Referendum: Nova krimska elita, stara mafijaška veza

Povezani članci

• Istanbul: Koridor Turska-Kobane nerealan
• Sjeverna Koreja se opasno naoštrava za rat
• Zašto je Turska oprezna prema NATO nastojanjima nordijskih zemalja?
• Irak: Američka vojska izvela nove napade na uporišta IDIL-a
• Nova knjiga otkrića o Trumpu: Enfant terrible
• Trumpov mirovni plan 2020: Između međunarodnog prava i realnosti

Benjamin Bidder spiegel.de

Uredio: Ešref Zaimbegović

Glasačka mjesta na Krimu su otvorena, ishod referenduma je jasan: poluostrvo se pripaja Rusiji. Mnogi građani u to polažu velike nade. Međutim gospodarsko čudo se teško može očekivati. Nova politička elita je do sada bila poznata po korupciji, nepotizmu i organizovanom kriminalu.

Advokat sjedi u svome birou u centru Simferopolja, glavnog grada Krima. Odavde je samo nekoliko koraka do regionalnog parlamenta gdje su pristalice pripajanja poluostrva na susjednu zemlju istakli rusku zastavu. Advokatu se to ne dopada. “Sa pravnog gledišta referendum je nevažeći i ništavan”, kaže on.

Advokat započinje mnoge svoje rečenice sa ovom formulacijom: Juristički gledano Moskva nema pravo da stacionira trupe svuda na Krimu. Pravno gledano novo prorusko vođstvo došlo je na vlast pučem. Advokat je protiv aneksije Krima koju provodi Kremlj. On može minutama objašnjavati gdje i kako Rusija i njeni saveznici na Krimu krše zakone – međunarodno pravo i ukrajinski ustav. Onda uzdiše.

Advokat zna da na Krimu skoro niko ne postavlja pitanje prava. Zato je poslao ženu i djecu u ukrajinsku unutrašnjost. Zato i ne želi da se spominje njegovo ime. Boji za svoju egzistenciju. Kad Rusija preuzme Krim u svoju orbitu nema više slobode. “ Mi nećemo biti nikakav rezervat nego dio moskovske diktature”.

Kad u nedjelju stanovništvo pohrli na glasačka mjesta nema sumnje na ishod glasanja: većina će biti za pripajanje Rusiji. Na jednoj strani to leži i na tome da pristalice ostanka u Ukrajini neće ni izaći na referendum. Drugi imaju strah od represije jer se glasanje odvija praktično pod nadzorom teško naoružanih ruskih vojnika. Ljudi u uniformama patroliraju u centru Simferopolja.

Na drugu stranu većina stanovništva stvarno polaže velike nade u Rusiju. Njihov rezon je jednostavan: poluostrvo je siromašno, mjesečni prihod iznosi oko 200 evra. Sa aspekta Krima Rusija je bogata i jaka i predstavlja šansu na bolju budućnost. U Rusiji je prosječna mjesečna plata oko 700 evra a u Moskvi čak više od 1.000 evra.

Za dvije godine Krim će procvjetati vjeruje politolog Aleksandar Furmančuk iz Simferopolja. Kremlj će masivno investirati, “gradiće se putovi i hoteli će biti puni ruskih turista”.

Korupcija, nepotizam i organizovani kriminal

Advokat to vidi drugačije, klima glavom. Pretpostavke za gospodarsko čudo na Krimu su loše: “Pogledajte samo Aksjonova”. On misli na novog, od proruskih snaga postavljenog premijera poluostrva. Stvarno je teško pretpostaviti da bi Sergej Aksjonov moga postati neka vrsta Ludwiga Erharda (nekadašni njemački ministar ekonomije i kancelar prim.prev.) na Krimu. Malo je vjerovatno da će on i njegova ekipa imati interesa da se teški problemi na poluostrvu rješavaju. Oni su dio problema i već godinama sami učesnici u netransparentnoj mreži od korupcije, nepotizma i organizovanog kriminala.

Aksjonovova partija “Rusko jedinstvo” je na poslednjim regionalni izborima jedva dobila 4% glasova. Novi krimski premijer međutim ima podršku druge, znatno uticajnije organizacije: lokalne mafije. Tamo ga nazivaju “Goblin”. Devedesetih godina Aksjonov je bio vođa brigade koja je bila ozloglašena zbog nasilnog reketiranja.

Nakon raspada Sovjetskog saveza mafijaške grupe su se borile za prevlast na Krimu. Kontrolirali su preduzeće i tvornice. Aksjonovova grupa je bila dio kriminalnog udruženja zvanog “Grci” ali je poslije prešao na stranu “Seilema”. “Grci” su se htjeli osvetiti pa je 1996. Aksjonov pao u zasjedu i bio ranjen.

Kriminalne grupe protiv oligarha

Krimska mafija se pobrinula za to da zloglasni oligarsi iz Ukrajine nisu nikada uspjeli da se etabliraju na Krimu. Na Krimu se ostalo među sobom. To se promjenilo 2010. izborom Viktora Janukoviča za predsjednika. Novi šef države postavio je na važne pozicije na Krimu svoje ljude od povjerenja. Janukovičev guverner nazvao ih je “Makedonjci” jer su bili porijeklom iz gradova Makejevka i Donjeck koji su bili Janukovičeva uporišta na istoku Ukrajine.

To je zabolilo prije svega jednog čovjeka: Vladimira Konstantinova koji je svoj imetak zaradio kao građevinski magnat na Krimu. Kad na Krimu ljudi čuju ime njegove firme “Konsol” počnu ljutito mahati pesnicama: preduzeće je sakupilo milone od obitelji koji su sanjali o vlastitim stanovima ali obečane kuće nisu nikada sagrađene. Konstantinov je član Janukovičeve Partije regiona. 2010. je uložio mnogo novca u predizbornu kampanju međutim nije dobio očekivano mjesto premijera. Morao se zadovoljiti pozicijom glasnogovornika parlamenta.

Sada Konstantinov pokušava sreću u lageru pristalica Kremlja. On je jedan od prvih u proruskom pokretu, broj dva iza Aksjonova. Njegov otac Valerij bio je jedan od ljudi koji su početkom devedesetih godina podupirali separatistička nastojanja u Transnistriji – oblasti koja po međunarodnom pravu pripada Moldaviji.

Transnistrija ima danas vlastitog predsjednika i vladu, koja doduše nije internacionalno priznata, ali stoji pod zaštitom ruskih trupa. Međutim Moskva nije separatističkoj republici donijela blagostanje. Slično kao i Južna Osetija, koja se odvojila od Gruzije, Transnistrija se razvila u raj za švercere. Ruska pomoć završava u džepovima korumpirane elite.

Gospodarska situacija širokih masa je teška i neizvjesna. Mjesečna primanja su oko 280 evra. To je doduše nešto više nego u samoj Moldaviji ali miljama udaljeno od cvjetajuće zemlje koju je obećala Moskva.

Advokat u Simferopolju kaže da ako Aksjonov i njegovi ljudi ostanu na čelu prijeti Krimu slična sudbina: “ Dobro došli u Goblinov pakao”.