ENG
Preživjeli holokausta o skretanju u desno u Njemačkoj: „Opet počinje“
Autor/ica 👤Felix Wellisch
Povezani članci
Foto: imago/Rolf HayoSchriftsteller
Biografija Jevrejina Sally Perela („Hitelrov omladinac Salomon“) bila je poznata širom svijeta. On danas sa zabrinutošću posmatra skretanje u desno u Njemačkoj. Vidi zastrašujuće paralele sa Vajmarskom republikom – ali ipak ima nadu.
Intervju vodio: Felix Wellisch
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Sally Perel rođen je 1925. u Peineu kao sin rabina. Kad je imao deset godina nacisti su uništili obućarsku radnju njihove porodice koja je potom pobjegla u Poljsku. Nakon što je njemačka vojska 1939. umarširala u Poljsku roditelji su Sallija poslali u pravcu Sovjetskog saveza. Kod Minska Perela su uhapsili njemački vojnici. „Bilo mi je jasno da ću ako kažem istinu biti ustrijeljen“, kaže Perel. Rekao je da je folksdojčer i da se zove Josef Parjell. „I ne znam zašto“, kaže on danas, „ali vojnici su mi povjerovali. Svima drugima su skinuli pantolone. Ko je bio obrezan ubijen je“ Radio je potom dvije godine za njemačku vojsku kao prevodilac. Njegov kapetan ga je htio usvojiti i poslao ga je 1943. na akademiju za Hitlerovu omladinu u Braunšvajgu: Kao Hitlerov omladinac „Jupp“ preživio je Jevrejin Salomon „Sally“ Perel holokaust. Njegova istorija bila je objavljena pod naslovom „Bio sam Hitlerov omladinac Salomon“. Danas Perel ima 93 godine, živi u Izraelu i stalno dolazi u Njemačku da bi mladim ljudima u školama govorio o vremenu nacizma.
SPIEGEL ONLINE: Gospodine Perel, osjećate li se danas dobro kad ste u Njemačkoj?
Perel: Da, Njemačka je ostala moja domovina, uprkos Hitleru, uprkos Aušvicu. Ovdje sam rođen, ovdje sam proživio djetinjstvo. Dolazim rado u Njemačku i moj glavni interes su posjete mladim ljudima. Njima se obraćam sa svojom istorijom.
SPIEGEL ONLINE: Mjenjaju li uspon AfD (Alternativa za Njemačku, desničarska partija) i protesti protiv stranaca nešto na Vašoj predstavi o Njemačkoj?
Perel: Naprotiv, to me podstiče. Kao dijete doživio sam nešto slično u Vajmarskoj republici i sada to počinje ponovo. Pošto sam preživio, ja sa mojom istorijom i mojim iskustvom mogu nešto doprinijeti da omladina bude otpornija protiv klijajućeg neonacizma. Osjećam se kao stražar koji upozorava koliko je opasno ako se opet ostane ravnodušno. Mora se biti budan i raditi nešto protiv toga. Ako oni kažu “Mi smo narod” tada se mora reći: “Ne. Mi smo narod”.
SPIEGEL ONLINE: Vi povlačite paralelu između vremena nacizma i današnje situacije.
Perel: I tada je to tako započelo. Mala grupa, prvi izbori, dobili su par procenata a onda sve više. Sada AfD i ovdje ima 13%. I kad vidim šta se dešava u Kemnicu mora se upitati: Njemačka, kuda ideš? To ima isti potencijal. Ovo populističko razmišljanje – tada su to bili Jevreji, danas se ide protiv svega što nije “njemačko”. Kad sam onda bio u Hitlerovoj omladini mi smo bili odgajani za mržnju. Ti počinješ mrziti sve što nije “njemačko”. I bilo nam je čak zabranjeno da se zadržavamo blizu stranaca. I čemu je to vodilo? Njemačka je ležala u ruševinama. I ja sam sam bio učesnik ove indoktrinacije.
SPIEGEL ONLINE: Šta time mislite?
Perel: Čak i ja kao Jevrejin sam postao žrtva populističkog razmišljanja. Ta ideologija bila je tako ubjedljiva. Kad sam u razredu sjedio sa drugim mladićima počeo sam vjerovati u to. Postao sam svoj neprijatelj. To se toliko usadilo u mojoj podsvjesti da se do danas nisam toga oslobodio. Ponekad reagujem kao nacionalsocijalist. Kad se u nekom filmu pojavi zastava sa kukastim krstom i vojnici marširaju tada se u meni – u Hitelrovom omladincu Juppu, što sam nekada bio – javi nostalgija. Ja marširam sa njima. I tek poslije toga dolazi Sally, koji je također dio mene, i kaže: „Ne, to neću da radim.“
SPIEGEL ONLINE: Često posjećujete škole u Njemačkoj. Šta govorite djeci?
Perel: Njemačko školstvo čini mnogo. Holokaust je tema, mladi idu u Aušvic i Dahau. Time se čine odbojnim na uticaj nacista. Ponekad mi dolaze uplakani učenici i mole me za oproštaj. Tada i ja počinjem plakati. Ali ja nemam šta opraštati njemačkoj omladini. Krivica se ne naslijeđuje. Ja ne želim izazivati osjećaje krivice nego istinom objasniti šta se događalo.
SPIEGEL ONLINE: Šta je sa onima koji već protestuju protiv stranaca? Trebamo li i sa takvima razgovarati?
Perel: Tu pomaže samo prosvjećivanje. U svakom slučaju to moramo pokušati – kroz štampu, radio, TV. Demokratija je fino tkanje i bez respekta i tolerancije ono puca. I to mi ne želimo ponovo u Njemačkoj. Ali ja nekako imam povjerenje da je demokratija ovdje dovoljno jaka i da se neće dopustiti ugroziti novim nacizmom.
SPIEGEL ONLINE: Dio stanovništva u Njemačkoj čak više i ne vjeruje štampi – kako će funkcionisati prosvjećivanje?
Perel: Da, to je fašizam, u najmanju ruku njegov početak. Slobodna štampa se posmatra kao neprijatelj. To je onda bilo tako. I oni to hoće ponovo danas. U Americi se dešava to isto. Ali ja vjerujem da je štampa dovoljno jaka da se sa tim uhvati u koštac.
SPIEGEL ONLINE: Mora li se ovaj pomak u desno posmatrati globalno a ne nacionalno?
Perel: Da, tu su sličnosti, to se dešava i ovdje u Izraelu. Ja već dugo pripadam izraelskom mirovnom pokretu. Nažalost mi smo manjina ali nisam se prestao nadati da će Palestinci i Izraelci naći zajednički put. A to kao rješenje glasi: Dvije zemlje za dva naroda, palestinska država sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom. Bez toga neće biti mira.
SPIEGEL ONLINE: To je rješenje kojemu nismo baš blizu.
Perel: Ja sam protiv ideologije okupacije u Izraelu. Jasno je: Izgradnjom novih naselja rješenje sa dvije države je sve manje realistično, jedva da ima slobodne zemlje gdje bi mogla nastati palestinska država. Izrael bi morao platiti visoku cijenu za uklanjanje nekih naselja – a poneki naseljenici su fanatici i dobro naoružani. Uprkos svemu ja se nadam da će Palestinci i Izraelci naći put za pravedan mir, pravedan za obje strane. To je za mene logičan slijed moga preživljavanja holokausta: poštovanje čovjeka kao čovjeka.
Autor/ica 👤Felix Wellisch
