Trump je trgovinski rat protiv Kine već skoro izgubio

Povezani članci

• Čija sloboda
• Šef Etihada James Hogan: pohlepni čovjek sa Golfskog zaliva
• Španija: 17 uhapšenih za krađu satova od 23 miliona eura
• Međugeneracijska nepravda
• Novozelandski sud odobrio izručenje Kima Dotcoma Americi
• Iran mijenja igru: Popustite sankcije ili počinjemo obogaćivanje uranija

SAD će u konfrontaciji sa Kinom izvući deblji kraj. Razlog je u tome što američki predsjednik nudi samo kratkoročna rješenja koja dugoročno nanose štetu njegovoj zemlji, vjeruje nosilac Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph E. Stiglitz.

Ukoliko dogovor o primirju između Evrope i SAD izdrži SAD se umjesto sa cijelim svijetom nalaziti uglavnom u sukobu sa Kinom. Kako će se to završiti?

Makroekonomska pravila se uvijek ostvaruju. Ako investicije u SAD i dalje budu veće nego njihove uštede zemlja će morati uvoziti kapital i imaće visoki trgovinski deficit.

Još gore: na osnovu smanjenja poreza američki trgovinski deficit dostići će rekordni nivo koji će prema jednoj prognozi do 2020. prijeći bilion dolara. Trgovinski deficit će dakle rasti neovisno od rezultata trgovinskog rata.

To se neće desiti samo onda ako Trump povede SAD u recesiju pri kojoj će prihodi tako jako padati da će investicije i uvoz strmo ići na dole.

„Najbolji“ rezultat Trumpovog uskog pogleda na trgovinski deficit sa Kinom bilo bi poboljšanje bilateralnog trgovinskog bilansa koje bi išlo uporedo sa odgovarajućim povećanjem deficita prema drugim zemljama. SAD bi mogle prodavati Kini više zemnog gasa i kupovati manje mašina za pranje veša ali tada bi prodavale manje zemnog gasa drugim zemljama i tamo kupovale mašine za pranje veša.

Međutim na osnovu intervencije SAD na tržištu one će platiti više za uvoz a dobit će manje za svoj izvoz. U najboljem slučaju u SAD će biti gore nego danas.

Trump reagira suviše kratkovidno

SAD ima problem ali to se ne odnosi na Kinu: Amerika suviše malo štedi. Trump se ponaša ekstremno kratkovidno. Kad bi imao samo malo gospodarskog razumijevanja i dugoročnu viziju onda bi učinio sve što može da poveća narodne uštede. To bi smanjilo multilateralni trgovinski deficit.

Očigledno postoje kratkoročna „rješenja“: Kina bi mogla kupovati više američke nafte i onda je dalje prodavati. To ne bi stvorilo ni najmanju razliku osim što bi troškovi transakcije bili malo viši. Ali Trump bi se tada mogao hvaliti da je otklonio bilateralni trgovinski deficit.

Međutim biće teško svrsishodno smanjiti bilateralni trgovinski deficit. Sa sniženom potražnjom za kineskom robom kurs juana će oslabiti. To će djelomično umanjiti utjecaj američkih carina, a osim toga povećat će konkurentnost Kine prema drugim zemljama.

Ukoliko Kina interveniše aktivnije i uvede agresivnije mjere odmazde mogla bi izmjena trgovinskog bilansa biti još manja. Relativna bol koju jedna zemlja zadaje drugoj se teško definiše.

Kina ima veću kontrolu nad svojim gospodarstvom i hoće da pređe na model rasta koji počiva na unutrašnjoj potražnji umjesto na investicijama i izvozu. SAD ustvari pomažu Kini u nečemu što ona svakako pokušava.

Predsjednik SAD neće uspjeti sa svojom taktikom

Toliko je jasno: ukoliko Trump radi na tome da spriječi Kinu u realizaciji politike „Made in China 2025“ skoro sa sigurnošću se može reći da u tome neće uspjeti. Trumpovi potezi će nasuprot tomu samo ojačati kinesko rukovodstvo u njihovoj odlučnosti da dalje investiraju i dostignu tehnološki vrhunac pošto im je jasno da se ne mogu pouzdati u druge i da se SAD prema njima postavlja aktivno neprijateljski.

Kada jedna zemlja ulazi u rat – bilo da je trgovinski ili neki drugi – trebala bi obezbijediti da dobri generali odlučuju, da slijede jasno definisane ciljeve i praktičnu strategiju i da imaju podršku stanovništva. Ovo je pozicija na kojoj razlike između Kine I SAD izgledaju posebno velike. Ni jedna zemlja nema manje kvalifikovani gospodarski tim od Trumpa.

Podrška birača će i dalje nestajati kada vide da u ovom ratu dvostruko gube: Nestaju radna mjesta ne samo zbog odmazde Kine nego i zato što američke carine poskupljuju američki izvoz i prave ga manje konkurentnim.

To bi moglo izazvati pad kursa dolara koji bi dalje uticao na rast inflacije. FED bi tada vjerovatno povisio kamatne stope što bi umanjivalo investicije i razvoj i uticalo na rast nezaposlenosti.

Kina je Trumpu nekoliko puta nudila rješenja koja mu čuvaju obraz i koja bi mu omogućila da napusti bojno polje i proglasi se pobjednikom. Međutim on odbija da ide tim putem.

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

handelsblatt.com