Pred zidom
Povezani članci
foto: DPA
Ruska propaganda ne djeluje. Umjesto da širi oduševljenje za rat radi se još samo o regrutiranju topovskog mesa.
„Podržite naš narod, potpišite ugovor“ – ruska propaganda ne djeluje.
Piše: Nikolay Mitrokhin
Preveo: Ešref Zaimbegović
Sasvim neočekivana bila je posjeta Vladimira Putina gradu Derbentu u Dagestanu 28. juna gdje se on navodno starao o pitanjima turizma ove republike. Pritom se dogodila iznenađujuća scena: Putin na jednom trgu okružen ženama i djecom, a bilo je i selfija i zagrljaja. Ustvari bio je to njegov prvi nastupa takve vrste pred „jednostavnim narodom“ – naravno probranom javnošću – unazad tri godine. Njegov predstavnik za štampu Dmitri Peskov nazvao je taj kontakt sa ljudima „začuđujućom demonstracijom podrške lokalnog stanovništva“ kako za „specijalnu vojnu operaciju“ tako i za ruskog predsjednika.
Četiri dana nakon prekida oružane pobune privatne vojne kompanije Wagner svrha puta sastojala se vjerovatno u tome da se pokaže da stanovništvo stoji iza Putina – iako novinari i znanstvenici primjećuju da stanovništvo za vrijeme pokušaja puča Jevgenija Prigožina nije izašlo na ulice da bi branilo Putina, nego je bar djelomično slavilo pobunu i pobunjenike.
Pritom su ruske vlasti već prvog dana ruske invazije na Ukrajinu započeli propagandnu kampanju za podsticanje rata i moralnu podršku ruskim oružanim snagama. Kampanja je bila vidljiva prije svega zbog sveprisutnosti latiničnih slova Z i V, simbola dvije od tri jedinice koje su umarširale u Ukrajinu. U okvirima kampanje bilo je prije svega vidljivo slovo Z na plakatima i dijelovima odjeće i postalo je glavni simbol podrške ratu. Tako je antiratna opozicija često upoređivala taj simbol sa kukastim krstom. Rat je od strane ruske propagande uspoređen sa „Velikim otadžbinskim ratom“ od 1941. do 1945. i za to koristi simbole Sovjetskog saveza iz Drugog svjetskog rata, prije svega narandžasto – crne linije Georgijevske lente, koje su već od 2014. simbol podrške ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Ovaj rat nije nikada bio tako popularan kao aneksija Krima 2014. godine
Međutim, ovaj rat nije nikada bio tako popularan kao aneksija Krima 2014. godine. Tada su mnogi Rusi nosili „Georgijevsku lentu“ na svojoj odjeći ili je stavljali na svoja auta, kao simbola „antifašističke borbe“ u Ukrajini. Nasuprot tomu simbol Z je u proljeće 2022. od malo ljudi korišten u privatne svrhe, najviše od aktivnih i penzionih pripadnika oružanih snaga i njihovih porodica kao i od nacionalističkih militarista. U Rusiji su nazvani „Z patriotima“ i dijelom verbalno i fizički napadani. Ta odbojnost pokazivala se posebno na parkiralištima gdje su ostavljena privatna kola sa simbolom Z bila polijevana bojama ili fekalijama, druga su bila popljuvana ili su stakla od auta bila udarana. Poznato je i više desetina slučajeva podmetanja vatre. Zbog toga je privatna primjena ove simbolike do početka zime 2022, posebno u većim gradovima, praktično nestala iako i dalje postoji mali broj zaljubljenika koji je nose ili primjenjuju za dekoraciju auta.
Nedostatak oduševljenja za primjenu simbola lokalne vlasti nastoje kompenzirati time što simbole masovno stavljaju na lokalni javni prijevoz i javna mjesta. Čak i u Moskvi i Sankt Petersburgu, gdje Z simboli nisu posebno omiljeni, oni su stavljeni na sve autobuse, linijske taksije, vozila za odvoz smeća, policijska auta i u formi plakata na velike zgrade.
Osim toga sve grupe koje su ovisne od države morale su se fotografisati u formi slova Z, među njima djeca iz obdaništa, učenici, studenti, zaposleni u opštini, ljekari, učitelji i penzioneri.
Međutim, već u jesen 2022. nakon uspješne ukrajinske protuofanzive kod Izjuma i nakon oslobođenja Hersona, postalo je jasno da je oduševljenje birokratije za takvu propagandu nestalo. U nekim gradovima posebno veliki plakati, a posebno oni koje su građani oštetili skinuti su bez najave.
Temeljna odluka da se upotreba simbol Z u propagandnoj kampanji ograniči donesena je u aprilu
Temeljna odluka da se upotreba simbol Z u propagandnoj kampanji ograniči donesena je u aprilu ove godine na nivou ureda predsjednika. Tako mnogi izvori iz Moskve potvrđuju da je strukturama bliskim Kremlju savjetovano da se kampanja ograniči i ne veže sa „specijalnom vojnom operacijom“ na dan pobjede nad nacističkom Njemačkom koji će se slaviti 9. maja i najomiljeniji je praznik. Vjerojatno je tome pridonijela i slaba prodaja “Georgijevskih lenti” i drugih predmeta koji podstiču rat, koja je ove godine manja nego prošle godine kada su se ljudi njima ukrašavali pred praznik.
Simbol Z nije međutim u potpunosti uklonjen ili zamijenjen. Doduše u Moskvi su od aprila slova Z i V nestala iz udarnih vijesti medija i reklama i zamijenjena su poznatim ćiriličnim alfabetom a veliki plakati se postepeno uklanjaju. Međutim u ruskim regionima zavisi primarno od regionalnog rukovodstva kako će se iskazati propaganda. Tako ima regiona kao naprimjer Sankt Petersburg ili Tula, na čijem čelu stoji jedan od mogućih nasljednika Putina, u kojima ovoj simbolici nije posvećena velika pažnja. U drugim regionima kao Arhangelsk, Belgorod ili Kaluga se ti simboli još aktivno koriste. U mnogim slučajevima oni jednostavno nisu uklonjeni ali također nisu ni aktualizovani. Često su simboli prljavi a na mnogim automobilima izblijedili.
Umjesto propagande sa simbolom Z propagandisti iz Kremlja odlučili su da građanima ponude novi format ratne propagande – portrete izginulih „junaka“. Od aprila oni su široko rasprostranjeni sa odgovarajućim političkim sloganima i u velikim gradovima. Međutim izgleda da ideja ne daje plodove jer koliko se može procijeniti nije izazvala interes vrijedan pažnje.
Armija privlači na mnogobrojne načine regrute, naprimjer na poleđini računa za struju ili na stajalištima lokalnog saobraćaja
Istovremeno su simboli PMC Wagner, čiji je glavni simbol probušena ljudska lubanja doživjeli neočekivanu popularnost, iako u ograničenim dijelovima. Dok je Wagner u udaljenim regionima na velikim plakatima vrbovao nove regrute, njegovi propagandi proizvodi kao posteri, zastave, T-majice ili košarkaške kape postali su omiljeni i prodaju se u velikom mnoštvu na internetu – pri čemu je prodaja nakon primirja sa Kremljom obustavljena. Čak i u policijskim stanicama i u prostorima saobraćajne policije u mnogim gradovima u blizini Moskve u svakom birou može se naći kalendar, fotografija ili naljepnica od Wagnera.
Posljednji element agresivne vojne propagande je reklama za regrutovanje ugovornih službenika ministarstva odbrane Ruske federacije – dakle za privatna vojna preduzeća kao Wagner. Od zime su svakodnevni i izgleda da dobijaju na dinamici. Nedavno je Putin ponosno izjavio de je ministarstvo zaposlilo 144 000 novih „saradnika“ – što je dovoljno da se pokrije aktuelna potreba. Nakon pobune Wagnera počelo se ipak sa tim da se u velikim gradovima uklanjaju plakate Wagnera i zamjenjuju plakatima ministarstva odbrane koje je postalo konkurent u regrutaciji. Armija privlači na mnogobrojne načine regrute, naprimjer na poleđini računa za struju ili na stajalištima lokalnog saobraćaja. Samo u malim gradovima i dalje ima Wagnerovih plakata.
Može se utvrditi da je zbog male podrške za rat vizuelna agitacija smanjena. Njen cilj na početku bio je apeliranje na velike osjećaje da bi se stvorilo povoljno patriotsko osjećanje. To se ipak promijenilo i sada se sastoji isključivo u tome da se regrutuju vojnici kao “topovsko meso“ da bi se kompenzirali gubici na frontu. „Podržite naš narod, potpišite ugovor“ – tako glasi patriotska poruka. I usred ove situacije ruska vlada uklanja propagandi jedinu vojnu silu koja je imala relativnu popularnost – PMC Wagner. To je sigurno pozitivna činjenica za one koji žele brzi kraj rata.
Dalje je važno da Kremlj razumije ograničenu podršku stanovništva za rat i to ga možda sprječava da preduzima drastične koraka kao naprimjer masovnu mobilizaciju ili prelazak cjelokupnog gospodarstva na „vojnu osnovu“. Desničarsko-ekstremni radikali pokušavaju da Putina privuku na svoju stranu (kao što je i Prigožin pokušao pri pobuni Wagnera), među njima je i inicijator rata u Donbasu Igor Girkin (Strelkov)i njegov, posljednjih mjeseci sve aktivniji klub, ljutitih patriota. Međutim očigledno je da Kremlj ima sve manje manevarskog prostora da se odlučuje između objektivne neophodnosti da se okonča dugi rat koji troši resurse i u stanovništvu nije omiljen i zahtijeva različitih uticajnih grupa.
Nikolay Mitrokhin je ruski novinar i istoričar. On radi na istraživačkoj katedri Istočna Evropa univerziteta Bremen.
ipg-journal.de