Vrhovni sud u Francuskoj podržao zabranu nošenja abaje u državnim školama

Izdvajamo

• Međutim, naglašava britanski javni servis, ostatak političkog establišmenta, odražavajući široku podršku javnosti, poklopio se s vladom. Istina je da većina Francuza, a to naravno uključuje i mnoge muslimane, iskreno vjeruje u princip izostanka religije u školama.

Povezani članci

• „Mi dajemo tigru zube“
• UNHCR: U 2015. rekordan broj izbjeglih i raseljenih
• London nakon Brexita neće priznati nadležnost Suda EU
• Makron: Trampov partner i evropski reformator
• Asad poslao tenkove na građane
• Izazovi slovenske i vanjske politike EU u vrijeme krize

Foto: Reuters

Prvog dana školske godine oko 300 francuskih učenica nosilo je abaje, dugački ogrtač koji obično nose neke muslimanke, prkoseći najavi vlade o njihovoj zabrani koju je poslije potvrdio Vrhovni sud u Francuskoj.

Odluka vlasti dolazi skoro 20 godina nakon zabrane nošenja marama u državnim školama dok pitanje šta muslimanski učenici smiju oblačiti i dalje izaziva raspravu o sekularnim zakonima zemlje i tretmanu muslimanskih manjina, pišu svjetski mediji.

Odbačena tužba

Vrhovni upravni sud Francuske podržao je 7. septembra vladinu zabranu nošenja abaje djevojčicama u državnim školama, odbacivši optužbe da je to diskriminatorno i da bi moglo podsticati mržnju, napisao je Gardijan (The Guardian).

Vlada je, napominje list, objavila neposredno prije ponovnog otvaranja škola da abaja, duga, lepršava haljina koju nose neke muslimanke, više neće biti dopuštena jer krši francusko načelo sekularizma.

Udruženje koja zastupa muslimane – Akcija za prava muslimana (ADM) – podnijelo je hitan zahtjev Državnom vijeću, najvišem francuskom sudu za tužbe protiv državnih vlasti, pozivajući na ukidanje zabrane koja je, kako tvrde, diskriminirajuća i mogla bi podstaknuti mržnju prema muslimanima, kao i rasno profiliranje.

Udruženje je tvrdilo da je zabrana u suprotnosti s dječijim pravima jer “uglavnom cilja na djecu za koju se pretpostavlja da su muslimani, stvarajući rizik od etničkog profiliranja u školi”.

Naglašeno je i da abaju treba smatrati tradicionalnom odjećom, a ne vjerskom, te da vlada pokušava iskoristiti zabranu za političku korist.

Predsjednik ADM-a, Sihem Zine, rekao je da je pravilo “seksističko” jer izdvaja djevojke i cilja one sjevernoafričkog ili afričkog porijekla.

Međutim, dodaje Gardijan, nakon što je dva dana razmatralo prijedlog, Državno vijeće je odbacilo argumente kritičara zaključivši kako nošenje abaje “slijedi logiku vjerske afirmacije”. Navedeno je da se odluka temelji na francuskom zakonu koji ne dopušta nikome nošenje vidljivih znakova bilo kakve vjerske pripadnosti u školama.

Vladina zabrana nošenja abaje, koju snažno podržava predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), izazvala je političku svađu oko pravila sekularizma u Francuskoj i diskriminišu li ona muslimansku manjinu u zemlji.

Francuska republika je, dodaje Gardijan, izgrađena na strogom odvajanju crkve i države, s namjerom njegovanja jednakosti za sva privatna uvjerenja. Ali tokom proteklih 20 godina, državne škole – u kojima nema uniformi i gdje se djeca mogu oblačiti kako žele – sve više postaju žarište svađa oko sekularizma.

Godine 2004. zakon je zabranio nošenje navodnih vjerskih simbola u školama, uključujući islamsku maramu, jevrejske kipe, sikhske turbane i hrišćanske krstove.

Prkos učenica

Prvog dana školske godine francuske škole poslale su desetine djevojaka kući jer su odbile presvući svoje abaje, ističe francuski radio RFI (Radio France Internationale), ukazujući da pitanje šta muslimanski učenici smiju nositi u školama i dalje izaziva raspravu u Francuskoj, gdje će se ponovno uvođenje uniformi testirati na jesen.

Od 12 miliona francuskih učenika koji su se 4. septembra vratili u školu, gotovo 300 učenica prkosilo je zabrani nošenja abaja, rekao je ministar obrazovanja Gabrijel Atal (Gabriel Attal) ističući da je većina pristala da se presvuče ali da je 67 to odbilo i poslani su kući.

Atal je rekao da taj odjevni predmet krši strogi francuski laïcité, odnosno sekularna pravila koja se primjenjuju na škole od kada je 2004. godine zabranjeno nošenje marama. Učenice koje su u ponedjeljak poslane kući dobili su pismo namijenjeno njihovim porodicama “kako bi objasnili da laïcité nije ograničenje, već sloboda”, kazao je Atal.

Makron je prošle sedmice branio kontroverznu mjeru i rekao da u Francuskoj postoji “manjina” koja “otima religiju i osporava republiku i sekularizam”, što je dovelo do “najgorih posljedica”, kao što je ubistvo učitelja Samuela Patija (Paty) prije tri godine.

U međuvremenu, Atal je rekao da se zalaže za isprobavanje školskih uniformi ili kodeksa odijevanja, kako bi se riješio problem što učenici mogu, a što ne mogu nositi u školu.

Uniforme su bile obavezne u školama do 1968. godine, a pitanja o njihovom ponovnom uvođenju redovno se vraćaju, najčešće od konzervativnih i krajnje desnih političara.

Rast broja incidenata

Francuska vlada tvrdi da je odluka, koju je potvrdio Vrhovni sud, da se djeci u državnim školama zabranjuje nošenje abaje, samo ažuriranje postojećih pravila koje je bilo potrebno kako bi se zaustavio sve veći broj sporova u sekularnom školskom sistemu, prenosi Njujork tajms (The New York Times).

Broj incidenata u školama povezanih s laïcité je više nego utrostručen tokom prošle školske godine u odnosu na godinu prije, od oko 600 do gotovo 2000, ukazuje list na službene podatke dok vlada tvrdi da su se mnogi od tih incidenata odnosili na nošenje abaje.

Dok pojedine učenice tvrde da su nosile abaju tokom prethodne školske godine insistirajući da je to “normalan komad odjeće”, Vrhovni sud u Francuskoj je primijetio da su u većini slučajeva učenici koji su se suočili sa školskim službenicima zbog nošenja abaje rekli da to čine prvenstveno iz vjerskih razloga – što znači da se jasno primjenjuje zakon iz 2004. godine.

Od ove školske godine, osim zabrane nošenja abaje, na snagu je stupila i zabrana izrečena za slične ali manje uobičajene halje pune dužine koje nose dječaci. Međutim, ističe Njujork tajms, iako se velika većina učenika pridržavala zabrane, neki dovode u pitanje prioritete vlade.

U Stainsu, sjevernom predgrađu Pariza, profesori lokalne srednje škole organizovali su protest prošle sedmice optužujući vladu da podstiče rasprave o abaji umjesto da adekvatno finansira i obnovi njihovu ustanovu.

Očuvanje sekularizma

Mnoge francuske muslimanke tvrde da je abaja više kulturna ili tradicionalna nego što je religiozna. Međutim, pitanje abaja je samo novo obnavljanje debate u Francuskoj koja seže više od 30 godina unazad, ukazuje BBC i naglašava da većina Francuza zapravo podržava odluku vlade.

Abaje, ogrtač dugih rukava, širokog kroja koji žene obično nose preko druge odjeće u dijelovima Bliskog istoka i Afrike, postao je i modni simbol, dostupan u različitim bojama, nijansama i stilovima.

Međutim, u Francuskoj, stav vlade je da abaje koje se pojavljuju u većem broju u školama nisu samo slučajne priče tinejdžera koji ponovo otkrivaju interesovanje za svoje kulturno naslijeđe. Ona ih, naglašava BBC, vidi kao namjerne pokušaje, u različitom stepenu organizovane, da se izazove sistem i vidi koliko daleko se laïcité može odgurnuti.

Zakon iz 2004. zabranio je “upadljive” znakove vjere – a to je jasno obuhvatilo islamske marame, koje su sada nestale iz francuskih škola. Direktori škola tražili su smjernice od vlade oko abaja jer su mogli vidjeti da to postaje trend, ohrabren od strane uticajnih osoba na društvenim mrežama i, prema nekima, vjerskih grupa povezanih s organizacijom Muslimanska braća.

Za mnoge francuske muslimane novo pravilo predstavlja uvredu jer smatraju da je njihova religija ta koja se uvijek izdvaja kada je riječ o zabranama. Lina, 21-godišnja Parižanka, povezuje abaju s kulturom i nema veze s islamom: “Francuska svake godine donese neki novi zakon kada su u pitanju muslimani”.

Takvi stavovi imaju podršku malog, ali važnog dijela političkog spektra: radikalne ljevice, ističe BBC dodajući da je stranka Žan-Lik Melanšon (Jean-Luc Mélenchon) oštro osudila zabranu, optužujući vladu da je “opsjednuta” muslimanima i da podilazi desnici.

Međutim, naglašava britanski javni servis, ostatak političkog establišmenta, odražavajući široku podršku javnosti, poklopio se s vladom. Istina je da većina Francuza, a to naravno uključuje i mnoge muslimane, iskreno vjeruje u princip izostanka religije u školama.

Oni se slažu s Makronovim tvrdnjama da se na učenicima ne bi trebalo prepoznavati njihova vjerska pripadnost, kao i da stroga odlučnost prema ovom pitanju zapravo dugoročno osigurava slobodu pojedinca te da sprječava ujedinjenu Francusku od podjele na bezbroj “zajednica”.

Kada feministkinje kažu da abaja tehnički možda nije vjerska odjeća, ali da je njen oblik skrivanja tijela određen tradicionalističkim islamom, većina ljudi u Francuskoj se slaže, ističe BBC dodajući da je sedmicu od uvođenja zabrane, nivo otpora toj odluci zapravo nizak.

RSE