Julija, kosa, kosana, oči iskrene, nepatvorene. I kad se sretosmo slučajno, nije trebala Cigane da joj dušu razvesele, u gradu, koji je nastojao živjeti snom vječnog pravednika. Kosana, znala je šta joj duši da radost. Ona nije plakala, kad bi
Foto: Mark Berry San o pravdi Na trepavicama nosimo isti san o pravdi. Okaljan Jadan. Čekamo namrgođeno nebo na tuđim usnama hladan osmjeh da ugrije sve nas kojima je još ostalo sjećanje na mladost nisi intellectus ipse!? Amir Hrnjičević
kad neko u sebi nosi neprebolnu bol sačeka kiše u Hercegovini u jesen tad se istina jedna drugoj udvara sa dva brda pa samo brižnima ostane traganje za njom … kad buna siromaštva potakne našu savjest i dirne srca
Bezimenom gradu Kad dođem u bilo koji grad pa i kad taj grad nema imena i zove se sasvim slučajno bezimeni grad ne rastuži, ne boli oronulost kućnih pragova nego osmijeh malog djeteta što rukicom po prozoru hvata trun svjetlosti
Foto: Bojan Galić kamenoj sehari, našim finim kamenom građenim gradovima pored kojih prolazimo i imamo smjelosti da im se divimo? stopimo se s njima kao i sa zločincem koji vlastitu žrtvu oplakuje lažnim suzama, da mu zaborave tragove a Kamen
Foto: Bojan Galić kada suze s kamena panu one se ne okamene kod dobrih ljudi kamenom padaju razapetim prstima i dobrotom vraća se stećku Mom Nedji kameni dar Amir Hrnjičević
Ja ljubim, onoga koji ljubav ponudi bude razapet? Ja ljubim one prije svih što svojim žuljevima čuvaju svoj karakter što se prelije u ponos. Ja ljubim ono što je slaba utjeha za malo krša i kamena i stećka i
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
