Specijalci pod istragom

Povezani članci

• Jemen: Osam miliona djece bez hrane i vode
• Globalni index terorizma: Nikad više ubijenih u terorističkim napadima diljem svijeta
• EU danas odlučuje šta će s izbjeglicama: Zemlje koje odbiju pružiti azil bit će kažnjene
• Jastrebovi deficita mašu krilima
• Klizište u Šri Lanci odnijelo tri života, traga se za 150 osoba
• Sanchez: Konsenzus jedini put za rješenje katalonske krize

U fokusu istrage bit će elitne jedinice za specijalne operacije Navy SEALs (foto Rouelle Umali/XinHua/PIXSELL)

Američko Ministarstvo obrane najavilo je pokretanje sveobuhvatne istrage o tome jesu li pripadnici specijalnih operacija činili ratne zločine u Afganistanu. Odluka se tumači kao namjera Joea Bidena da raskrsti s naslijeđem svoga prethodnika, ali valja znati da je istragu o tome lani započeo i Međunarodni kazneni sud u Haagu

meričko Ministarstvo obrane najavilo je krajem siječnja da će, prvi put od početka takozvanog dugotrajnog rata protiv terorizma, pokrenuti sveobuhvatnu istragu o tome jesu li pripadnici specijalnih operacija činili ratne zločine u Afganistanu. Odluka se tumači kao namjera predsjednika države Joea Bidena da raskrsti s nekažnjavanjem kršenja međunarodnog prava u vojnim operacijama, a recentnije i s naslijeđem svoga prethodnika Donalda Trumpa, čiji je mandat obilježen nizom pomilovanja osumnjičenika i osuđenika za ratne zločine.

Trump je pred kraj 2019. pomilovao Edwarda Gallaghera, zapovjednika jednog voda elitne jedinice za specijalne operacije poznate pod akronimom Navy SEALs. Gallagher je bio degradiran zbog poziranja za fotografiju s tijelom iračkog tinejdžera kojega je ubio nožem, a bio je osumnjičen i za još nekoliko ubojstava civila. Trump je mandat završio i pomilovanjem četvero zaposlenika notorne kontraktorske kompanije ranije znane pod imenom Blackwater Security Consulting (sada Academi), koji su bili osuđeni zbog ubojstva 17 civila u Bagdadu 2007. godine.

Prema zasad dostupnim informacijama, upravo će elitne jedinice za specijalne operacije Navy SEALs biti fokus nadolazeće istrage, ne samo zato što su njihovi pripadnici zbog “prirode posla” najčešće involvirani u likvidacije civila, već i zato što je zbog toga njihovo djelovanje obavijeno velom tajne i u pravilu zaštićenije od vanjskog nadzora nego što je to slučaj s regularnom vojskom. Rachel VanLandingham, profesorica prava i bivša savjetnica u administracijama Georgea W. Busha i Baracka Obame, medijima se prilikom najave istrage požalila kako je ona često o SEALsima znala čuti “skandalozne stvari”, ali da je bilo praktički nemoguće išta saznati jer bi svi istog trenutka zašutjeli, a “u vojsci i u društvu prisutna je tolika deifikacija SEALsa da se time nitko zapravo nije htio baviti”.

Motiv za istragu mogao bi biti i taj da je upad Trumpovih pristaša u Kongres nedvosmisleno pokazao da je u redovima američke ekstremne desnice prisutan nezanemariv broj bivših ili aktivnih pripadnika vojske i policije

Tijekom dvadeset godina ratovanja u Iraku i Afganistanu nanizale su se stotine izvještaja o ubijanju, ranjavanju i premlaćivanju civila u ratnim zonama za što su navodno odgovorni pripadnici specijalnih operacija, no nijedan od tih navoda nije završio sudskom presudom. Pretprošle godine provedena je interna istraga Komande za specijalne operacije, nakon što je jedan od zapovjednika prijavio raširenu zloupotrebu droge i silovanje vojnikinje u jednom vodu specijalaca stacioniranih u Iraku. U izvještaju je zaključeno da inzistiranje na efikasnosti operacija i dugotrajnom ostanku vojnika u misijama dovodi do zanemarivanja discipline i odgovornosti, ali i da u jedinici nema “sistemskih etičkih problema”.

U velikom istraživanju objavljenom 2015. godine “New York Times” (NYT) uspio je uz pomoć anonimnih sugovornika oslikati konture djelovanja Navy SEALsa, čije jedinice broje prilično mali broj vojnika, oko 2500 aktivnih, ali su od 2001. proveli na tisuće tajnih operacija ne samo u Afganistanu i Iraku već i u drugim dijelovima svijeta. NYT se u svom istraživanju fokusirao na takozvani Tim 6, koji je zaslužan za likvidaciju Osame Bin Ladena, pa navode da je početkom 2002. u operacijama u Afganistanu izvršena svojevrsna fuzija s obavještajnom agencijom CIA-om, zahvaljujući čemu je tim dobio još veće ovlasti djelovanja nego što je to uobičajeno i za specijalne jedinice vojske. Program “Omega”, modeliran prema sličnom programu iz ere Vijetnamskog rata, uključivao je tajne operacije protiv talibanskih vođa u Afganistanu i Pakistanu, a naročito je Bushov ministar obrane Donald Rumsfeld popularizirao praksu da pripadnici Tima 6 u kamionima pretvorenima u mobilne špijunske stanice prikupljaju informacije o terorističkim mrežama, što se kasnije proširilo i na druga područja, uključujući i Latinsku Ameriku.

Iako nije poznato koliko je racija u cilju lova na talibanske vođe proveo Tim 6 i koliki je broj žrtava tih operacija, u vojnim dnevnicima u periodima intenzivnog djelovanja dnevno je zabilježeno i po 10 do 15 pucnjava sa smrtnim ishodima. Budući da racije, najčešće noćne, podrazumijevaju upade u kuće u kojima su se navodno krili talibanski ili Al Kaidini borci, za pretpostaviti je da su većina ubijenih u tim racijama civili, vrlo često i djeca. Jedan od takvih slučajeva koji je procurio u javnost dogodio se 2009., kada su Navy SEALsi u lovu na talibanskog zapovjednika u jednom afganistanskom selu ubili deset civila, za koje je UN-ova misija u toj zemlji ustanovila da su bili učenici lokalne škole, no slučaj je prošao bez posljedica. Zbog učestalog ubijanja civila neki pravni stručnjaci američkom su dnevniku čak rekli da bi trebalo izmijeniti Ženevske konvencije kojima se regulira postupanje prema civilima i ratnim zarobljenicima zbog toga što je danas “teže odrediti razliku između boraca i onih koji to nisu” nego u vrijeme donošenja konvencija nakon Drugog svjetskog rata.

Također, upitna je i sama efikasnost operacija Navy SEALsa jer sugovornici lista tvrde da se ono barem od 2010. praktički svelo na “lovljenje uličnih razbojnika”, te da su oni u Afganistanu proveli godine boreći se isključivo sa “srednje i nižerangiranim talibanima”. S druge strane, u posljednjih 14 godina zabilježeno je više pogibija samih pripadnika Navy SEALsa nego za čitavog prethodnog postojanja tih jedinica od ranih 1960-ih. Budući da njihovi pripadnici u misijama obično ostaju duže nego regularna vojska, mnogi imaju teške zdravstvene probleme, primjerice od posljedica nezaliječenog potresa mozga uslijed eksplozija.

Snimka nadzorne kamere trenutka upada Tumpovih pristaša u Kongres (Foto: U.S. Senate/Reuters/PIXSELL)

Iako je otvaranje istrage o postupanju specijalnih jedinica u javnosti protumačeno kao želja nove američke administracije da se sa sistematskom nekažnjivošću obračuna iz humanističkih pobuda, izvjesno je da za to postoje još barem dva motiva. Jedan od njih svakako bi mogla biti činjenica da je upad Trumpovih pristaša u zgradu Kongresa početkom siječnja izbacio na površinu ono o čemu se također već godinama potiho govori – da je u redovima američke ekstremne desnice prisutan nezanemariv broj bivših ili aktivnih pripadnika vojske i policije. Nakon događaja u Washingtonu pokrenuto je 25 istraga o domaćem terorizmu, koje uključuju i nekoliko desetaka vojnika i vojnih veterana. Među njima su jedan umirovljeni poručnik avijacije, jedan odlikovani veteran iz Teksasa, zatim umirovljeni pripadnik Navy SEALsa, jedna psihologinja, još uvijek aktivna časnica specijalnih operacija, i 43-godišnji marinac koji se javno identificira kao pripadnik ekstremno desne skupine Proud Boys, dok je jedna veteranka avijacije tom prilikom ubijena, kao jedna od ukupno pet žrtava.

Povezanost između represivnih organa i organizacija koje promoviraju bijeli supremacizam seže još u period najveće aktivnosti Ku Klux Klana sredinom 19. stoljeća. Uz povremena zatišja, te su veze ponovno ojačale nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., a prema ocjenama analitičara i nakon izbora za predsjednika Afroamerikanca Baracka Obame i početka ekonomske krize. Danas veliku većinu terorističkih napada na teritoriju SAD-a čine upravo pripadnici ekstremno desnih organizacija, a broj takvih oružanih napada samo se u periodu između 2016. i 2017. učetverostručio. Primjerice, prema podacima nevladine organizacije Southern Poverty Law Center, oko 20 posto potencijalnih regruta neonacističke organizacije The Base na neki su način povezani s vojskom. Magazin “The Atlantic” krajem prošle godine objavio je pak istraživanje o organizaciji Oath Keepers, čiji je osnivač Stewart Rhodes, bivši pripadnik specijalnih jedinica Zelene beretke i vlasnik diplome prava sa Sveučilišta Yale. On je sastavio listu 25 tisuća članova te organizacije koja priželjkuje izbijanje građanskog rata, a čak dvije trećine njih, piše “The Atlantic”, “ima vojnu ili policijsku pozadinu”, dok su deset posto od toga broja aktivni pripadnici vojske ili policije.

Medij za vojna pitanja “Military Times” proveo je 2019. anketu među vojnim osobljem i zabilježio da je 22 posto ispitanih primijetilo znakove bijelog supremacizma, odnosno rasizma među svojim kolegama. S druge strane, Ministarstvo obrane u izvještaju Kongresu 2018. godine navelo je da je u pet godina samo 18 od ukupno skoro dva milijuna pripadnika vojske dobilo neku vrstu disciplinske mjere zbog ekstremističkih aktivnosti.

Treći, ali ne najmanje važan motiv za pokretanje istrage o ratnim zločinima mogla bi biti i činjenica da je prošle godine istragu o mogućim ratnim zločinima u Afganistanu započeo i Međunarodni kazneni sud (ICC) u Den Haagu. Iako SAD nije ratificirao Rimski statut ICC-ja pa sud nema ovlasti sankcionirati eventualno osuđene, iz perspektive američke vlade svakako je manje kompromitirajuće da takvu istragu provede sama. Američko Ministarstvo pravosuđa otvorilo je 2009. godine istragu o stotinjak slučajeva zlostavljanja zatočenika u CIA-inim tajnim zatvorima, no ona nije rezultirala nijednom optužnicom iako je senatska istraga okončana pet godina kasnije zaključila da je tortura prilikom ispitivanja bila brutalnija, raširenija i sistematičnija nego što se ranije mislilo. Osim mučenjem u tajnim zatvorima, sud u Den Haagu bavit će se i zločinima protiv čovječnosti koje su počinili talibani, te ratnim zločinima afganistanske i američke vojske počevši od svibnja 2003., kada je Afganistan ratificirao Rimski statut. Prvi tužilac ICC-ja Luis Moreno Ocampo nije bio, kako navodi organizacija Human Rights Watch, naročito sklon istragama u koje su “uključeni interesi velikih sila” pa je preliminarnu istragu otvorio tek tri godine kasnije, nakon čega je sve zaustavljeno. Nakon dolaska njegove nasljednice Fatou Bensoude 2017. godine, Predraspravno vijeće njezin je zahtjev također odbilo, a tu je odluku Žalbeno vijeće ukinulo lani u ožujku, kada je istraga konačno autorizirana.

Tri mjeseca kasnije Donald Trump je išao toliko daleko da je izdao dekret kojim se uvode ekonomske sankcije, poput zamrzavanja bankovnih računa i ukidanja viza, svim nedržavljanima koji surađuju sa Sudom, uključujući i tužiteljicu Bensouda, što su mjere koje se obično koriste protiv stranih terorističkih organizacija. Administracija predsjednika Bidena krajem siječnja obznanila je da će “temeljito revidirati” sankcije protiv ICC-jevih zaposlenika, a nedugo zatim objavljeno je i da će Ministarstvo obrane samo provesti istragu o mogućim ratnim zločinima u Afganistanu.

Portalnovosti.com