Predsjednički kandidat Džalili: Novi tvrdolinijaš želi vladati Iranom

Povezani članci

• Prekršen sporazum u Nagorno-Karabahu, nekoliko vojnika povrijeđeno u sukobu
• SAD zabrinute zbog proglašenja Muslimanskog bratstva terorističkom organizacijom
• Pogled preko Atlantika: NATO će preživjeti Trumpa, ali slijede promjene
• Danas završavaju Olimpijske igre u Tokiju
• Hakirana stranica Trumpove kampanje
• Završena opsada španske ambasade u Kabulu: Napadači ubijeni

50 miliona Iranaca biraju novog predsjednika. Jedan od šest kandidata je tvrdolinijaš Said Džalili. Ukoliko bi on pobjedio mogla bi Islamska republika biti još autoritarnija. Zapad se mora pripremiti na oštrije konfrontacije u atomskom konfliktu.

By: Raniah Salloum,Teheran
Preveo: Ešref Zaimbegović

Iranci mogu u petak na predsjedničkim izborima birati između šest kandidata. Svih šest su konzervativni. Ni jedan od njih ozbiljno ne kritikuje sistem Islamske Republike. Oni pripadaju vladajućoj strukturi. Ipak se jedan ističe svojim ekstremizmom.

 “Said Džalili stoji na radikalnoj poziciji”, kaže Walter Posch, ekspert za Iran na renomiranoj Zadužbini za nauku i politiku u Berlinu. “Pitanje kod ovih izbora je: pobjeđuje li Džalili ili ne pobjeđuje?” Ukoliko on prođe to znači da je pobjedilo radikalno krilo unutar establišmenta.

Izbori u Iranu nisu slobodni. Nema nezavisnih posmatrača kod glasanja. Dakle moguće je da dođe do manipulacija. Rezultat glasanja je zbog toga teško prognozirati. Osim Džalilija kandidati su gradonačelnik Teherana  Mohammed-Bagher Ghalibaf, bivši ministar vanjskih poslova Ali Akbar Welajati, bivši ministar za naftu Mohammed Gharasi, revolucionarni gardista Mohsen Rezai i bivši pregovarač u atomskoj problematici Hassan Rohani, koji važi kao najumjereniji među konzervativnima. Ukoliko 14. juna niko ne dobije 50% glasova u drugi krug 21.juna ulaze dva najbolja.

Kandidati su pažljivo izabrani od strane Savjeta čuvara, čiji članovi su neposredno ili posredno izabrani od Vođe revolucije. Tako rezultat izbora daje i pokazatelje o podjeli vlasti u establišmentu. “Interna borba za vlast je ovoga puta jača nego kod drugih izbora”, kaže Posch.

Džalili nastupa pod izbornim sloganom: “Otpor je ključ za uspjeh.” U 48-godišnjaka to nisu prazne riječi. On misli ozbiljno sa ideologijom Islamske Republike. Krajnje konzervativni veteran iransko-iračkog rata je ubjeđeni i vatreni pristalica sistema. Svojim konkurentima na izborima predbacuje Džalili da su previše popustljivi.

Prema vani konfrontacija, unutra represija

Oni svi smatraju da Iran ima pravo na svoj atomski program. Međutim neki od njih traže umjerenost u odnosu sa Zapadom i signaliziraju spremnost na kompromis u detaljima. Doduše osnove atomske politike postavlja ajatolah Ali Chamnei. Ipak predsjednik ima uticaj na to u kojem tonu će se razgovarati sa Zapadom. Konačno on zastupa Iran na međunarodnoj pozornici. Od predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada prije svega ostaju u sjećanju njegovi verbalni napadi na Izrael.

U nekim stvarima Džalili je sličan Ahmadinedžadu. Obojica su relativno mladi nacionalistički radikali koji su iz dosta skromnih uslova ostvarili uspon u Islamskoj Republici.

Ipak Džalili važi kao vjerni poslušnik Ali Chamneia. Nasuprot tomu Ahmadinedžad je više populista nego ideolog. Suprotno nego Džalili on ima podršku i karizmu u dijelovima stanovništva. Stalno izaziva vladajuće strukture. Čak se suprotstavio i Chamneiu lično – i izvukao je deblji kraj.

Pobjeda Džalilija ne bi značila samo nastavak vanjskopolitičkog kursa konfrontacije nego i nastavak unutrašnjopolitičke represije.

Pod predsjedništvom Ahmadinedžada političke slobode Iranaca su sužene, posebno nakon kontroverznih rezultata izbora 2009. i naslijedujućih protesta.

Na drugu stranu populista je bio dobar u konfrontaciji sa klerikalnim strukturama, naprimjer kada je dozvolio ženama da posmatraju nogometne utakmice prije nego što je intervenisao Ajatolah Ali Chamnei i to ponovo zabranio.

Ideolog Džalili neće niti pokušati da proširi socijalna prava žena. Ako Džalili postane predsjednik mogao bi politički sistem biti još autoritarniji. Moć bi bila još jače koncentrisana kod Ali Chamneia. Predsjednik bi kao vjerni poslušnik Chamneia dobio ulogu statiste.

Već za predsjednikovanja Ahmadinedžada Chamnei je glasno razmišljao o tome da se ta funkcija ukine – a to je jedini koliko toliko demokratski element u političkom sistemu Irana. “Ako Džalili postane predsjednik Iran će se interno reorganizovati a vanjskopolitički kurs konfrontacije će se nastaviti”, kaže Posch. “Iran u ovim izborima stoji na raskrsnici.”

 spiegel.de