Susret Franje i Kirila: poljubac koji se dopada Putinu

Povezani članci

• Tržište budućnosti: Šta se skriva iza milijardskih investicija Kine u Africi
• Dobre i loše strane Tilersonove smene
• Iran versus USA: Nastup anti – Ahmedinedžada
• Žuti kišobrani ponovo na ulicama Hong Konga
• Tramp stigao u Njujork, sudija odlučuje da li će biti medijskog prenosa njegovog izlaska pred sud
• Evropski parlament poziva Srbiju da uskladi vanjsku i sigurnosnu politiku s EU

AFP

Piše: Hans-Jürgen Schlamp
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Tako se stvara istorija. Već unaprijed, za vrijeme dvanastočasovnog leta iz Rima papa Franjo najavio je na tviteru: “Susret sa patrijarhom Kirilom je božji dar.”

Po slijetanju u Havanu papu je dočekao  kubanski predsjednik Raul Kastro i otpratio ga u predsjedničku salu gdje ga je čekao moskovski patrijarh Kiril. Tri zagrljaja, tri poljubca, lica pomalo napeta, osmjeh malo hladniji.

Vrata su se za njima zatvorila za dva sata intimnih razgovora a nakon toga su se obojica pojavila pred kamerama iz cijelog svijeta i potpisali brižljivo pripremljeni memorandum. U njemu stoji da bi ovaj susret mogao doprinijeti ponovnom uspostavljanju od boga željenog  jedinstva hriščana.

“Mi smo braća”, više puta je rekao  Franjo te večeri patrijarhu,”somos hermanos.” U jednom momentu patrijarh je klimnuo i rekao “Sada će sve biti jednostavnije”

Zaokret ka unutrašnjem hriščanskom pomirenju ima mnogo motiva i mnogo očekivanja. O tome se već godinama pregovara. Međutim tek sada su se našla dva protagonista koji su napravili prvi korak. To je u svakom slučaju povezano i sa tim da su na Bliskom i Srednjem istoku, u Sjevernoj i Centralnoj Africi hriščani zbog svoga vjerovanja protjerivani i masakrirani.

Međutim to je povezano i političkim namjerama ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Putin se više puta sastao sa papom. Izgleda da se njih dvijica dobro razumiji što se u Vašingtonu i Londonu, možda i u Berlinu, ne prima sa odobravanjem. Kad poglavar milijarde katolika nastupa protiv zapadne politike u Siriji ili osuđuje zapadne vojne akcije u Libiji (“Prije napada bio je jedan Gadafi sada imamo 50 takvih”) tada je sigurno u pravu. Ali to ljuti Nato alijansu a raduje ruskog regenta. K tomu Putin se želi profilirati kao “spasilac hrišćana u Siriji”.

Od boga poslan

Papin partner u razgovorima patrijarh Kiril ne bi se mogao oduprijeti pritisku iz Kremlja čak i kad bi htio. U Moskvi kažu da Putin ima patrijarha u šaci. Kiril vozi skupa auta pišu ruski i internacinalni mediji, pored svoga luksuznog stana u Moskvi ima vilu u Švajcarskoj, vlastiti avion i četiri milijarde dolara na raznim kontima.

I njegova crkva očigledno stoji ekonomski veoma dobro. Zahvaljujući Putinu vraćena su joj 2010. crkvena dobra oduzeta za vrijeme revolucije 1917. godine. Redovno dobija velike dotacije od firmi bliskih državi kao što je Lukoil ili Gasprom.

Zauzvrat Kiril je izjavio da je Putin poslan od boga i preporučio je svojoj pastvi da glasaju za njega. Pravoslavna crkva u Moskvi je napravila korak prema katoličkoj crkvi jer to želi tamošnja vlada. U prilog tome govori i činjenica da stvarne sporne tačke između crkvenih velikodostojnika u Rimu i Moskvi nisu razriješene. Samo iznenada one nisu više tako važne.

Hiljadu godina crkvenog raskola

Prije skoro hiljadu godina razdvojili su se putevi rimske Zapadne crkve i, tada u Konstantinopolju osnovane, Istočne crkve. Do tada postojala je u rimskom carstvu nekoliko stoljeća samo jedna religija, hrišćanska. Onda se raspalo carstvo i uskoro, 1054. godine razdojila se i religija. Za kratko vrijeme postali su krvni neprijatelji i tako ostali između ostalog i zbog toga što su i Zapadna i Istočna crkva imali puno posla sa internim revoltima i odvajanjima. Tek ove godine, vjerovatno na Duhove, na ostrvu Krit, prvi puta nakon dugo vremena sakupiće se na koncilu predstavnici svih pravoslanih crkava. Pripreme za koncil trajale su sto godina.

Između rimskih katolika i ruskih pravoslavca išlo je to znatno brže iako su oni ustvari mnogo više međusobno udaljeni.

Još je  papa Vojtila imao  želju da se sastane sa pravoslavnim kolegama u Moskvi. Oni predvode, sa oko 140 milona članova, najveću grupu od ukupno 300 do 400 miliona pravoslavnih razdjeljenih u 14 crkava. Ali otuđenoj braći u Moskvi nije se uopšte dopadalo da Rimljani otvaraju dioceze i postavljaju biskupe u području njihove nadležnosti. Sumnjalo se da Rim želi da privuče njihove vjernike. I ne samo to: od kraja Sovjetskog saveza sa moskovskim pravoslavcima  prepire se više malih crkava u Ukrajini i Bjelorusiji koje su povezane sa Rimom oko podjele ne malog crkvenog imetka.

 “Pozovi me i ja ću doći”

I Benedikt XVI je uzaludno pokušavao da dođe do susreta. Tek nova politička linija, često kritička prema SAD i sasvim vlastiti osobni način nastupanja pape Franje razbili su led u Moskvi. Ni dvije godine nisu trajali pregovori. I čim su počeli papa Franjo je obavijestio javnost. Novembra 2014. na letu iz Istambula, nekadašnjeg Konstantinopolja, kolijevke pravoslavlja – papa je govorio o svojim namjeravanim posjetama. Kirilu je na telefon rekao: “Doći ću tamo gdje ti hoćeš. Nazovi me i ja dolazim.”

Dakle sada su se vidjeli na Kubi. Mjesto bez rizika za obojicu. Kiril je svakako bio tamo u posjeti a Franjo je bio na putu za Meksiko. Zaustavio se na ostrvu koje u novije vrijeme ima dobre odnose i sa Moskvom i sa Vašingtonom.

U Rimu kruži vic da je prvo Vatikan povezao SAD i Kubu a sada Kuba pomaže Svetoj stolici i Moskvi u njihovom nimalo lakom približavanju.

spiegel.de