Refleksije Putinove pobjede

Povezani članci

• Kritično u Francuskoj i Belgiji – radnici sve nezadovoljniji
• Egipat traži pomoć međunarodne zajednice protiv Islamske države
• Gaza na rubu eksplozije
• Legla mržnje
• Kneset ukinuo zabranu povratka Izraelaca u naselja na Zapadnoj obali
• Obama o Grčkoj: Ne možemo nastaviti vršiti pritisak na zemlje koje su u dubokoj depresiji

Četvrta Putinova pobjeda na predsjedničkim izborima u Rusiji iznova pokazuje ogromnu popularnost koju uživa u Rusiji. U vrijeme kada je Putin osvojio vlast u Rusiji po prvi puta ova je zemlja bila suočena s brojnim ekonomskim problemima. Putin je uspio Rusiju preobratiti u sedmu ekonomsku svjetsku silu i postigao je uspjeh u energetsko-ekonomskoj politici zemlje. U zadnjih nekoliko godina Putinu je pošlo za rukom da od Rusije napravi velesilu na međunarodnoj sceni i da tako u velikoj mjeri pred izazov stavi američku hegemoniju. Nakon sloma komunizma, pred kraj 90-ih godina prošlog stoljeća, i jednoblokovskog svijeta Amerika se pojavila kao vodeća velesila na međunarodnoj sceni.

Putinova pobjeda posljedica je unutrašnjih i vanjskih uvjeta. On je uspio obnoviti nacionalni ruski duh. Nakon sloma SSSR-a narod koji je do tada pripadao jednoj od dvije svjetske velesile trebao je ostaviti politiku, ideologiju i ekonomske programe s kojima je decenijama živio i dijelio lijepa i gorka iskustva. Mnogi regioni koji su do tada pripadali jednoj državi ostali su izvan ruskih granica. Narod je prolazio kroz težak ekonomski period, gomilanje vanjskih dugova i unutrašnju nestabilnost. Putin je uspio u zemlji kakva je Rusija koju odlikuju različiti etnosi i kulture među narodom uspostaviti termin ‘mi’ i iznova ljudima vratiti nacionalni ponos. U ovoj zemlji među raznim etničkim skupinama ne može se govoriti o tome šta je to što zbližava ljude već se može napraviti program šta je to što ih razdvaja. Također, ruske geopolitičke odluke i njezino prisustvo u Siriji doprinjelo je formiranju ruske vojne ličnosti.  Sve je ovo doprinjelo da se ovoj zemlji  koja je početkom stoljeća doživjela krizu identiteta povrati nacionalni ponos.

Slijedeći Putinov uspjeh bio je u sferi ekonomije. 1992 godine je na granici siromaštva živjelo 33,5 % stanovništva. 2016 taj je procenat smanjen na 13,4 %. Opadanjem procenta siromaštva u Rusiji u odnosu na ranija vremena Putin je uspio osigurati ekonomsku sigurnost stanovništvu.

Kada se radi o vanjskoj politici Putin spada u one predsjednike koji vanjskopolitički kurs grade neovisno od Zapada. Najvažniji vanjskopolitički uspjeh Rusije jeste očuvanje teritorijalnog integriteta i cjelovitosti. Uz to, Rusija na zemlje susjede gleda kao na odbrambeni štit i ne dopušta tim zemljama ulazak u NATO kako ne bi predstavljale potencijalnu opasnost za budućnost Rusije.

Jedan od razloga Putinove popularnosti među javnim mnijenjem jeste zauzimanje upravo ovakvog političkog kursa. U nekim situacijama tenzije između Rusije i Zapada su bile na ivici rata tokom posljednjih godina. Takav primjer predstavljaju sukobi na Krimu i ukrajinski rat kada je došlo do žestokog sučeljavanja između Putina i Zapada. Kada se radi o energiji Putin je kontinuirano imao pristup različit od zapadnog. Ali jedno od glavnih Putinovih sučeljavanja sa Zapadom odnosilo se na pitanja vezana za zapad Azije odnosno bliskoistočna pitanja.

 Od 2015 Rusija je direktno uključena u sferu zapadne Azije, napose u sirijsku krizu. Na temelju ruske strategije koja se temelji na dva modela: bliže okruženje i dalje okruženje Putin je uspio osigurati novi nadzor u svijetu. Politika bližeg okruženja podrazumijeva da Rusija neće trpjeti nikakvu eventualnu prijetnju u svom graničnom okruženju i da će uzvratiti istom mjerom. Očitom primjeru ovakve ruske politike svjedočili smo u krimskoj krizi.

Saradnja Rusije s Iranom i Sirijom i formiranje vojne koalicije pokazatelj je opsežnog ruskog plana oko budućnosti bliskoistočnog regiona. Rusija je iskoristila prazan prostor u kojem nije postojala nijedna sila koja bi se energično suprotstavila terorizmu kako bi se pozicionirala. Prisjetimo se dvostruke američke i politike zemalja saveznica kada su pružale potporu nekim terorističkim skupinama i kada su se s ciljem svrgavanja al-Assadove vlade povinovale prisustvu DAEIŠ-a i Al-Qaede u Siriji i Iraku. Putin je suprotstavljajući se terorizmu pokazao da ne slijedi dvostruku politiku.

 Putin je vrlo dobro shvatio da će se ukoliko ispolji slabost prema Zapadu vratiti Rusiji iz Gorbacheva vremena. Osim toga, Moskva zna da ukoliko se ne suprotstavi regionalnom terorizmu da će to morati činiti u svom bliskom okruženju ili čak u samoj Rusiji. Na tragu toga može se kazati da Putinova pobjeda na predsjedničkim izborima neće donijeti promjenu u regionalnoj i međunarodnoj politici Rusije. Putin vodi pragmatičnu politiku utemeljenu na vanjskopolitičkim principima zemlje. U sadašnjim uvjetima kada je suočen sa američkim i sankcijama Evropske unije Putin izražava spremnost za dijalog i iznalaženje rješenja regionalne krize. Naravno male su šanse da Putin sa osobom poput Trumpa može ući u jedan pomirljiv period i svjetski problem nije Putin kako to žele predstaviti neke zapadne zemlje, već Trump. Na Bliskom istoku Putin nastavlja blisku saradnju s Iranom i Turskom a na globalnoj ravni zajedništvo Rusije i Kine iscrtava dugotrajna strateška obzorja. Evropska unija potencijalno izražava spremnost za promjenom kada se radi o Putinovoj politici spram Zapada ali je američki pritisak postao zapreka svakom eventualnom sporazumu između Rusije i Zapada a neke evropske regije kao što je Bosna i Hercegovina ostat će i dalje poprište tenzija između Amerike i Rusije.