Satelitska slika tjedna: Gusti vazduh nad Sibirom

Povezani članci

• Medvedev: Nove sankcije SAD ne bi utjecale na ekonomiju
• Grčka u iščekivanju najtoplijeg vikenda u posljednjih 50 godina
• Porastao broj Britanaca koji traže državljanstvo EU članica
• Izraeski parlament se samoraspustio, slede novi izbori
• Sjevernokorejski general stiže u SAD
• Vašington obećao Kijevu milijardu dolara

Foto: Lauren Dauphin/ NASA EOSDIS/ LANCE i GIBS/ Suomi National Polar-orbiting Partnership

U Sibiru je trenutno neuobičajeno toplo i suho i već mjesecima bjesne jaki požari. Sateliti su uhvatili razvoj dima. Međutim to nije jedini problem.

Piše: Julia Merlot – 10.08.2020

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Dvije godine uzastopce daleka sjeverna područja doživljavaju neuobičajene temperature, suhoću i žestoku sezonu požara. U Sibiru i u sjevernom polarnom krugu plamte istrajno i na velikim površinama požari koji oslobađaju rekordne količine ugljendioksida (CO2). Otrovni dim se uvlači u gradove.

Satelitske slike američke svemirske agencije Nasa pokazuju kretanje oblaka dima iznad republike Saha (Jakutija) na sjeveroistoku Rusije između 30. jula i 6. augusta. Radi se o jednom od najaktivnijih regiona požara u Sibiru ovoga ljeta. U četvrtak je tamo gorilo otprilike 19 požara.

Krajem jula jaki vjetrovi su odnijeli oblake dima djelomično do Aljaske. I tamo i u dijelovima sjeverne Kanade ovoga ljeta ima požara ali u manjem obimu nego u Sibiru.

„Nakon požara na Arktiku 2019. godine požari ovoga juna nisu tako iznenađujući“, rekao je Mark Parrington, vodeći naučnik kod Copernicus Atmosphere Monitoring Service (CAMS), koja dokumentira požare na zemlji. Međutim obim i intenzitet požara se onda u julu neuobičajeno jako povećao.

Gorući treset vodi do CO2 rekorda

Usto dolazi da prema procjenama ove godine oko polovine požara u arktičkom dijelu Rusije pogađa tlo sa tresetom. Ono se sastoji od razgrađene organske supstance, naprimjer ostataka biljaka i ogroman su izvor ugljika. Ukoliko tlo gori povezuje se ugljik (C) u njemu sa kiseonikom (O) u vazduhu u ugljen-dioksid (CO2).

Prema Paringtonu požari u artktičkoj Rusiji su u junu i julu 2020. oslobodili više CO2 nego u ijednoj potpunoj sezoni požara od početka praćenja podataka 2003. godine.

„Razaranje treseta požarom je iz mnogo razloga problematično“, rekla je i Dorothy Peteet iz Goddard Institute for Space Studies kod NASA. Kada požar izgori gornje slojeve treseta to vodi tomu da se zimi zamrznu dublji slojevi zemlje i dodatno oksidiraju u njima sadržani treset.

Ugljik, koji trenutno sagorjeva, sakupljao se dijelom više od 15.000 godina. Kod požara se oslobađa i metan. On je još mnogo jači staklenički plin nego ugljen dioksid. „Ugljen-dioksid i metan povećavaju staklenički problem u našoj atmosfeti i doprinose daljem zagrijevanju planete“, kaže Peteet.

Rekordno topljenje na Arktiku

Iz toga bi mogao nastati opasan đavolji krug. Jer visoke temperature u kombinaciji sa malo padavina povećavaju opet riziko za požare na velikim površinama. Između 19. marta i 20. juna 2020. bilo je tlo u Sibiru i u sjevernom polarnom krugu skoro svuda znatno toplije nego u proljeće godina 2003. do 2012. U ruskom gradu Verhojansku u sjevernom polarnom krugu vazduh je 20. juna pokazivao temperaturu od 38 stepeni.

Foto: Joshua Stevens/ NASA Earth Observatory

Vrućina na dalekom sjeveru djeluje na arktičke slojeve leda. U julu 2020. iznosila je prosječna površina leda 7,28 miliona kvadratnih kilometara. To je najniža vrijednost za juli od početka satelitskih mjerenja 1979. godine, izvještava Nasa.

Površina u julu 2020. leži 2,19 miliona kvadratnih kilometara ispod prosjeka za godine 1981 – 2010. za mjesec juli i 310.000 kvadratnih kilometara ispod prethodne najniže vrijednosti iz 2019.

Gornja karta pokazuje površinu morskog leda u Arktičkom okeanu za juli 2010. (desno) u poređenju sa površinom u istom mjesecu 2000. i 2010 – ukoliko je tamnije područje utoliko je manje leda. Na žutim linijama može se vidjeti do koje površine se led u prosjeku širio u julu od 1981. do 2010. godine.

Prema slikama širenje u julu 2000. odgovara skoro dugogodišnjem prosjeku, u julu 2010. naprotiv već nedostaje 1,4 milina kvadratnih kilometara ledene površine. Ova vrijednost je sada još jednom značajno porasla.

spiegel.de