Propuštena šansa

Izdvajamo

• Neki demokrati će pokušati objasniti gubitak glasova. Oni će tvrditi da su njihovi protivnici i njihovi birači okorjeli rasisti ili nadobudni autokrati. Drugi će uzeti Vladimira Putina ili saudijsku vladu kao neprijateljsku sliku i optužiti ih za loš rezultat na međuizborima. Međutim ako demokrati žele znati ko će biti odgovoran za očekivani neuspjeh na izborima ne trebaju gledati na druge nego u ogledalo.

Povezani članci

• Članica grupe Pussy Riot Nadežda Tolokonnikova nestala u bespućima Gulaga
• Majka i ćerka u Rusiji savladale strah i protestovale zbog rata
• Sud u Hagu ostaje nepokolebljiv u poternici za Putinom
• Saudijska Arabija potvrdila smrt Khashoggija u konzulatu
• Korist od grčke krize
• Može li novi papa biti Latinoamerikanac ili Afrikanac?

Joe Biden tokom izborne kampanje u augustu u Marilandu. Foto: DPA

Demokratama u SAD-u prijeti gorak poraz na međuizborima. Krivac za to je i u njihovim pogrešnim porukama u predizbornoj kampanji.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Brian Katulis je viši predavač i potpredsjednik za politiku na Middle East Institute. Prije toga radio je za Nacionalni savjet bezbjednosti kao i u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu odbrane SAD-a.

Nepuni tjedan prije međuizbora u SAD-u sve ukazuje na to da će republikanci steći prednost i da će demokrati izgubiti dio svojih mjesta u Kongresu. Razlog je lahko objašnjiv: Demokrati nemaju dobar gospodarsko-politički storytelling (pripovijedanje) iako tema gospodarstvo biračima u zemlji najviše “gori pod nogama”. To je paradoks: Demokrati imaju gospodarski plan, ali ga ne pakuju u suvislo pripovijedanje koje ubjeđuje ljude. Što se tiče ekonomske politike, republikanci imaju u najboljem slučaju osnovni plan ali imaju i narativ koji se naslanja na životnu situaciju ljudi i njihove gospodarske brige.

Gospodarska situacija i inflacija važniji su biračima od bilo kojeg drugog pitanja. To se, prema anketama, od ljeta nije mnogo promijenilo. Na to su demokrati morali ranije reagovati. Oni su morali ciljano raditi na gospodarsko-političkoj argumentaciji i jasno pokazati u čemu se razlikuju od republikanaca. Tako visoke stope inflacije, kakve trenutno doživljavamao mogu za partije koje su na vlasti biti opasne – u Americi i svuda na svijetu.

Demokrati i dalje traže od radničke klase da plaća, ali o temama koje pokreću radno stanovništvo, njihovi kandidati u ovom izbornom ciklusu malo govore. Umjesto toga oni stavljaju u prvi plan pravo na pobačaj, regulisanje posjeda oružja i osiguranje demokratije. Ove teme su važne i tiču se radničke klase, ali sa ovim narativom demokrati ne mogu dospjeti na nivo da ih ta grupa birača prihvati.

Veoma kasno, neki demokrati su u međuvremenu shvatili znakove vremena i podsjećaju kandidate da njihova partija mora birače ubijediti u to da im njihovo ekonomsko dobro leži na srcu. Da li ovo saznanje tri tjedna prije izbora može još nešto pokrenuti ostaje da se vidi.

Na ciljnoj ravnini pred međuizbore predsjednik Biden i demokrati ukazuju ljudima konačno da republikanci hoće američke porodice još više opteretiti. Ovaj pokušaj ubjeđivanja kratko prije zatvaranja kapije je važan, ali sa aspekta najviše stope inflacije u posljednjih 40 godina teško da će imati veliki utjecaj. Pored ekonomske nužde i problemi kriminala igraju ulogu: Oko 56 posto odraslih u SAD-u, i time više nego ikada prije, navodi da je prema njihovoj procjeni tamo gdje oni žive kriminal u porastu. Ekonomski položaj i kriminal – ova dva polja problema zajedno proizvode kod američkih birača sigurno raspoloženje za promjene.

Pored gospodarskih problema i problemi kriminala igraju ulogu.

U porukama demokrata nedostaje još jedan aspekt: Povezanost između najaktuelnijih briga stanovništva SAD-a i toga šta se dešava u svijetu. Gospodarski problemi, uključujući inflaciju, rezultiraju iz mnoštva faktora kao naprimjer nagli porast potražnje nakon prisilne pauze u gospodarstvu uslovljene koronom. U značajnom dijelu povezani su i sa globalnim razvojem – između ostaloga sa poremećenim lancima isporuke i pritiskom na cijene energije i životnih namirnica nastalih zbog ruskog rata u Ukrajini. Bidenova vlada ne dovodi izazove i šanse na jednoj strani i globalni razvoj na drugoj strani u uvjerljiv sveukupni kontekst, iako američka javnost ovu povezanost apsolutno prepoznaje i znatiželjna je na prijedloge kako bi se moglo američkim radnicima i preduzećima pomoći da ostanu konkurentni.

Samo rijetko predsjednik Biden izlazi iz svoje ljušture i obraća se direktno američkoj javnosti – kao početkom jula kada je prije svoga „Magical Mystery Tour“ na Bliski istok otišao u Ohajo. Tamo mu je dobro uspjelo složiti dijelove slagalice u objašnjivu cjelinu za birače. Međutim, nekoliko tjedana pred Midterms objavio je njegov vanjskopolitički tim niz, uglavnom zagonetnih i detaljnih, strategijskih papira o nacionalnoj bezbjednosti, koji se diskutuju samo u elitnim krugovima i koji su sastavljeni na jeziku koji za veliki dio građana SAD-a nije razumljiv. Jedna propuštena šansa.

Tjedan prije izbora sve je u toku i apsolutno je moguće da se stvari okrenu u korist demokrata. Osim toga u određenim okolnostima, mi moramo nakon izbora biti strpljivi više tjedana dok ne saznamo konačne rezultate. Međutim ako se dogodi to što se trenutno čini, demokrati će odmah krenuti da traže krivca. Vrlo brzo počet će sukobi. Diskusije o tome ko će 2024. godine u unutrašnjim partijskim predizborima izaći protiv predsjednika Bidena će biti sve češće. U ovim sukobima nakon izbora nadređena povezanost vjerovatno neće biti tematizirana  – naprimjer pitanje zašto Amerika nije sposobna da stvori političke koalicije sa stabilnom većinom ili pitanje kako politički duopol republikanaca i demokrata profitira od statusa kvo.

Neki demokrati će pokušati objasniti gubitak glasova. Oni će tvrditi da su njihovi protivnici i njihovi birači okorjeli rasisti ili nadobudni autokrati. Drugi će uzeti Vladimira Putina ili saudijsku vladu kao neprijateljsku sliku i optužiti ih za loš rezultat na međuizborima. Međutim ako demokrati žele znati ko će biti odgovoran za očekivani neuspjeh na izborima ne trebaju gledati na druge nego u ogledalo.

ipg-journal.de