Tehnopopulizam

Izdvajamo

• U mnogim pogledima Peter Marki-Zay je prva osoba nakon jedne decenije koja ima realne šanse da pobijedi Viktora Orbana na izborima. Međutim, pred njim stoji teška borba – i to ne samo jer su izborni sistem i državne institucije skrojeni tako da održe na vlasti Fidesz partiju, nego i zbog rascjepkanosti opozicije. Marki-Zay će imati problema da različite aktere opozicije, od koji mnogi sa njim imaju još otvorene račune, dovede pod jednu kapu. Istovremeno, on se mora boriti sa izbornom mašinerijom Fidesza koja je finansirana milijardama državnog novca. To da mu nedostaje političkog iskustva pravi ga osim toga podložnim na greške i promašaje.

Povezani članci

• Lokalni izbori u Španiji: Pokret za neovisnost Katalonije pretrpio snažan udarac
• Kurdi izvojevali najveću pobjedu nad snagama IDIL-a
• Macron traži da se pravo na abortus unese u francuski Ustav
• EU i Japan otvorili najveću zonu slobodne trgovine u svijetu
• Trump, Johnson, i problem populizma
• Borba protiv mita u poslovnom svijetu

Jesu li izbrojani dani Viktora Orbana kao mađarskog premijera? Foto: DPA

Ujedinjene mađarske opozicione snage se nadaju da će na izborima u martu moći pobijediti premijera Viktora Orbana i njegovu partiju Fidesz.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Gradonačelnik malog mjesta Peter Marki-Zay pobijedio je u drugom krugu prvih mađarskih opozicionih predizbora, koji su se završili 17. oktobra. MZP – tako je njegov nadimak u mađarskoj javnosti – pobijedio je protiv evropske poslanice Klare Dobrev. Tako će on na parlamentarnim izborima sljedećeg proljeća kao kandidat ujedinjene opozicije nastupiti protiv premijera Viktora Orbana.

Od Orbanove nadmoćne izborne pobjede 2010. godine rascjepkane mađarske opozicione partije traže put kako bi na izborima pobijedile vladajuću Fidesz partiju. Sa mađarskom izbornom reformom Orban je 2011. stvorio sistem koji se bazira na većinskom izbornom pravu u izbornim jedinicama. Od ovoga je profitirala ujedinjena vladajuća partija dok su opozicioni akteri bili prinuđeni na nestabilne koalicije. U posljednja dva izborna perioda partijama, koje su se borile protiv poluautoritarnog režima jakog čovjeka u Mađarskoj, nije uspjelo da prevaziđu svoje mnoge konflikte i međusobne animozitete. Posljedica je bila da je Orbanova Fidesz partija mogla dva puta dobiti nadmoćnu većinu u parlamentu.

Trajalo je cijelu deceniju kako bi opozicione partije mogle prevazići svoje razlike u stavovima ali sada su to i uspjele. One su organizovale svoje predizbore da bi odlučili o 106 zajedničkih kandidata za pojedine izborne jedinice kao i o jednom zajedničkom za poziciju premijera. Na oba izborna kruga učestvovalo je preko 800.000 građana. To je deset posto ukupnog mađarskog biračkog tijela – učešće na izborima je time uporedivo sa čvrsto institucionalizovanim predizborima kao što su američke primaries u pripremama za predsjedničke izbore.

U posljednja dva izborna perioda partijama koje su se borile protiv poluautoritarnog režima jakog čovjeka u Mađarskoj nije uspjelo da prevaziđu mnoge svoje konflikte i međusobne animozitete.  

Model predizbora nudi ne samo rješenje za teško pitanje kako treba utvrditi zajedničke kandidate ujedinjene opozicije nego ima i dodatne pozitivne efekte. Neočekivano visoko učešće na izborima mobilisalo je opoziciono biračko tijelo, pomoglo je partijama da pripreme svoje kampanje za izbore u proljeće i otvorilo im nove mogućnosti da više od mjesec dana pažnju javnosti usmjere na sebe. To je zapanjilo čak i vladajuću elitu koja zna dobro koristiti medije za vlastite ciljeve.

Još presudnije bili je to da je mađarska opoziciona politika sa predizborima vratila potrebnu demokratsku odgovornost. Više od decenije nalazile su se etablirane opozicione snage u stanju političke nemoći i bile su nesposobne da stvarno izazovu Orbanov režim. Predizbori su sada ponudili opozicionom biračkom tijelu šansu da kazni političare koje smatraju nemaštovitim, nesuvremenim ili jednostavno korumpiranim. Mnogi etablirani političari sa dugogodišnjim karijerama kao što su gradonačelnici, poslanici ili ministri izgubili su u trci za 106 pojedinačnih kandidatura u izbornim jedinicama od mlađih kandidata ili čak političkih novajlija.

Rezultati pojedinih izbornih jedinica oslikavaju relativno tačne odnose snaga između šest opozicionih partija. Liberalna Demokratska koalicija koja u Evropskom parlamentu sarađuje sa „Progresivnom alijansom socijaldemokrata“ (S&D) dobila je 32 kandidature u izbornim jedinicama. Nekada desničarsko-radikalna, a u međuvremenu umjerena Jobbik partija osvojila je 29, dok je u 18 izbornih jedinica pobijedio kandidat postkomunističke Socijalističke partije (također član S&D). Pokret Momentum, mlada liberalna partija postavit će u 15 izbornih okruga zajedničke opozicione kandidate dok su obje zelene partije – „Dijalog“ (P) i „Politika može biti drugačija“ (LMP) – osvojile šest odnosno pet kandidatura.

Neočekivano visoko učešće na izborima mobilisalo je opoziciono biračko tijelo, pomoglo je partijama da pripreme svoje kampanje za izbore u proljeće i otvorilo im je nove mogućnosti da više od mjesec dana pažnju javnosti usmjere na sebe.

Nasuprot tome, iznenađenja je bilo u prvom krugu predizbora za poziciju premijera. Predsjednik Jobbika Peter Jakab, koji je dugo vremena važio za favorita, pao je na četvrto mjesto, dok je Andras Fekete-Gyor, predsjednik liberalnog i proevropskog pokreta Momentum završio na posljednjem mjestu. Kratko nakon toga morao je poslije internog glasanja o povjerenju dati ostavku na mjesto predsjednika.

Klara Dobrev iz Demokratske koalicije (DK) zauzela je prvo mjesto, a slijedili su je Gergely Karacsony i Peter Marki-Zay (MZP). Zeleno – liberalni gradonačelnik Budimpešte Karacsony, kome su u protekle dvije godine davali najveće šanse kao kandidatu opozicije za premijera, apsolvirao je izuzetno lošu kampanju. Konačno ga je energični MZP stavio pod pritisak tako da je jedan dan pred početak drugog kruga odustao u korist Marki-Zaya.

Iznenađujući uspjeh Marki-Zaya djelimično se može objasnitu nezadovoljstvom opozicionog biračkog tijela sa elitama koje su ih zastupale posljednjih deset godina. Peter Marki-Zay (MZP), koji se sam izjašnjava kao hrišćanin i konzervativac, nastupio je sa programom koji je bio odlučujuće upućen protiv establišmenta. On je obećao da će „očistiti“ opoziciju i njihove diskreditovane političare potisnuti u pozadinu. Marki-Zay je od februara 2018. gradonačelnik grada Hodmezovasarhely, uporišta stranke Fidesza, koji broj 44.000 stanovnika na jugoistoku Mađarske. Tada je njegova kandidatura bila podržana od strane svih opozicionih partija i dala je naslutiti opozicioni savez, koji je na lokalnim izborima u oktobru 2019. obezbijedio opozicionim partijama relativno velike uspjehe i općenito se smatra ključem izborne pobjedu nad Orbanom.

Sa nekim svojim političkim pozicijama Peter Marki-Zay stoji bliže Fidesz partiji nego prosječnom biračkom tijelu.

Marki-Zay je ekscentričan politički akter. Sa nekim svojim političkim pozicijama on stoji bliže Fidesz partiji nego prosječnom biračkom tijelu. Njegova retorika sliči nesuvislim tiradama Donalda Trumpa. On ima sklonosti ka teorijama zavjere i tabloidnim izjavama. Mnoge njegove izjave kritikovane su čak i od strane opozicije – kao naprimjer njegova tvrdnja da je polovina članova postojeće vlade, a time i Orbanov sin, mogući homoseksualci.

Vjerodostojnost Marki-Zaya kao kandidata protiv establišment ojačana je time da mu je suparnica u drugom krugu bila Klara Dobrev. Dobrev, odrasla u utjecajnoj komunističkoj nomenklaturnoj dinastiji udata je za bivšeg premijera Ferenca Gyurcsanyja i trenutno je potpredsjednica Evropskog parlamenta. Time je ona upravo pojam „establišmenta“.

Njena partija, Demokratska koalicija, važi sa svojim vjernim članstvom i jednom relativno dobrom infrastrukturom kao daleko najbolje ogranizovano grupiranje u okviru opozicije. To i neosporna profesionalnost Dobrev kao i njena politička harizma ojačale su njene šanse na predizborima. Njen najveći problem je i ostaje ipak njen muž Ferenc Gyurcsany, jedan od najomrženijih političara Mađarske. On je bio premijer od 2004. do 2009. Njegovo ime je i dalje povezano sa gospodarskom propašću i politikom štednje kasnih 2000-ih godina kao i sa neoliberalizacijom mađarske socijaldemokratije. Uz to dolazi i njegov ozloglašeni govor iz 2006. koji je dospio u javnost i u kome je on priznao da je slagao biračima. Ovaj govor, izazvani protesti i policijsko nasilje kojim se reagovalo na proteste bile su smrtonosni udarac za Treću mađarsku republiku i otvorile su put za Orbanovu autoritarnu promjenu.

Marki-Zay će se potruditi da različite aktere opozicije, od koji mnogi sa njim imaju još otvorene račune, dovede pod jednu kapu.

Marki-Zay se postavio kao suparnik dua Dobrev-Gyurcsany i starih liberalnih elita i time iskoristio nezadovoljstvo Mađara sa nemoćnom opozicijom. Činjenica da je u drugom krugu učestvovalo oko 200.000 ljudi, među kojima mnogi mladi ljudi i mnogi koji su u prvom krugu ostali kod kuće, leži i na tome da mnogi Petera Markia-Zaya vide kao nositelja nade. Marki – Zay je također pobijedio sa velikom prednošću među online glasačima.

Uspjeh Marki-Zaya kod opozicionog biračkog tijela leži pored njegove vjerodostojnosti kao protivnika establišmenta i na tome da on naglašava da ga Fidesz ne može uklopiti u svoje uobičajene političke podjele u kojima – da citiramo retoriku vladajuće partije  – „pronacionalna“ desnica stoji protiv „antinacionalnih“, „izdajničkih“, „kosmopolitičkih“ liberala. U svakom slučaju Fidesz je u septembru 2021., kada su održani predizbori, izdao više od milion eura za propagandni slogan da bi proširio vijest da su predizbori samo farsa organizovana od Gyurcsanyja u kojoj je on poslao Dobrevu i Karacsonyja kao svoje kandidate. U međuvremenu vlada, iznenađena rezultatom predizbora, pokušava svoju propagandnu mašineriju nanovo postaviti i usmjeriti ka Marki-Zayu, međutim sa malo izgleda na uspjeh.

Novoizabrani kandidat za premijera sa velikom lakoćom povezuje antiorbanovski populizam i tehnokratsku retoriku koja podsjeća na neoliberalni centar iz vremena 1990-ih godina. Sa svojim odbijanjem progresivnog oporezivanja i zastupanjem striktne budžetske discipline konzervativni političar izlazi u susret predrasudama mađarskih (neo) liberalnih intelektualaca, dok su njegove prijateljske izjave o LGBT populaciji i Romima dobro prihvaćene kod mnogih mladih progresivnih ljudi.

Kod političara koji doživljavaju takav meteorski uspon, a nemaju dubinu političkog iskustva i funkcionalan partijski aparat velika je opasnost da im politički veoma brzo nestane daha.  

U tom smislu Marki-Zay otjelovljuje novi tehno-populistički tip političara. U jednu ruku on je simptom nepovjerenja sa kojim Mađari gledaju na političku reprezentaciju, a na drugu stranu personificira za mnoge rješenje upravo te krize predstavljanja. Njegove tvrdoglave poruke i njegov temeljni nedostatak političkog iskustva prave ga za mnoge Mađare idealnom projekcijom za njihove frustracije i nadanja.

U mnogim pogledima Peter Marki-Zay je prva osoba nakon jedne decenije koja ima realne šanse da pobijedi Viktora Orbana na izborima. Međutim, pred njim stoji teška borba – i to ne samo jer su izborni sistem i državne institucije skrojeni tako da održe na vlasti Fidesz partiju, nego i zbog rascjepkanosti opozicije. Marki-Zay će imati problema da različite aktere opozicije, od koji mnogi sa njim imaju još otvorene račune, dovede pod jednu kapu. Istovremeno, on se mora boriti sa izbornom mašinerijom Fidesza koja je finansirana milijardama državnog novca. To da mu nedostaje političkog iskustva pravi ga osim toga podložnim na greške i promašaje.

Peter Marki-Zay je bez sumnje politička vodeća figura, koja instiktivno osjeća duh vremena u Evropi i svijetu i shvata aktuelno raspoloženje birača, koji su siti toga da ih političke elite odgovarajuće ne zastupaju. Istovremeno, kod političkih osobnosti koje doživljavaju takav meteorski uspon a nemaju dubinu političkog iskustva i funkcionalan partijski aparat velika je opasnost da im politički veoma brzo nestane daha. Ostaje da sačekamo da li je Marki-Zay dorastao velikim očekivanjima koje iznenađujuće veliki dio građana, koji su postali aktivni, upućuje na njega.

ipg-journal.de