Zašto ruski vojnici odbijaju da se bore u ratu u Ukrajini

Povezani članci

• Filipini: Broj poginulih u naletu tajfuna porastao na 1.833
• Smijenjeni šef OpenAI-ja vraćen na posao
• Torijevcima je potreban poraz
• BREXIT ILI “BREXIT”: Približave se dan „D“
• U masovnim protestima na granici Gaze ranjeno 40 Palestinaca
• Na ulicu umjesto na izbore

foto: rfe-rl

Piše: Timofei Roshanski- RSE

Za četiri i po mjeseca, kaplar Ilja Kaminski i njegovi saborci iz 11. zasebne vazdušno-jurišne brigade krenuli su u rat zbog ruske vojne ofanzive koja je polako potisnula ukrajinske trupe u istočnu Ukrajinu.

Do početka jula, Kaminski je rekao da mu je dosta, odbio je da se bori, jedan je od 78 vojnika iz njegove brigade koji su odbili da poslušaju naređenja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

“Moralno sam iscrpljen. Nema apsolutno nikakvog povjerenja u vlasti i višu komandu”, rekao je 20-godišnji Kaminski za Current Time u telefonskom intervjuu 17. jula, snimljenom s nepoznate lokacije u regiji Lugansk u istočnoj Ukrajini.

“Zato što oni sve ignorišu. Ignorišu bilo kakav zahtjev. Počeli su da nude neke alternative kada su ljudi počeli da govore ‘ne'”, rekao je. “Umoran sam. Nedostaje mi kuća. Rodila mi se kćerka prije tri mjeseca. Još uvijek je nisam vidio.”

Gotovo pet mjeseci od početka najvećeg rata u Evropi od Drugog svjetskog rata, raste broj ruskih vojnika poput Kaminskog koji odbijaju da se bore, traže da se vrate kući ili da uopšte ne budu raspoređeni u Ukrajinu. Aktivisti za prava u Rusiji kažu da stotine, moguće i hiljade vojnika odbija naredbe o slanju na ratište, odbijaju da se bore ili da ostanu na bojnom polju bez zamjene ili dopusta da odu kući.

Od 78 vojnika koji nisu poslušali naredbe iz jedinice Kaminskog, nekima je naređeno da danima budu u improvizovanim zatvorima, rekao je on.

Vojnici koji odbijaju naredbe zadaju glavobolje ruskim komandirima koji se trude da popune istrošene i iscrpljene jedinice duž linije fronta, duge 480 kilometara, koja se proteže istočno od Harkiva na sjeveroistoku do Hersona u na jugu centralne Ukrajine.

Obavještajne službe sa Zapada navode da su gubici Rusije značajni, viši britanski vojni komandir rekao je za BBC u drugoj polovini jula da je do 50.000 vojnika ubijeno ili ranjeno od početka invazije 24. februara.

Kremlj je odbio da proglasi opštu mobilizaciju kako bi se nadoknadili gubitci vojnika, umjesto toga se koristi ono što analitičari zovu “tajna, hibridna” kampanja za regrutovanje svježih trupa što je zapravo korištenje privatnih vojnih kompanija, produžena starosna ograničenja, unosni finansijski poticaji, a ponekad i prinudno jačanje redova ljudstvom.

‘Upozoravam te, ovo je konačna ponuda’

Paravojne jedinice iz 11. zasebne vazdušno-jurišne brigade, koja je locirana izvan Ulan-Udea, glavnog grada regije Burjatija u istočnom Sibiru, stigla je u ukrajinski Herson 24. februara, ubrzo nakon početka invazije.

U jednom trenutku, njegova jedinica je zatim prebačena u Lugansk, u ukrajinskoj regiji Donbas.

U telefonskom razgovoru za Current Time, Kaminski je rekao da vojnicima četiri i po mjeseca nije dozvoljeno da odu, čak i kada su gubici i žrtve postajali veći: gotovo polovina ljudstva brigade, skoro 1.000 ljudi, ili je ubijeno ili ranjeno u borbama, rekao je.

Na početku rata, kaže Kaminski, komandiri su izdali naredbe da brigada brani liniju fronta naspram ukrajinskih snaga koja se proteže 64 kilometra, što je četiri puta više od onoga šta vojnici ove brigade mogu realno da odbrane.

Drugom prilikom, rekao je da su komandiri brigade naredili odredu od pet vojnika da pokuša zauzeti obližnje naselje koje brani do 200 ukrajinskih vojnika.

Kaminski je rekao da se u jedinici nezadovoljstvo gomilalo sedmicama, ako ne i mjesecima. Rekao je da je i sam napisao 20-ak pritužbi i zahtjeva za premještaj, ali su ih njegovi nadređeni odbili – ili čak pocijepali papire.

Sve u svemu, 78 vojnika uključujući i Kaminskog otvoreno su se usprotivili naređenjima i tražili da budu poslani kući ili prekomandovani, rekao je.

Komandiri jedinice su onda napravili intervenciju. Prema audio snimku koji je podijeljen sa Current Timeom, komandiri su se 17. jula sreli sa neposlušnim vojnicima naizmjenično prijeteći, preklinjući i pokušavajući ih prisiliti da ostanu u službi ili da povuku svoje zahtjeve za ostavku.

“Stražarska dužnost zapovjednog mjesta? Topnička stražarska dužnost? Želi li je ko?” može se čuti kako komandir, potpukovnik identifikovan samo prezimenom Agafonov, govori vojnicima. “Komandiri brigada pitaju ko želi čuvati drugu jedinicu topdžija. Ima li koga? Tri dana dežurstva?”

“Oni vam sve tako olakšavaju, momci. Upozoravam vas, ovo je konačna ponuda”, čuje se kako govori vojnicima. “Ako niko nije voljan da prihvati ponude brigadnih komandira, ja vas neću zadržavati. Ali imate do šest sati popodne danas. Nakon toga, neću tražiti nove ponude.”

Prema navodima Kaminskog, pritisak je djelimično uspio: do 16. jula 50 od 78 vojnika koji su tražili da se vrate u matičnu bazu je popustilo.

Međutim, za ostatak su zapovjednici jedinica naredili hapšenje i držanje u improvizovanom zatvoru u regiji Lugansk, prema Kaminskom, gdje su dobivali hranu samo jednom dnevno.

Do 20. jula sudbina zatočenih vojnika je nepoznata.

Pravila ruske vojske pružaju slaba zakonska opravdanja i procedure za vojnike koji pokažu neposluh, prema Sergeju Krivenku, aktivisti za prava, naročito za one koji izjave da su protiv rata ili da su pacifisti po ubjeđenju.

“Ako vojnik postupi po takvim procedurama, onda ne može biti krivično gonjen zbog toga. Zato što traženje okončanja ugovora na bazi antiratnih uvjerenja ne postoji u krivičnim članovima”, rekao je Krivenko za Current Time. “Vojnik je u jedinici, on nigdje ne bježi. A to znači da ne može biti gonjen zbog dezertiranja.”

“On ne odbija da izvršava naređenja, tako da član o neposlušnosti ili odbijanju naređenja nije relevantan, jer to ne odbija”, rekao je Krivenko. “On jednostavno proglašava da ima antiratna uvjerenja.”

‘Morao sam da odbijam kako bih preživio’

Ruske trupe u Ukrajini najvećim dijelom su sastavljene od vojnika pod ugovorom, dobrovoljaca koji su potpisali fiksni ugovor o službi. Raspon njihovog vojnog iskustva varira. Druge jedinice uključuju trupe iz privatnih vojnih kompanija poput Vagnera ili specijalozovanih, poluautonomnih jedinica koje nadgleda čečenski čvrstorukaš Ramzan Kadirov.

Nezadovoljstvo u Kaminskijevoj 11. brigadi nije izolovan slučaj i postoje indikacije da ruski komandiri pokušavaju različite taktike kako bi spriječili da se problem otme kontroli. Na primjer, javno sramoćenje vojnika koji odbijaju da se bore.

U Burjatiji, gdje je stacionirana 11. brigada, desetine vojnika je tražilo pravnu pomoć od lokalnih aktivista sa namjerom da prekinu svoje ugovore i ode iz službe u Ukrajini, iz najrazličitijih razloga.

U gradu Bodjonovskom na jugu Rusije u matičnoj bazi 205. kozačke motorizovane streljačke brigade, komandiri su podigli “zid srama”, odnosno tablu s imenima, činovima i fotografijama oko 300 vojnika koji nisu poslušali naređenja u ratu u Ukrajini.

“Oni su zaboravili svoje vojne zakletve, ceremonijalna obećanja, njihove zakletve za dužnost otadžbini”, napisano je na tabli.

U razgovoru za Current Time preko ruske društvene mreže VK, nekoliko vojnika iz brigade osporavalo je razloge i okolnosti zašto su izloženi na ‘zidu srama’. Svi su tražili da se njihova imena ne otkriju zbog straha od daljeg kažnjavanja ili odmazde zapovjednika.

“Sve razumijem, naravno. Potpisao sam ugovor. Trebao bih biti spreman za svaku situaciju; ovaj rat, ovu specijalnu operaciju”, napisao je jedan vojnik. “Ali mislio sam, još sam mlad, u svakom trenutku bi mi geler, metak mogao doletjeti u glavu.”

Vojnik je rekao da je raskinuo ugovor i istupio iz brigade prije napada 24. februara, kada je shvatio da će doći do invazuje.

“Dugo sam razmišljao i odlučio. Razumijem da sam morao da odbijem kako bih ostao živ”, rekao je. “Uopšte ne žalim.”

‘Ti si niko i ništa’

Drugi vojnik iz 205. brigade takođe je rekao da komandiri nisu pripremili vojnike prije rata, a kada je jedinica razmještena, rečeno im je da idu na vježbe.

“Nismo imali normalnu municiju, pancire ili šljemove. Nismo imali ni hrane, ni vode”, rekao je. “Iskreno, morali smo sami da se snalazimo za hranu.”

“Nisam mislio da ću odustati, ali to se desilo zbog teške trudnoće moje supruge, kada sam tražio odgodu dok se ona ne porodi”, rekao je treći vojnik za Current Time preko poruka na VK. “Odgovor šefova je bio; ‘Nije nas briga za tvoje probleme, samo odustani.'”

U njegovom razgovoru za Current Time, Kaminski se požalio na ono što je opisao kao bezosjećajno zanemarivanje komandira dobrobiti njihovih vojnika.

“Ti ljudi su spremni na sve. Nije im stalo do života vojnika, važniji su im njegov položaj i čin”, rekao je Kaminski.

“Radije bih te pokopao na prvoj liniji, na liniji odbrane, nego da predam svoj položaj”, rekao je, opisujući osjećaje svojih zapovjednika. “Jednostavno ih nije briga. Ti si za njih samo vojnik, ti si niko i ništa.”