‘Trojanski konj’ za Evropu

Povezani članci

• Američki bankrot bio bi prvi bankrot jedne zapadne zemlje otkako je Nacistička Njemačka bankrotirala 1933: centralne banke diljem svijeta pripremaju se na katastrofu
• Karta u jednom pravcu
• Tvrdo slijetanje populista
• Načelan dogovor o rješenju izbjegličke krize između EU i Turske postignut, konačni dogovor za deset dana
• Islamska država uništila drevni grad Hatru
• Savjet bezbjednosti razmatra predloženi tekst Amerike

Za protivnike sporazuma o zoni slobodne trgovine između EU i SAD-a veo tajne je dovoljan razlog za podizanje uzbune.

I poslije pet godina pregovora iza zatvorenih vrata – o sporazumu o zoni slobodne trgovine između Evropske unije i SAD-a i dalje se premalo zna.

Za protivnike ovog sporazuma veo tajne je dovoljan razlog za podizanje uzbune.

Međutim, šta je zapravo takozvani TI-TIP i na koji bi način trebao promijeniti svakodnevicu običnih Evropljana?

Sjedinjene Američke Države i Evropska unija rade na onome što zovu Transatlantsko trgovinsko i Investiciono partnerstvo – odnosno TI-TIP.

„Kažemo, rade na tome, ali ne znamo zasigurno, jer nijedan novinar ili kamera te sastanke nikada nisu mogli da snime. Šta je onda TI-TIP? Neka vrsta tajnog oružja za stimulisanje ekonomije, ali uz pomoć manje rigidne regulative. Ali tu se postavlja pitanje: Da li je ono što je dobro za kompanije jednako dobro i za stanovništvo?“, izvještava reporter Al Jazeere Marko Pavlović.

Devedeset posto prijedloga od lobista

Obični građani se tu ništa ne pitaju, jer je 90 posto svih prijedloga došlo od profesionalnih lobista koji rade za kompanije. I pogađate, bore se za njihove interese.

Šta se onda krije iza ovog dogovora? O čijim se onda interesima ovdje stvarno radi?

Kada razgovori, kako se očekuje, budu završeni naredne godine – to će stvoriti najveću zonu slobodne trgovine na svijetu.

Tržište od 800 miliona ljudi koje godišnje može donijeti po stotinu milijardi dolara ekonomijama sa obje strane okeana.

U praksi, to će se odnositi na sve, od poslova, zarada, zdravstvenog osiguranja do hrane koju konzumiramo.

Teletina u koju su ubrizgani hormoni, klonirana stoka, pilići dezinfikovani hlorom i genetski modifikovani usjevi – sve je to dozvoljeno u SAD-u, ali u EU zabranjeno.

Također, tu je i praksa takozvanog frackinga, kojom se agresivnim iskopavanjem nadoknađuje manjak zaliha prirodnog gasa.

Ubacivanjem hemikalija u zemlju, zagađuje se voda i obradivo zemljište.

TI-TIP obećava jeftiniji izvoz gasa, ali po koju cijenu? I ko će biti odgovoran za eventualnu štetu.

I još jedna stvar, 2010. američke vlasti su dale pravo savojim regulatorima da kontrolišu i inostrane ekspoziture svojih banaka. Samim bankama se to nije mnogo svidjelo.

‘Crvene linije’ za Evropljane

Međutim, američke kolege su tada našle saveznika među Evropljanima, koji su tada također pooštrili svoje zakone. Uspjeh koji je sada doveden u pitanje ponovnim lobiranjem za labavljenje propisa.

Na starom kontinentu prava radnika osvajana su postepeno i veoma dugo. U Sjedinjenim Američkim Državama, pak, jedva da ima zakona koji štiti prava radnika od poslodavca.

Nema prava za osnivanje radničkih sindikata ili mogućnosti da sidnikat pregovara s poslodavcem oko kolektivne cijene rada. Ova prava će biti direktno pogođena dodatnim otvaranjem tržišta.

Glavni pregovarač za Evropsku uniju Ignacio Garca Bercero nedavno je istakao da, što se Evropljana tiče, postoje „crvene linije” koje ne smiju da se pređu. Ali to nije dovoljno da umiri skeptike, prije svega zato što su pregovori manje-više tajni.

I dok većina još samo nagađa, „Trojanski konj“, kako neki nazivaju Sporazum, polako se približava srcu evropske ekonomije, a niko, zapravo, ne zna šta je u njemu.

Bar ne do sljedeće godine, kada bude prezentovan javnosti. Ali već sa osušenim mastilom na njemu.

aljazeera