Šta Kijev može naučiti od Austrije

Povezani članci

• Iran i Kina proširuju saradnju
• Obama prijeti Velikoj Britaniji zbog Brexita: Stopirat ćemo trgovinske sporazume
• Pakistan ‘oborio dva indijska aviona’
• Kim Džong Un stigao u Rusiju dan prije susreta sa Putinom
• SAD: U napadu u osnovnoj školi ubijen nastavnik, ranjena dvojica 12-godišnjaka
• Zajednička izjava u Teheranu: Iran dozvolio da bude istražen rad njihovih rudnika i reaktora

Foto: Reuters

Piše: Sebastian Fischer spiegel.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

Neutralnost za slobodu: to je bio dogovor koji su jednom Austrijanci napravili sa Sovjetima. Ukrajina bi to mogla uzeti kao primjer. Istovremeno Zapad mora ostati tvrd prema Vladimiru Putinu.

U glavnim gradovima Zapada nema više iluzija o Vladimiru Putinu. Niti u Americi, niti u Evropi. Međutim sa njim treba pregovarati. I to ozbiljno i direktno jer Putin i niko drugi ne nosi odgovornost za eskalaciju ovoga konflikta. Kijev i Zapad mogli bi dati zajedničku ponudu čije odbijanje bi autokratima u Kremlju zadalo dosta muke: „Stalna  neutralnost“ Ukrajine prema austrijskom uzoru koja garantira da neće biti pristupanja NATO-u a srednjoročno ni pristupa EU.

Model Austrije je proteklih mjeseci nažalost pomalo pao u zaborav; još u proljeće bio je potpuno u modi. Tada su čak eksperti iz Beča išli u Kijev da bi Ukrajince posavjetovali u pitanjima neutralnosti. Bilo bi vrijeme da se ovaj model ponovno oživi.

Nasuprot tomu politika otvorenih vrata za ukrajinsko članstvo u NATO  je kontraproduktivna. Putin je proteklih mjeseci pokazao koliko je spreman riskirati da bi zaustavio Ukrajinu na njenom putu prema Zapadu. Prvo je pokušao da je kupi; onda vojno ucjeni; i sad želi da je razori. Zapad ga od toga neće moći odvratiti tu i tamo sankcijama. Neutralna Ukrajina kao tampon zona između Rusije i oblasti NATO-a nudila bi izlaz.

Bitka za ideje je izgubljena

Takva neutralnost bila bi sve drugo od poklecanja pred Putinom. I ovdje treba podsjetiti na Austrijance koji su 1955. godine prilično mudro pregovarali sa Sovjetima. Na kraju složili su se na definiciji  “Neutralnost prema uzoru Švajcarske” što je značilo: Austrija će biti vojno neutralna ali sa pozivanjem na uzor Švajcarske izjasnila se za društvo koje priznaje zapadne vrijednosti. Već tada su Sovjeti izgubili bitku za ideju.

Neutralnost ne mora biti slabost, Austrijancima je to dalo novi identitet: njihov nacionalni praznik je 26. oktobra a to je dan kada je 1955. stupio na snagu Zakon o neutralnosti. Uz to treba reći: dogovor sa Sovjetima nije spriječio Austriju da tačno 40 godina kasnije pristupi EU. Neutralnost i danas ima ustavni rang ali je de facto zaobiđena.

Od NATO-a bi model Austrija zahtijevao sljedeće: konac sa politikom otvorenih vrata, nikakvo novo proširenje na istok. Niti sa Ukrajinom, niti sa Gruzijom. Istovremeno mora se Putinu – koji mjesecima uzaludno špekulira sa oslabljenim i nejedinstvenim Zapadom – demonstrirati odlučnost u području uticaja NATO-a. Oštre riječi predsjednika SAD-a prilikom njegovog nastupa u Estoniji bile su date kao znak osiguranja za istočnoevropljane i signal za Putina. Da, jasno je da u slučaju neophodnosti  Amerikanci, Francuzi a također i Nijemci moraju biti spremni ginuti za Estoniju. Tako funkcionišu savezi inače ih treba odmah napustiti. To nije poziv na rat nego služi spriječavanju rata.

Nasuprot tomu besmislena je debata koju su inicirali istočnoevropski članovi NATO-a o stalnom stacioniranju trupa NATO-a na granici prema Rusiji. SAD i Njemačka su to sa pravom odbili, vojno to u svakom slučaju ne pravi nikakvu razliku. Zapad se ne smije navući na Putinove vojne igrice. Zapad mora tu igru prekinuti.

Putin se ne drži dogovora NATO – Rusija? Poklon, mi se toga držimo! Putin ismijava poslijeratno uređenje Evrope? Molim lijepo, mi to uređenje cijenimo! Putin provocira? Pa dobro, mi se ne damo provocirati! Samo ako Zapad – a također i ubuduće neutralna Ukrajina – na taj način asimetrično odgovora na Putinove napade, laži i manevre zavaravanja biće obezbjeđena šansa za dobru saradnju u budućnosti. Jer Rusija će postojati i poslije Vladimira Putina.