Zdravlje: SVI FRANCUSKI PREDSJEDNICI SU LAGALI

Povezani članci

• Da li je Kina zaista pregazila krizu izazvanu korona virusom?
• Preživjeli holokausta o skretanju u desno u Njemačkoj: „Opet počinje“
• NATO planira stalnu prisutnost na svojim istočnim granicama Evrope
• Saudijska Arabija – indirektni zaštitnik radikalizma
• Pjongjang optužio Washington za pokušaj ometanja korejskog dijaloga
• 25 godina Srebrenice: Suprotstavimo se negatorima genocida

INTERVJU – Dvije godine su Denis Demonpion i Laurent Léger istraživali o zdravlju predsjednika. U njihovoj knjizi ‘Posljednji tabu’ otkrivaju da je François Mitterrand primio injekciju koja je dovela do prestanka svih funkcija i da Nicolas Sarkozy uzima lijekove za podizanje energije koji su zabranjeni u Francuskoj.

Le Figaro  – Zdravlje šefova država ostaje tabu, uprkos mnogobrojnim obećanjima o transparentnosti. Je li bilo teško prikupiti ove informacije?

Denis Demonpion: Mogli smo ispitati mnogobrojne bliske ljude – tjelohranitelje, savjetnike i liječnike francuskih predsjednika, koji su se pokazali vrlo kooperativni. Pojam medicinske tajne je vrlo elastičan kad se radi o šefu države. Odluka Europskog suda o ljudskim pravima koja datira iz 2004. uistinu stipulira da se primijenjuje na sve osim na šefa države, gdje pravo na informaciju ima prioritet kad se uzme u obzir odgovornost koju šef države ima.

A s druge strane, državnici na svaki način izbjegavaju izgledati umanjeni…

Užasavaju se toga, i svi, bilo da su ljevičari ili desničari, pokušavaju se pokazati u boljoj formi nego jesu. Ispričali smo na primjer kako si je 2005. Chirac organizirao maestralan izlazak iz bolnice Val-de-Grâce (renomirana vojna bolnica u 5. pariškom arondismanu) nakon njegove hospitalizacije zbog kardio-vaskularnog ispada. Liječnici su nam ispričali kako je Chirac želio da kod njegovog izlaska svi budu prisutni da ga isprate. To je bio način da se Francuzima kaže “Gledajte, ja sam nadčovjek”. 

Otkrivate da je François Mitterrand, koji je imao karcinom prostate od 1981. 6. siječnja 1996. tražio da se njegove patnje okončaju uz pomoć intravenozne injekcije, koju mu je ubrizgao liječnik čije je ime  ostalo tajna. Nezakonit čin u ono vrijeme…

Tu informaciju nam je potvrdilo više ljudi. Do sada je bilo mnogo pitanja u vezi sa smrću François Mitterranda. Odnedavno postoji zakon Leonetti koji govori o pratnji do kraja života, što je dalo zakonski okvir ovoj praksi, koja je već poznata. Iako je danas sve propisano, mi smo sačuvali anonimnost ovog liječnika.

Zanimljiviji podatak – vi govorite  o vagalnoj slabosti Nicolasa Sarkozyja u Lanterneu u srpnju 2009, koju je pratila izvjesna zbrka službi hitnih medicinskih pomoći…

U prvo vrijeme tjelohranitelji su jako požurili. Hitna pomoć je stigla za oko pola sata. Liječnik je odmah ustanovio da vitalni organi nisu pogođeni, mada takva slabost zahtijeva da se sve razmotri i da se urade dodatni pregledi. U trenutku prebacivanja šefa države helikopterom u bolnicu, došlo je do zabune između civilne i vojne hitne medicinske pomoći, o tome koji aparat upotrijebiti, jer postoji preseans. To se dešava sa svim šefovima država, ovi rivaliteti postoje i između različitih liječnika: vojnih, civilnih, osobnih…

Vi kažete također da Nicolas Sarkozy uzima, ‘da bi izdržao’ lijekove koji nemaju dozvolu za upotrebu Agencije za lijekove, a neophodna je za komercijalizaciju u Francuskoj. Je li to kažnjivo?

To nije nezakonito. Radi se o proizvodima koji se mogu kupiti samo u inostranstvu. Oni ‘dižu’, to su energetske supstance koje uglavnom uzimaju sportisti. Ja nisam liječnik, i čak i kad pretpostavim da to nije bez rizika, mislim da i Nicolas Sarkozy mora konsultirati liječničko mišljenje.

Rasvijetlili ste i insistiranje supruge i kćerke Jacquesa Chiraca da se minimizira kardio-vaskularni ispad šefa države, koji je doživio 1995.

Vidjeti kako žena i kćerka predsjednika države imaju svoje za reći u pisanju liječničkih priopćenja – to nije nikad viđeno! Sva priopćenja su morala biti minimizirana, i bila su: govore o kardio-vaskularnom ispadu, ali nigdje se ne kaže da se to desilo u mozgu. To se saznalo  tek nekoliko dana kasnije, kad je on izašao iz bolnice.  Pa ta intervencija predsjednikovog okruženja je izazvala incident u Vijeću liječničkog reda, koji je uočio da je došlo do zloupotrebe. Vojni liječnici su onda protestirali na svoj način, dajući na znanje da je Jacquesu Chiracu zabranjeno putovanje avionom – što je indiciralo ozbiljnost kardio-vaskularnog ispada.

Jeste li uočili evoluciju prema više transparentnosti?

Svi predsjednici su lagali, od Pompidoua do Sarkozyja, de Gaulle je bio jedini koji je slagao samo omaškom, jer nije nikada ni obećao da će izdavati priopćenja o svom zdravlju.

Knjiga ‘Posljednji tabu: otkrića o zdravlju predsjednika’, autori Denis Demonpion i Laurent Léger. Izdavač Pygmalion, 19,90 eura

Le Figaro, Pauline Fréour – le 10/04/2012