Zatvorena iranska ekologinja: Prijetnje silovanjem i smrću

Povezani članci

• Kuba izglasala veća zakonska prava za građane
• Tajvan prva zemlja u Aziji koja će dozvoliti istopolne brakove
• U Siriji 38 mrtvih u nizu samoubilačkih napada
• Razmjena zatvorenika i moguće odmrzavanje odnosa SAD i Venecuele
• Al Džazira će tužiti Izrael sudu u Hagu zbog ubistva novinarke
• Turska očekuje produženje izuzeća od američkih sankcija Iranu

Zaštitnca okoliša Niloufar Bajani kaže da su je pripadnici Iranskog Revolucionarnog Korpusa (IRGC) ispitivali i mučili najmanje 1200 sati prijeteći joj smrću, silovanjem i prisiljavajući je da oponaša zvukove divljih životinja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Tortura – detaljno opisana u dokumentima koje je dobio perzijski servis BBC-ja, među kojima su i Bajanijina pisma upućivana iranskim vlastima – imala je za cilj da je slomi i natjera na priznanje optužbi koje su njoj i drugim ekolozima stavljene na teret, uključujući “saradnju s neprijateljskom državom SAD-a”.

Bajani, koja izdržava kaznu od 10 godina zatvora, jedna je od osam članova Perzijske fondacije za očuvanje biljnog i životinjskog svijeta – među kojima je i iransko-američki državljanin Morad Tahbaz – koji su uhapšeni početkom 2018. pod optužbom za špijuniranje.

Njihove zatvorske kazne, u rasponu od četiri do 10 godina, potvrdio je viši sud, saopštio je glasnogovornik iranskog pravosuđa Golamhusein Esmaili 18. februara.

Obaveštajna grana moćnog IRGC-a uhapsila je krajem januara 2018. ekologe, među kojima direktora Perzijske fondacije za zaštitu biljnog i životinjskog svijeta, Kavous Sejed Emamija, uglednog iransko-kanadskog univerzitetskog profesora.

Nakon nekoliko dana Sejed Emami je umro u pritvoru pod nerazjašnjenim okolnostima. Vlasti su rekle da je izvršio samoubistvo, ali su njegovi prijatelji i rođaci tu tvrdnju dovodili u pitanje.

‘Seksualne prijetnje’

U dijelovima dokumenata koje je objavio BBC, Bajani je rekla da je doživjela nervni slom nakon što su joj istražioci pokazali fotografiju tijela Sejeda Emamija okruženog porodicom u mrtvačnici i upozorili je da bi ona i njene kolege mogli imati istu sudbinu ako ne priznaju optužbe koje su im stavljene na teret.

“Ovo ćeš biti ti, sve tvoje kolege i tvoja porodica, osim ako ne daš [pismeno priznanje] za sve što želimo”, rekla je Bajani, koja je studirala u Sjedinjenim Državama i Kanadi.

Bajani, koja je radila za UN-ov program zaštite okoliša, od 2012. do 2017. prije nego što se vratila u Iran, također je tvrdila da je bila izložena seksualnim prijetnjama i blaćenju, te da je bila prisiljena učestvovati u seksualnim igrama svojih ispitivača.

“Oni bi me… [natjerali] da ispunim njihove seksualne maštarije”, rekla je Bajani u dokumentima koje je BBC vidio i verifikovao.

Bajani se nalazi u zloglasnom iranskom zatvoru Evin i vjeruje se da je tamo zatvorena od privođenja 2018. godine.

U pismu vrhovnom vođi ajatolahu Ali Hamneiju, Bajani je također navela da je odvedena u vilu u Lajasanu, imućnom gradu u planinama nedaleko od iranske prijestolnice, sa sedam naoružanih muškaraca i da je bila prisiljena da gleda “njihovo nemoralno i neislamsko ponašanje” u privatnom bazenu.

Bajani, za koju su njeni poznanici rekli da se 2017. godine vratila u Iran kako bi pomogla zemlji, također je u jednom trenutku rekla da su joj ispitivači rekli da bira između toga da li će tokom dva dana biti bičevana 70 puta ili da bude išibana 50 puta u jednom danu.

‘Sve više prestravljena’

Dodala je da je bila izložena svakodnevnim prijetnjama smaknućem. Takođe je bila podvrgnuta ispitivanjima koja su trajala između devet i 12 sati, koja su se ponekad provodila i noću.

“Bila sam sve više prestravljena da će me [ispitivač], ako ne napišem sve što želi, seksualno napastvovati”, napisala je Bajani, koja je u ranim 30-tim godinama.

Bajani je tokom suđenja u februaru 2019. godine javno rekla da su je mučili, držali nekoliko mjeseci u samici i prisili na priznanje.

“Ako bi vam držali iglu s halucinogenom drogom iznad vaše ruke, vi biste također priznali sve što se od vas traži da priznate”, citirao je Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) Bajanine riječi tokom drugog ročišta njenog suđenja.

Detalji pritiska i zlostavljanja s kojima je bila suočena tek su otkriveni.

U govoru 19. februara, advokat druge zatvorene ekološke aktivistice – Sepideh Kašani – istakao da se ona također suočila sa sličnim tretmanom kakav je doživjela Bajani.

“Bilo je to neke [sličnosti] s ovim stvarima jer su [Kašani i Bajani] imali slične probleme tokom istrage”, rekao je Kašanijin advokat Kazem Huseini za iransku novinsku stranicu Ensafnews.ir.

“Bilo je nekih incidenata koji u potpunosti narušavaju istragu”, dodao je on.

Prema organizacijama za zaštitu prava i bivših zatočenika, iranski ispitivači često pribjegavaju mučenju kako bi iz političkih zatvorenika izvukli lažna priznanja.

Mnogi bivši iranski zatočenici posljednjih godina povukli su svoja priznanja nakon puštanja iz zatvora, rekavši da su bili prisiljeni čitati skripte koje su im diktirali njihovi ispitivači.

Organizacija Hjuman rajts voč (HRW) smatra da iranske vlasti nisu ponudile nijedan dokaz koji bi potkrijepio njihove optužbe protiv Bajanijeve i drugih članova Perzijske fondacije za zaštitu biljnog i životinjskog svijeta.

“Iranski revolucionarni sudovi su ‘revolucionarni’ samo u svojoj sposobnosti fabrikovanja optužbi bez dokaza”, izjavio je 19. februara Majkl Pejdž (Michael Page), zamjenik direktora HRW za Bliski istok.

“Dvije godine kasnije, još uvijek nema trunke dokaza protiv ovih stručnjaka za okoliš i vlasti bi ih trebale pustiti na slobodu odmah”, rekao je.

Iranski parlamentarac Mahmud Sadegi rekao je prošle godine da je iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost smatralo da aktivnosti zatvorenih ekologa nisu uključivale špijuniranje.

Ostalih pet zatvorenika zatvorenika su Homan Džokar, Sam Radžabi, Tahir Gadirian, Amirhusein Halegi i Abdolreza Kupajeh.

RSE