Tamna budućnost Palestine u konstelaciji odnosa Saudijske Arabije i Izraela

Povezani članci

• Separatisti osvojili apsolutnu većinu na izborima u Kataloniji
• Trumpetanje
• Erdoan pozvao na reviziju Dejtonskog sporazuma
• Ukrajina: Porošenko ‘diže’ rezerviste
• Cohen: Prekršio sam zakone u korist Trumpa
• Berlin: Policija sumnja u teroristički napad

Palestinci proživljavaju dane pune neizvjesnosti. Dane u kojima je Kuds koji se od 1967 smatrao okupiranom teritorijom odlukom Trumpa praktično postao dio izraelske teritorije. Palestinski lideri koji su se godinama pouzdavali u saudijske dolare i potporu mislili su da će se arapski svijet usprotiviti ovoj Trumpovoj odluci a upravo su Saudijska Arabija i UAE svojom šutnjom potvrdili Trumpovu odluku. Palestinci sada sebe gledaju kao gubitnike koji su ostali usamljeni. Saudijska Arabija ne samo da nije izrazila protest izborom Kudsa za novo mjesto stacioniranja američke ambasade, već je štaviše proširila svoje odnose u obavještajnom i vojnom aspektu sa Izraelom.

Izbor Kudsa za središte američke ambasade, protesti stanovnika Gaze na ovu odluku, ubistvo palestinske medicinske sestre i šutnja arapskih vlada sve dotadašnje sumnjičavosti su preobratile u sasvim jasnu izvjesnost da niti jedna arapska vlada niti je sposobna, a niti želi pružiti ozbiljniju potporu Palestincima. Sirija koja grca u unutrašnjim sukobima i Egipat koji je zabrinut unutrašnjim stanjem u zemlji nisu spremni pružiti ozbiljniju potporu Palestini.Saudijska Arabija ovih dana na sva zvona oglašava unutrašnje reforme te dajući prednost nacionalnim interesima u potpunosti je promijenila kurs svoje vanjske politike. Naime, ova zemlja je spremna učvrstiti relacije sa Izraelom i Amerikom u regionu protiv Irana a tu nema nikakvog mjesta za Palestince. Istup Mohammada bin Salmana o pravu Izraela da ima jednu vlast pokazatelj je potpunog zaokreta u saudijskoj vanjskoj politici prema Izraelu. Prethodni saudijski lideri nisu nikada otvoreno govorili o pravu Izraela na teritoriju i ovo je po prvi puta da je jedan saudijski dužnosnik pokrenuo ovu temu kao što je to učinio bin Salman tokom svoje posjete Americi.

Kada je  Trump priznanjem Kudsa kao izraelskog glavnog grada pokrenuo lavinu muslimanskih osjećaja i suočio se sa međunarodnim kritikama još je više došlo do izrašaja saudijsko-američko zbližavanje. Ova Trumpova odluka da američku ambasadu prebaci u Kuds kao glavni grad Izraela nije izazvala nikakve veće reakcije saudijskih dužnosnika. Rijad se oglasio poprilično sporo i okarakterisao Trumpovu odluku „nepravednom i neodgovornom“ ali, suprotno očekivanjima, saudijska strana nije izrazila nikakvu kategoričnu osudu koracima koje je poduzeo američki predsjednik u pogledu Kudsa koji se smatra ‘crvenom linijom muslimana’.

Kada je Turska zahtijevala hitno zasjedanje Organizacije islamske konferencije s ciljem usvajanja rezolucije protiv Trumpove odluke svi islamski lideri su izrazili spremnost da prisustvuju zasjedanju. OIK je u izdatom saopćenju Istočni Kuds proglasio glavnim gradom Palestine i neodvojivim dijelom palestinske teritorije. Lideri Saudijske Arabije i UAE ne samo da nisu prisustvovali ovoj konferenciji nego nisu poslali ni ministre vanjskih poslova svojih zemalja. Osim toga na kraju konferencije ove dvije zemlje su verbalno napale Iran i Tursku, a ne Ameriku.

Posjeta Trumpovog zeta Rijadu i susret s saudijskim prestolonasljednikom objelodanili su savezništvo dvije zemlje u koracima poduzetim protiv Kudsa i mogućnost da je ovaj plan koncipiran u Saudijskoj Arabiji. Prošle godine je Mike Pompeo u svojstvu šefa američke obavještajne službe posjetio Saudijsku Arabiju i susreo se sa saudijskim kraljem, a razgovori su vođeni oko regionalnih pitanja. Tri dana nakon toga ministar izraelske obavještajne službe pozvao je Mohammada ibn salmana da posjeti Izrael. Apoziv je uslijedio premda između saudijske Arabije i Izraela nisu postojali nikakvi diplomatski odnosi.

Američki kongres je u svom službenom tajnom izvještaju saudijsku vladu proglasio odgovornom za dešavanja od 11. Septembra te je na temelju toga dogovoreno da saudijska vlada mora SAD-u isplatiti 700 milijardi dolara odštete. Saudijska Arbija je bila spremna isplatiti ovu svotu ali da sve ostane pod velom tajne. Sada vidimo da su saudijci spremni potrošiti četiri hiljade milijardi dolara za američki napad na Iran.  Sve bi to Saudijska Arabija dala kako bi potisnula izraelski lobi. Kushner, Trumpov zet, je polučio korist od najvećeg izraelskog lobija a Trump, obratno, iz transakcija sa Saudijskom Arabijom ostvario je obilatu korist za uspostavu svoje vlade.

Tokom posljenjih destljeća postojale su kontinuirane skrivene relacije između Saudijskih i izraelskih dužnosnika. Nakoncu je američki States Deparment objelodanio novi dokument koji se odnosio na mirovni sporazum ‘Camp David’ s ciljem uspostave mira između Egipta i Izraela a koji potvrđuje saudijsku potporu ovom procesu. Na temelju izvještaja, 10. augusta 1978 američka ambasada u Rijadu uputila je dopis Ministarstvu vanjskih poslova ove zemlje u kojem se izvještava da se John c West, američki ambasador, u Taifu susreo i razgovarao s princom Saud al-Faisalom, ondašnjim saudijskim ministrom vanjskih poslova.

Neimenovani američki službenik, autor dopisa koji je prisustvovao susretu, potvrdio je da je saudijski ministar vanjskih poslova pružio potpunu potporu pozivu Jimija Cartera, tadašnjeg američkog predsjednika, upućenom  Anwar al-Sadatu, egipatskom predsjedniku, i izraelskom premijeru Menahemu Beginu za održavanjem sastanka u ljetovalištu Camp David, te da je izrazio spremnost za izdavanjem saopćenja potpore.

 Kako se navodi u dopisu al-Feisal je tokom susreta s američkim abasadorom u Rijadu insistirao kako će pozicija njegove zemlje pregovorima između Egipta i cionističkog režima biti narušena.

 Saudijskim inistar vanjskih poslova je, također, podsjetio da se njegova zemlja zalaže za uspjeh pregovora u Camp Davidu jer na to gleda kao na uspjeh svojih bliskih prijatelja u Americi i Egiptu te da će uložiti sve svoje napore da pomogne ovaj proces. Saudijska potpora miru sa Izraelom spominje se i u bilješkama Cyrusa Vancea, bivšeg američkog državnog tajnika predsjednika Cartera. Vance bilježi da kada je bivši egipatski predsjednik Sadat stigao u Kuds arapski lideri, prije svih Saudijska Arabija su bili saglasni sa uspostavom mira sa izraelskim okupatorskim režimom.

 Sada je objelodanjeno da je Amerika sa liderima nekih arapskih država kao što su Saudijska Arabija, Katar, UAE i Egipat postigla sporeazum o sadržaju transakcije stoljeća a tačke ovog nacrta će biti objavljene polovinom juna čak ukoliko ga Palestinci i ne prihvate. Sajt’ Debka’ objavio je neke od tačaka spomenutog nacrta:

1. Palestinska država sa ograničenim suverenitetom će biti formirana u Pojasu Gaze i na polovici Zapadne obale
2. Kontrola sigurnosti većine regiona Zapadne obale i graničnih prijelaza će ostati u nadležnosti Izraela
3. Suverenitet nad Jordanskom dolinom (istočni dio Zapadne obale) i vojna kontrola nad ovim regionom će i dalje biti u nadležnosti Izraela
4. Sva arapska naselja istočnog dijela Kudsa će biti u nadležnosti Palestine osim starog jezgra čiji Kudsa čiji će jedan dio biti pod izraelskom vlašću
5. Abu Dis, dio istočnog Kudsa, će biti prijedlog za glavni grad Palestine
6. Vjerski nadzor nad džamijama u starom jezgru Kudsa bit će u nadležnosti Palestine i Jordana
7. Gaza će biti dio nove Palestinske države pod uvjetom da se razoruža Hamas
8. Nijedna tačka ovog nacrta se ne odnosi na ‘pravo povratka’ palestinskih izbjeglica ali će biti formirani međunarodni mehanizmi koji će razmatrati ovo pitanje
9. Priznanje Izraela kao domovine jevreja i Palestinske države sa ograničenim suverenitetom kao domovine Palestinaca

Na temelju ovoga Palestinci smatraju da su izgubili zapadni dio Kudsa te da će će izraelska naselja tamo i ostati a izmjenjena palestinska država neće imati značenje stvarne države, štaviše neće imati ni vojsku. Mjesto na koje bi se moglo vratiti nekoliko miliona izbjeglica u ovom nacrtu se ne spominje i zapravo će ova nazovi Palestina biti jedna karikatura države. Ono što je bitno jeste da će saradnja između Saudijske Arabije, Izraela i Amerike pružiti Palestincima barem malo nade za opstanak, nade u koju je teško povjerovati.