“Znanstveni” propagandni univerziteti: Nova lukava strategija Kremlja

Povezani članci

• Guverner Texasa: Obnova nakon uragana 180 milijardi dolara
• Vreme za univerzalni osnovni dohodak?
• Sastanak ambasadora članica NATO zbog sirijskog napada na turske položaje
• Berlusconijeva višedecenijska dominacija politikom i kulturom Italije
• Katalonci stupaju u generalni štrajk
• Najmanje 50 ljudi poginulo, a 60 je ranjeno u napadu bombaša-samoubice tokom turnira u odbojci u Avganistanu

U trenutku kada doživljava oštre kritike zbog Ukrajine, Moskva pojačava napore da bi popravila svoj imidž u Evropi koristeći se taktikom financiranja „znanstvenih instituta“ koji trebaju propagirati rusku politiku.

Autor: Natalija Kanevskaja, priredila Mirjana Rakela RSE

Francuska se čini primarni cilj ove ruske kampanje.

Ta je zemlja „udomila“ brojne organizacije koje promiču ruske interese, a posebno politiku ruske vlade.

Mnogi nemaju dvojbe da se radi o novcu koju stiže direktno iz Kremlja.

“Rusija se želi prikazati inozemstvu, ne onako kako je svi vide, već onako kako ona želi biti vidjena“, kaže Cecile Vaissie, profesorica ruskog jezika na Sveučilištu Rennes. “Naravno, postoje i pojedinci koji su spremni financirati takvu  vrstu političke komunikacije.”

Prema Vaissie, Institut za demokraciju i suradnju, sa sjedištem u Parizu je ruska organizacija koja je osnovana 2008., a koja promiče politiku Kremlja, iako Institut nije službeno povezan s vlastima  predsjednika Vladimira Putina.

Na svojoj internetskoj stranici, Institut kaže da se bavi odnosima  “Istok-Zapad i mjestom Rusije u Evropi”, a financiran je od strane “privatnih donatora.”

Na čelu instituta  formalno je  Natalija Naročnickaja, bivša  poslanica u Dumi, koja je nekada radila kao sovjetska diplomatkinja u Ujedinjenim narodima u New Yorku. Tijekom svog mandata u Dumi, bila je i zamjenica šefa parlamentarnog odbora za vanjske poslove.

“Funkcije koje je Naročnickaja ranije zazuzimala mogu jasno pokazati kakve ona ima stavove “, kaže Vaissie. “Nijedan novinar nije uspio saznati tko  financira institut.”

Direktor Instituta Ivan Laughland je britanski euroskeptičar čiji se pogledi blisko podudaraju s  remljom u nizu pitanja,  ključujući i rusku politiku prema Ukrajini.

U intervjuu za rusku državnu televiziju u decembru prošle godine je osudio ulogu ultranacionalističke „Stranke sloboda tokom proevropskih prosvjeda u Kijevu i optužio zapadne medije za “propagandu” –  potvrđujući  tako stavove Moskve da su demonstranti i ukrajinska vlada, koja je proizašla iz protesta,  zapravo antisemiti.

Godine 2004, u jeku Narančaste revolucije, Laughland je  tadašnje prosvjednike opisao kao  “drogirane skinhedse iz Lavova” i optužio prozapadno orijentiranog predsjedničkog kandidata Viktora Juščenka i njegove saveznike da su povezani s neonacistima.

Anonimni donatori

Upitan o financiranju svoga instituta, Laughland kaže da su se sredstva osigurana od strane Zaklade za povijest u Moskvi, a ona je financirana anonimnim donacijama.

On ističe da su “gosti iz Rusije” redovito pozivani da sudjeluju u radu okruglih stolova  i simpozija u organizaciji njegovog instituta.

No, poriče da se radi o znanstvenoj organizaciji koja radi na promicanju stavova Moskve o aktualnim pitanjima.

“Mi jesmo ruski  institut, ali  rijetko govorimo o samoj Rusiji”, inzistira Laughland, dodajući da je „predstavljanje ruskog imidža tek neizravna posljedica naših aktivnosti.”

Misija inistituta, po tvrdnjama Laughlanda, je “predstaviti  alternativni pogled o svim važnim pitanjima.”

Za promatrača, kao što je profesorica  Vaissie, prisutnost takve organizacije u Parizu je posebno uznemirujuće s obzirom na oštre restrikcije koje je Moskva uvela prema organizacijama  koje djeluju na teritoriju Rusije, a koje su financirane iz inozemstva i koje su potpale pod zloglasni zakon o “stranim agentima” .

Ruski mediji, također, aktivno prenose stav Kremlja francuskoj javnosti. Nekoliko ruskih državnih medija, uključujući i RIA Novosti, imaju web, on–line   stranice, ili novine na  francuskom jeziku.

Tu je  “La Russie d’Aujourdhui” (Rusija danas), mjesečni reklamni dodatak koji se objavljuje u konzervativnom “Le Figarou”. Dodatak  „proizvodi i  sponzorira “Rosiskaja Gazeta” koja je pod izravnom kontrolom Kremlja, a i samo ime dodatka je identično ruskom TV kanalu na engleskom jeziku „Russia Today “, a čiji je glavni novinar Dmitrij Koško, lojalan Kremlju.

Zasigurno, najžešći branitelj  ruske politike je bila Proruska televizija ( ime doslovno govori sve), online kanal, osnovan prije više od godinu dana, ali u aprilu zatvoren zbog reorganizacije stanice Golos Rossii, koja je u ruskom državnom vlasništvu.

“Sve što se na tom kanalu izgovorilo, bilo o ruskim ili francuskim temama, bilo je potpuno politički i ultradesničarski,” kaže profesorica Vaissie.

“Te  teme su onda detaljno  azradjivane i u Institutu za demokraciju i suradnju. Dakle, radilo se zapravo dubokoj  ideološkoj suradnji između ove dvije strukture.”

Proruska TV,  koja se predstavlja kao ruska državna televizija namijenjena francuskoj javnosti, rutinski obmanjuje gledateljestvo.

“Njezini novinari koji se javljaju s Crvenog trga ili iz Kremlja ” kaže Vaissie, “u stvari se javljaju iz predgradja Pariza, a iza njih je tek fotografija Moskve“.

Profesorica Vaissie tvrdi da zaposlenici tog televizijskog kanala imaju bliske veze sa francuskim ekstremno desnim  „Nacionalni frontom“.

Lideri „Nacionalnog fronta„ imaju istaknuto mjesto u svim vijestima i žestoko kritiziraju francusku vladinu politiku.

“Bila je to čista manipulacija  koju su platili ruski porezni obveznici “, smatra Vaissie.

Plin i vodka

Institut za demokraciju i suradnju negira bilo kakve veze s „Nacionalnim frontom“.

Laughland, međutim, priznaje da veliki broj  francuskih desničara simpatiziraju  Kremlj – uključujući i šeficu “Nacionalng  fronta” Marine Le Pen, koja je početkom godine posjetila Moskvu, gdje je  razgovarala s predsjednikom  Dume Sergejom Nariškinom i zamjenikom premijeraDmitrijom Rogozinom.

“Odnosi s Nacionalnim frontom su vrlo prijateljski,” kaže Laughland.

Analitičari ističu da su Putinov režim i francuska ultradesnica ideološki  vrlo slični model koji se temelji na agresivnoj protuameričkoj poltici i euroskeptičnosti.

Nakon što je Rusija došla pod snažnu kritiku Zapada zbog Krima, evropski ultradesničari su dali podršku Moskvi, šaljući svoje promatrače na takozvani referendum koji je doveo do aneksije Krima.

„No, to nije naišlo na odobravanje Evrope. Sada smišljaju nešto drugo. Pokušavaju propagandom mijenjati sliku Rusije u Evropi, ali  to ih je lako pročitati. Zapravo jedino što imamo od Rusije su  plin i vodka“, kaže Cecile Vaissie.