Sirijska naftna polja: Al-Qaida skuplja petro dolare
Povezani članci
- Može li Trump da ukine sticanje državljanstva rođenjem?
- SAD vraća Iranu 1,7 milijardi dolara duga
- Iran i Kina proširuju saradnju
- Grčka isplatila više od 6 milijardi eura Europskoj središnjoj banci i MMF-u
- Više od 17.000 ljudi umrlo u zatvorima u Siriji od 2011.
- Kina stvara najveću svjetsku zonu slobodne trgovine
Najviše naftnih polja na istoku Sirije kontrolišu pobunjenici. Prihodi od toga učinili su islamiste nezavisnim od darodavaca iz inostranstva – a tako ih jedva neko može kontrolisati.
By: Ulrike Putz, Bejrut
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Sirijski ekstremisti su sebi obezbjedili lukrativan izvor prihoda: oni prodaju naftu i derivate iz izvora koji se na istoku zemlje nalaze pod njihovom kontrolom. “Grupacije kao Islamska država u Siriji i Iraku (ISIS) i al-Qaidi bliski Nusra-front su kroz prodaju nafte postale djelomično politički nezavisne”, kaže Walid Khadduri, bejrutski stručnjak za naftu iz Middle East Economic Survey.
Prihode od prodaje procjenjuje Khadduri na nekoliko desetina hiljada US dolara dnevno: „Ako se kao mjerilo uzme svjetska petro industrija onda to nije mnogo. Međutim za jednu miliciju to su već odlični prihodi.“
Kupci nafte i jednostavnih, na licu mjesta proizvedenih, derivata je lokalno stanovništvo, šverceri, koji robu prevoze u Tursku – i također sirijska vlada, kaže Khadduri. “Režim treba gorivo da bi armija bila mobilna”, objašnjava ovaj stručnjak trgovinu između sukobljenih grupa.
Za isporuke nafte pobunjenici očigledno dobijaju ne samo novac nego i ustupke na bojnom polju: umjereni pobunjenici se već mjesecima žale da su islamisti pošteđeni od režima Bašara al –Asada. Iako su njihove pozicije poznate oni nisu cilj vazdušnih napada. Posmatrači pretpostavljaju da bi to moglo biti povezano za poslovima sa naftom između radikala i Damaska.
Stručnjaci posmatraju ambicije ekstremista u poslovima sa naftom sa zabrinutošću: što više nova dobijaju pobunjenici od poslova sa naftom utoliko je manji uticaj inostranih darodavaca kao što su pojedinci i zadužbine iz država Zaliva na te grupacije, upozorava jedan zapadni diplomata u Bejrutu.
Doduše upitno je kako dugo još mogu borci profitirati od tih prihoda i time povezane nezavisnosti. “Zauzeta postrojenja su veoma kompleksna. Pobunjenici nemaju čak ni know-how da ih održe u funkciji”, kaže Wolfgang Mühlberger, bliskoistočni ekspert u Zemaljskoj vojnoj akademiji u Beču.
Nafta osigurava ekstremistima uticaj na budućnost Sirije
Naftni izvori zahtjevaju intenzivno održavanje, kaže i Khadduri iz Bejruta. “Na početku je dovoljno ako se odvrne takozvano božično drvo, jedna vrsta ventila. Tada se nafta kroz pritisak sama od sebe podiže na površinu.” Ali za trajnu ekspolataciju potrebni su eksperti. “Ako se postrojenje pogrešno opslužuje naftno polje se može brzo ruinirati.” Pobunjenike to jedva da interesuje: “Oni misle samo na kratkoročni profit.”
Čak iako „crno zlato“ ubrzo prestane teći, kontrola nad naftnim poljima osigurava radikalnim grupama uticaj na budućnost Sirije. „Jednoga dana će i radikalne grupe htjeti pregovarati o njihovoj ulozi nakon rata. A tada će sa naftnim poljima imati važne adute u rukama sa kojima može igrati.“
Radi toga vode se među pobunjenicima teške borbe za rudna bogatstva. Početkom sedmice uspjelo je jednoj alijansi pod vođstvom al–Quaidinog ogranka Nusra-front da potisnu svoje rivale ISIS iz naftom bogate provincije Deir al-Sor. Povlačenje ISIS-a bila je daljna etapna pobjeda Nusra-fronta i njenih umjernih saveznika protiv filijale al-Quaida. Radikalni islamisti koji su prošle godine uspjeli osvojiti velika područja na istoku zemlje izgubili su proteklih sedmica na uticaju.
Sirijska industrija nafte i gasa je puno trpila zbog rata kojise vodi već tri godine. Prije izbijanja borbi 2011. godine proizvodilo se u zemlji oko 400.000 barela sirove nafte dnevno. Krajem 2013. pala je ta proizvodnja na manje od 80.000 barela dnevno. Infrastruktura za eksploataciju, oplemenjavanje i transport sirovina je kroz borbe u jednom dijelu masivno oštećena. To je dovodilo do akutnih uskih grla u snabdjevanju benzinom: u međuvremenu je Sirija koja je nekada izvozila naftu postala uvoznik.