„Teško se možemo suprotstaviti stereoidima nahranjenim državnim preduzećima“

Povezani članci

• U požarima na Madeiri troje mrtvih, 1000 evakuiranih
• Tusk: Bliže dogovoru o najvišim funkcijama EU
• Francuskoj vladi izglasano poverenje
• Irma se približava Floridi, u toku hitna evakuacija
• U eksploziji autobombe poginulo najmanje 30 studenata
• Fejsbuk ukinuo naloge grupa povezanih sa belim nacionalistima

Foto: DPA

Je li kineska gospodarska snaga za nas blagoslov ili prokletstvo? U razgovoru je Jörg Wuttke, predsjednik Evropske trgovinske komore u Pekingu.

Intervju vodila Claudia Detsch.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Očigledno da niti jedna zemlja ne izlazi iz corona krize tako dobro kao Kina. Prema konjukturnom barometru kinesko gospodarstvo je u najboljem raspoloženju unazad deset godina. Je li to za nas u Njemačkoj u ovom vremenu pandemije dobra ili loša vijest – možemo li profitirati ili ćemo biti još više ovisni?

Od kineskog poleta Njemačka i Evropa mogu samo profitirati. Konačno mi izvozimo u Kinu svaki dan robe u vrijednosti od 500 miliona evra. Upravo u hemijskom ili automobilskom sektoru kineska potražnja pomaže u oporavku. Za mnoge firme Kina predstavlja 45 do 50 posto prodajnog tržišta. Dakle Kina stabilizuje firme u Njemačkoj. Kad Kina ne bi rasla tako jako mi bismo imali još mnogo veće probleme.

Međutim istovremeno u mnogim zemljama raste bojazan da bi kineski koncerni mogli koristiti gospodarsku slabost zbog corona pandemije za preuzimanja. Kako visokom Vi cijenite ovu opasnost?

Opasnost je prije postojala 2014. do 2017. kada je Kina bila na šoping turu. U međuvremenu su Kinezi uveli kontrolu kapitala nakon što su bile kupljene mnoge šrot firme. Kineski investitori su naprimjer kupili udio u 150 fudbalskih klubova u Evropi. Osim toga mnoge investicije su bile samo projekti prestiža a novac se sa njima nije mogao zaraditi. Neka kineska preduzeća zbog takvih investicija zamalo nisu propala. I na kraju preuzimanja su trenutno teška kad se ne može putovati. Zbog toga ja trenutno ne vidim ovu opasnost.

Osim toga evropske države su se probudile iz svoje naivnosti i sa skriningom investicija pripremile alat sa kojim se kineske investicije mogu bolje ispitati. Ne smije se zaboraviti: većina ovih investicija je važna za nas. To posebno važi za kineske privatne poduzetnike. Više su problematične investicije državnih kineskih preduzeća u Evropi.

Ranije je roba iz inostranstva u širom Kine važila kao statusni simbol. U međuvremenu moto glasi: Sada se kupuje kinesko. Kineski potrošači sve više daju prednost proizvodima domaćih ponuđača. Postoji li opasnost da se bonanca za njemačke firme u Kini u dogledno vrijeme izgubi?

To zavisi od proizvoda. U mnogim područjima nastale su kineske marke kao kod mobilnih telefona Huawei i Oppo. Na drugoj strani  Kina je kupac polovine svih luksuznih artikala širom svijeta. To možete primijetiti i u prodavnicama. Ako pogledate ovdje kod Louis Vuittona ili kod Hermesa: Oni su tako busy! Vi pomislite da ste kod Rewe. To je nevjerovatno. Porše je u Kini rasprodan mjesecima unaprijed. Mercedes, BMW i Audi su dvocifreno porasli. Pošto Kinezi ne mogu putovati opet su otkrili apetit da kupuju evropske proizvode. Za Goethestraße u Frankfurtu i za Champs Élysée je sigurno veliki problem da Kinezi više ne dolaze. Ali ovdje firme realizuju nevjerovatne sume.

Kako to izgleda u mašinogradnji gdje je Kina u kvalitetu jako napredovala? Inostrani proizvođači mašina moraju plaćati carine, kineske banke sve više finansiraju samo još kineske proizvode. Može li se tu još govoriti o fer uslovima za inostrane ponuđače?

Područje mašinogradnje je stvarno teško iz dva razloga. Ako prodate jednu mašinu normalno mora doći inžinjer da bi je pustio u pogon. To danas ne ide. Osim toga trenutno mnoga privatna preduzeća u Kini paze na novac i odgađaju investicije jer ne znaju kako će se razvijati tržišna situacija. Velike investicije se u Kini odvijaju više u području infrastrukture i tamo to rade prije svega firme u državnom vlasništvu. Zbog toga je moguće da njemačka mašinogradnja sada doživljava malo zatišje.

Ali ima li pored prekida zbog pandemije corone i strukturnih problema kod pristupa tržištu?

Mi smo i prije već imali strukturne probleme. To nije sad ni bolje ni lošije. Sada uz te strukturne probleme dolazi za mnoge ovaj nedostatak potražnje. Health-Care Equipment ima stalno probleme jer Kinezi kažu bolnicama: Kupujte kineske marke! Siemens, Philips i GE puno proizvode u Kini, plaćaju porez i opet ne mogu prodati svoje skenere i rentgen aparati nekim bolnicama jer se ovi drže nenapisanog zakona: 20, 30 posto mora poticati od lokalnih proizvođača. To nam otežava život. Ta uputstva se daju često samo verbalno. Tu nema pisane regulacije koju možemo dokazati i time napadati.

Vidite li opasnost da njemačka i evropska industrija izgubi priključak na ovom važnom prodajnim tržištu? Ili imamo li prepreka koje su teške ali se mogu savladati?

Ja vjerujem da asimetrija u svakom slučaju nanosi štetu. U građevinskom sektoru naprimjer njemačke i evropske firme nemaju šansu. Istovremeno imamo nevjerovatnu konkurenciju na trećim tržištima, bilo kod metroa, bilo kod puteva itd. To sve ide pod Belt and Road Initiative. Od toga ne profitiraju niti inostrana preduzeća niti lokalno gospodarstvo. 90 posto novostvorene vrijednosti – kako dobara tako i servisnih usluga – ostaje kod kineskih firmi. Međutim, projekat na kraju moraju platiti poreski obveznici u Crnoj Gori, Makedoniji ili Srbiji. Ja vidim za nas, dakle, sve više problem da se mi na trećim tržištima jedva možemo nositi sa ovim stereoidima napumpanim državnim pogonima. To polako pokreče diskusiju i u Berlinu: Kako nastupiti protiv toga?

Opasnost da na svjetskom tržištu budemo od kineske konkurencije sve više potiskivani je, dakle kroz Belt and Road Initiative znatno pojačana.

Mi se u mnogim područjima širom svijeta ne možemo više suprotstaviti kineskim, prije svega državnim konkurentima. Mi imamo ozbiljne probleme. Politika reaguje još relativno suzdržano. Doduše Evropljani imaju sa nizom trećih zemalja Trade Agreements, koji ne dozvoljava diskriminaciju evropske industrije. Ali oni su u većini zaključeni bilateralno. To znači, kada naprimjer agiramo u Egiptu ne smijemo biti diskriminirani u odnosu na egipatske isporučioce. Iznenada dolazi kinesko preduzeće sa finansiranjem i cijenama koje su potpuno nerealne. Kako se tu treba konkurisati?!

Kineske firme imaju ogromnu podršku kineske države. Ne dolaze li inostrani konkurenti automatski u nepovoljniju situaciju jer ovdje to nije slučaj?

Da, kineske firme pokazuju sasvim drugi politički agresivitet kod prodaje svojih proizvoda. Gledajte sa kojom agresivnošću nastupaju kod 5G. Istovremeno oni imaju nevjerovatne mogućnosti finansiranja. I na kraju krajeva – uzmimao samo brodove – to je skoro zatvorena cirkulacija vrijednosti. Željezna ruda dolazi iz državnog rudnika. Iz toga državno preduzeće  izlije čelik. Onda državno preduzeće napravi brod. Onda se proda brodovlasniku koji je također državni pogon. Brodovi onda pristanu u Atini u Pireju u luku, koje je  također pogon koji vodi država. To je zatvoreni sistem kome se ne možete suprotstaviti.

Vi ste govorili o tome da u Njemačkoj raste senzibilnost za ove probleme. Da li je opasnost dovoljno prepoznata na političkom nivou u Njemačkoj i Evropi?

Senzibilnost je znatno veća nego naprimjer još 2016. Tada je još vladala velika nevoljnost da se kineske investicije preciznije pogledaju. Brojao se svaki dolar. Ja sam tada rekao: Mi smo decenijama pokušavali da privatizujemo pogone koji su bili u državnom vlasništvu, sada će oni biti opet podržavljeni ali od firme sa tuđim pasošem. Tu se u međuvremenu stvarno dogodio zaokret u razmišljanju. Za to je odgovoran parlament EU. Imate tamo nekoliko realista, kao Reinhard Bütikofer, naprimjer. Oni dosta pritišću na gas. Ali na polju trećih tržišta, po pitanju odgovarajuće dizajniranih ugovora nismo još  posebno daleko.

Koje skretnice se moraju postaviti da se tamo ne izgubi priključak?

Brisel već odavno zahtjeva pravila za treće zemlje. Izgleda da se Berlin još protivi. Ne bih vam znao reći, zašto.

Da li bi sa Vašega aspekta uporedivo ograničenje pristupa tržištu za kineske proizvode u Evropu bilo rješenje slično kao što sada to pokušavaju Amerikanci na stvarno rabijatan način?

Tu se mora pogledati da ne prodamo našu dušu ili da ne izbacimo dijete zajedno sa vodom. Mi bi smo trebali pokušati da održimo naš liberalni tržišni sistem. Tamo gdje Kinezi dolaze sa gospodarsko tržišnim mehanizmima trebalo bi da smiju učestvovati. Kineske firme bi morale tada pokazati više dokumenata nego što je možda kod drugih uobičajeno, jer se radi o političkom narodnom gospodarstvu. Međutim preduzeća u državnom vlasništvu moraju se detaljnije pogledati: Smiju li? Ne smiju li? Ja ne bih govorio uopšteno o isključivanju.

Spomenuli smo rastuće napetosti između Kine i SAD. Gdje Vi vidite poziciju Evrope – možemo li od toga profitirati ako se pametno postavimo? Ili ćemo biti pregaženi?

Mi provodima trenutno jednu studiju o posljedicama odvajanja. To znači da u prvom planu nije trgovina i tarife nego tehnologija. Radi se naprimjer o posljedicama odluke Amerikanaca da više ne izvoze u Kinu svoje Top-End poluprovodnike. Ovi poluprovodnici su i u mnogim evropskim proizvodima, naprimjer u mašinogradnji. Ako američka preduzeća onda budu razmatrala da investiraju u Kinu to možda neće biti više moguće. Onda to znači: Ne, nije moguće – čip je unutra. Sigurno da Amerikanci neće praviti velike kompromise – svejedno Biden ili Trump. To će tako provoditi i nova administracija. Uvešće se sasvim jaka izvozna kontrola. Amerikanci će sigurno od Evropljana tražiti da se iz toga ne isključuju.

Do sada nisam vidjeo nikakve koristi za nasiz ovoga američko – kineskog sukoba. Kinezi su veoma pametni, oni ne diskriminišu američke firme jer bi se one tada povukle – upravo ono šta Trump želi.  A upravo ono što Kinezi ne žele. Ja vjerujem da će biti napeto ako Biden dođe na vlast. On će sigurno kao pristalica atlantizma pokušati da probleme sa Evropom riješi i stvori koaliciju da bi širom svijeta protiv Kine jače nastupio. To je za mene vjerovatni scenario. Dosada još nismo pali pod mlinski kamen.

Bi li to bio uspjeh za Bidena da privuče Evropljane iza sebe?

To ima manje veze sa Bidenovim šarmom a više sa kineskom agresivnošću. Ako pogledate posljednje ankete to je potpuno jasno. 2002. godine 46 posto Nijemaca je gledalo na Kinu pozitivno; sada 71 posto ima negativan stav. To je ogroman preokret. U Švedskoj sada čak 85 posto stanovništva ima negativan stav  prema Kini. U takvom okruženju je naravno jednostavnije stvarati koaliciju protiv Kine. Kina sama se pobrinula za to da će Bidenu biti lakše stvarati koaliciju sa Japanom, Korejom, Indijom i Njemačkom i ostatkom Evrope.

Jörg Wuttke je predsjednik Evropske trgovinske komore u Kini. Uz to on je od 2011. do 2019. vodio OECD-ov  Task Force Business and Industry Advisory Committee (BIAC) za Kinu.

ipg-journal.de 02.11.2020.