Samo naprijed, okrivite islam

Povezani članci

• G7 odlučila uvesti nove sankcije Rusiji
• Pobjeda reformista i na lokalnim izborima u Teheranu
• Američki povratak na period „Čiča Tomine kolibe“
• Smrt Perveza Busharrafa
• Lukašenkova jesen
• Palestinski ustanak ‘stoji kao siroče’

Budimo iskreni o tome koliko su naši najdragocjeniji ideali, identiteti i ideologije doprinijele smrti i razaranju oko nas

Piše: Mark LeVine- Al Jazeera

Jedan prijatelj iz Gaze je objavio ovu apokrifnu priču na svom Facebook profilu kada se pojavila vijest o napadima u Parizu:

Jedan ISIL-ov član je zaustavio automobil u kojem se vozio kršćanski bračni par.

Član ISIL-a: – Jesi li ti musliman?

Kršćanin: – Jesam.

Član ISIL-a: – Ako si musliman, navedi mi nešto iz Kur’ana.

Kršćanin mu navede redak iz Biblije.

Član ISIL-a:  OK, možeš proći.

Kasnije ga je supruga upitala: – Zašto si mu rekao da si musliman? Da je znao da lažeš, ubio bi nas oboje!’

– Ne brini!’ odgovorio joj je muž. – Da on poznaje Kur’an, ne bi ubijao ljude.

Lijepa i nerelevantna priča

To je lijepa priča, ali nije relevantna. Sasvim sigurno, grupa Islamska država u Iraku i Siriji nije isto što i islam, to svakodnevno pokazuju svirepim postupanjem prema braći muslimanima. I da, muslimani jesu najveće žrtve muslimanskog terorizma (kao i većinom svačijeg drugog terorizma, važno je spomenuti).

Ali, to ne znači da ne postoji nešto u osnovi pogrešno u vezi vjerovanja i praksi izvedenih iz osnovnih islamskih tekstova, načela i doktrina.
Čak je i američki predsjednik Barack Obama pribjegao citiranju Kur’ana, tačnije retka 5:32: “Ko ubije jednu osobu, kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao”, kako bi pokazao miroljubivu suštinu islama.

Ali, on, kao ni većina drugih lidera, ne pročita naredni redak (barem ne naglas). U narednom retku se izriče da je kazna za neprijatelje islama “da budu ubijeni ili razapeti, ili da im se odsjeku ruke i noge”.

Međutim, dok samo mala manjina muslimana zaista aktivno podržava ili učestvuje u terorizmu, veliki dio muslimana gaji razne vrste šovinističkih stavova prema drugim sektama, religijama, rasama, etničkim grupama i nacionalnostima, prema ženama, seksualnim manjinama i drugima s nestandardnim (sa stajališta ortodoksnih muslimana) vjerovanjima i praksama.

Zaista, problem s kritičarima islama kao što su Bill Maher i Richard Dawkins nije toliko u tome što oni griješe u vezi islama koliko je u tome što pretpostavljaju da su islam i muslimani nekako jedinstveni u svojim predrasudama, šovinizmu i nasilju. Kada bi samo to bilo istina…

Grijesi ‘naroda Knjige’

Ako pogledamo originalni “narod Knjige”, Jevreje, situacija je malo bolja. Američki Jevreji bi mogli biti najliberalnija demografska grupa u državi, ali ova zajednica, gotovo jednoglasno, već pola stoljeća aktivno omogućava i podržava jednu od najbrutalnijih i najdužih okupacija na svijetu, koja se svake godine produbljuje i nastavlja u njihovo ime i u ime njihove religije.

Ali, zašto bismo se zaustavili na Jevrejima? Po mnogim kriterijima, država u kojoj su žene u najlošijoj poziciji na svijetu nije muslimanska, već hinduistička Indija, gdje su i muslimani podvrgavani strašnim masakrima i diskriminaciji. Ako krenemo malo dalje prema istoku, pada u vodu čak i reputacija budizma kao religije mira onog časa kada dođemo u i Mijanmar i vidimo gotovo genocidni tretman Rohinja muslimana, manjine u ovoj državi.

Kršćanstvo sam ostavio za kraj, samo zato što su zločini počinjeni u Isusovo ime tako ogromni i podmukli da bi mi trebale stranice i stranice samo da ih istaknem.

Da, problem jeste religija, koja je, na način na koji je vjeruju, prakticiraju i žive milijarde ljudi širom svijeta, i dalje loša za čovječanstvo, a još lošija za planetu. Kako novoobjavljena studija o posljedicama religioznosti na djecu jasno ističe, što je odgoj religiozniji – to su djeca sebičnija i zlobnija. To se, naravno, samo pogoršava kako rastu i stiču moć da utječu na svijet oko sebe.

Ali, religija je tek početak, a ne kraj problema. Koliko je stotina miliona ljudi žrtvovano i ubijeno u ime “domovine” ili “nacije”? Niko ne zna, jer je broj preveliki da bi se izračunao.

SAD u ovom pogledu nema na šta biti ponosan, budući da su, u ime američke “izuzetnosti” i američkih “vrijednosti” – čitaj nesputanog kapitalizma – ubijeni milioni ljudi i čitave države razorene uz punu podršku, mora se napomenuti, većine američkih državljana. Francuska, Velika Britanija, Japan, Rusija – ko se može pohvaliti boljim rekordom na vrhuncu svoje moći?

A ovi grijesi izgledaju mali kada se uporede s približno 150 miliona ljudi koji su ubijeni ili do smrti izgladnjivani zahvaljujući nacionalističkim i ekonomskim fantazijama svega trojice muškaraca – Atolfa Hitlera, Josifa Staljina i Mao Tse-Tunga.

Bush inspirirao ISIL

Ako se vratimo u sadašnjost, čak i ako SAD, Velika Britanija i Francuska vode rat protiv terorizma, oni se dodvoravaju nekim od najbarbarskijih i u najvećoj mjeri šovinističkih režima na svijetu.

Šta bismo trebali očekivati kao reakciju na takvu izdaju najosnovnijih ljudskih vrijednosti u tako velikom i kontinuiranom obimu? Mahatmu Ghandija ili Martina Luthera Kinga? Vodeći francuski filozof 20. stoljeća Jean Paul-Sartre najbolje je to sročio u osudi svojih sunarodnjaka za njihovu brutalnu vladavinu u Alžiru: “Prvo, jedino nasilje je [naše], ali uskoro će ga učiniti njihovim; odnosno, isto nam se nasilje vraća kao kada nam naš odraz pođe u susret dok idemo prema ogledalu.”

Dok ISIL vodi svoj rat protiv “sivih zona”, na kojima ljudi svih vjera komuniciraju, koegzistiraju, pa čak i oblikuju jedni druge, važno je napomenuti da ISIL-ovu strategiju nije inspirirao Kur’an, već bivši američki predsjednik George W. Bush, čiju prijetnju – “Ili ste s nama, ili ste protiv nas” – nakon 11. septembra 2001. godine direktno i s odobravanjem citiraju.

Dopustite nam, stoga, da svim sredstvima okrivimo islam za pokolj izvršen u njegovo ime. Ali, budimo iskreni o tome koliko su naši najdragocjeniji ideali, identiteti i ideologije doprinijele smrti i razaranju oko nas.

Hajdemo potom smisliti kako da obnovimo smisao pravde, samilosti i saosjećanja, koji su oduvijek postojali, često u sjenci, u srži islama, judaizma, kršćanstva i mnogih drugih velikih svjetskih sistema vjerovanja, prije nego što se ne budemo imali za šta boriti.