Božica Jelušić: Domovinska
DOMOVINSKA Lijepa zemljo, gdje magarci revu, Razluči nas na zrnje i plijevu! Pusti šaku normalnih Hrvata U Raj ući na sporedna vrata! U tom Raju da je nogometa, Sjever jugu nikad da ne smeta, Da imamo zvjezdane trenutke,
DOMOVINSKA Lijepa zemljo, gdje magarci revu, Razluči nas na zrnje i plijevu! Pusti šaku normalnih Hrvata U Raj ući na sporedna vrata! U tom Raju da je nogometa, Sjever jugu nikad da ne smeta, Da imamo zvjezdane trenutke,
Stojimo na nekom imaginarnom rubu potrošene civilizacije, zauzeli smo busije, ogradili se žilet-žicama, osigurali nekim rentama i kramarlukom, u nadi da će nas to spasiti od bolesti, neljubavi, nesreće, možda čak i od smrti. Nije smiješno. Začuđujuće velik broj ljudi
Malo te iznervira učestalost slova “U” u hrvatskoj abecedi, pa ti na glavu dvorski slikar natrkelji Šibensku katedralu, što malo prignječi mozak, i donosiš nesuvisle odluke, ali zaista nisi kriva. Pa tako ideš, posjećuješ, od sirotišta do kurijalnih kancelarija, pa
Foto: g-mak.deviantart.com ŠIŠMIŠEVO JATO Šišmiševo crno jato Naglavačke dolje visi. Vole mramor, svilu, zlato, Na državnoj cmrču sisi. Tamjan pale, dimom kade I škrabice redom prazne. Šampanjac na ledu hlade Za poslove raznorazne. Skloni tami, paučini, Gdje im prelci mrežu
Ilustracija: B. Jelušić, Obični ljudi, keramika, 2017. PEKARNICA U STAMBOLU U Stambolu na Bosporu rastu jufke u lavoru. Hodeć’ stopom sve po stopu, Preplavit će Europu! Vidi igre te podmukle: Ugrozit će naše štrukle! Opasnost je ovo prava: Pite,
MOLITVA ATEISTA Gospode, svrni jedan pogled na ateiste, Dok čovjekova duša postaje polje bojno. Oni su pameti bistre i ruke su im čiste; Opasni nisu ni mrvu za Tvoje stado brojno. Takvi u mutnom ne love i ne potežu
Ne moram niti gledati svoje zapise i uspomene iz prošlih godina, kako je vrijeme za bijeg i odlazak, za tutanj kotača po šinama i brujanje aviona, negdje visoko iznad oblaka. Početak je godine, najprije bljuzgava, pa potom hladna veljača, kad
Foto: BJ Olovka je ljubav mojega života, davno nadrasla pojam “korisnog predmeta”. Ona je mnogo više, u vještoj ruci taj se stvrdnuti ugljik zaista pretvara u pravi dijamant! Nestat ćemo u šaci pepela i grafitne prašine, u sjećanje na sve
Već godinama, u različitim prigodama, vraćam se u mislima jednom (čini mi se, Gotovčevom) stihu: “Ja bih napokon bio onaj, kakvim sam se zamišljao”. Nevolja je u tome, što razmjerno malen broj ljudi dosiže željenu sliku, već nas ogromna većina
Foto: Flickr Kako je moguće da duhovni pastiri nisu objasnili vjernicima da su upravo oni “mistično tijelo Crkve”? Zašto ne znaju da je crkva tamo gdje se moli i ispravno djeluje, gdje netko ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, a
Foto: šg Čitam da je umro Predrag Lucić, još jedan iz imaginarnog bratstva bdjelaca nad pustinjom hartije, koju je nastojao ispuniti živim slovom, otiscima svoga prostranog, lucidnog duha. Lucić, s vazda upaljenom lučicom, koja rastjeruje mrak, obilježavajući MISLEĆE MJESTO, pogubno
Foto: Boris Kovačev / CROPIX BOŽICA JELUŠIĆ, HRVATSKA KNJIŽEVNICA PRIJE 20 GODINA PRODALA JE DVIJE KUĆE I KUPILA ORONULI DVORAC – Pogledajte kako danas izgleda njezin raj na osami Književnica široka i raznovrsna opusa, dosad joj je objavljeno više od 50
Na jedno davno novinarsko pitanje o tematici svojih pjesama, uvaženi i neprežaljeni ZVONIMIR GOLOB decidirano odgovara: “LJUBAV, jer o čemu se drugome uopće ima pisati?”. Nakon četiri desetljeća pjesničke prakse, uvjeravam se u ispravnost toga stava i odabira. Najsnažnije emotivne
Foto: FB Kako godine idu, sve više držim da je bitno razviti do kraja KRITIČKO MIŠLJENJE, na što me podsjeća naziv jedne neformalne udruge u Mostaru. Naime, čovjek se doslovno umori, osjeti se zgromljenim od “zgotovljenih istina”, koje mu svakodnevno
Foto: FB Čovjek ne živi samo od kruha i vode, već i od lijepih riječi i osobito, od svojih iluzija i pričina, koje nam valja hraniti vatrom naivnog srca, sve dok smo tu i dok dišemo. Gledam tu neku zimsku