Pred golemim izazovima

Povezani članci

• Panama najavila istragu, na Islandu traže ostavku premijera
• Kako su američki pisci zamišljali fašističku budućnost
• Pobjednik na izborima Imran Khan: Ko je novi jaki čovjek u Pakistanu?
• Katalin Gennburg: Gradovi se transformiraju u platforme za turizam
• EU i SAD o merama protiv terorizma
• UN: Broj djece izbjeglica iz Sirije dostigao milion

Mi smo kontinuitet” – plakat s likovima Díaz-Canela i Raúla Castra u Havani (foto Alexandre Meneghini/Reuters)

Novi-stari predsjednik Díaz-Canel nastavlja voditi Kubu kroz duboku ekonomsku i opskrbnu krizu izazvanu američkim sankcijama i kolapsom turizma izazvanim pandemijom. Karipski otok iznova se primiče Rusiji

Iznenađenja nisu bila očekivana – i gotovo ih nije bilo. Nedavno izabrani kubanski parlament 19. je travnja na konstituirajućoj sjednici izglasao novo Državno vijeće (vladu) i dao povjerenje predsjedniku Miguelu Díaz-Canelu i potpredsjedniku Salvadoru Valdésu za drugi petogodišnji mandat na čelu zemlje. Na Kubi predsjednika države ne biraju izravno građani, nego parlament. Díaz-Canel i Valdés bili su jedini kandidati, a dobili su 459, odnosno 439 od 462 glasa. Potvrđen je i kandidat za premijera, Manuel Marrero, kao i predsjednik parlamenta Esteban Lazo. Većina ministara zadržala je funkcije, zamijenjena su četvorica. Najveće iznenađenje zasigurno je promjena na čelu Ministarstva vanjske trgovine i investicija, koje je petnaest godina vodio Rodrigo Malmarcia. Novi ministar je 86-godišnji Ricardo Cabrisas, glavni pregovarač za pitanja vanjskog duga, koji će zadržati i dosadašnju funkciju vicepremijera. Nakon konstituiranja vlade prvo je istupio stari-novi premijer Marrero, održavši vrlo samokritičan govor. Stezanje američke blokade Kube i posljedice pandemije koronavirusa utjecali su na dostizanje trgovinskih ciljeva, no izrazio je nezadovoljstvo “time što zacrtani ciljevi nisu ostvareni”. Istaknuo je kako su proizvodnja više robe, hrane i lijekova najvažnija pitanja dobrobiti stanovništva, a potrebne su i “nemilosrdna borba protiv zlouporabe cijena i snaženje autonomije lokalnih uprava”. Marrero je naglasio nuždu obuzdavanja kriminala i korupcije te dodao da vlada mora promovirati razvoj i rast novih (privatnih) ekonomskih aktera i konsolidirati ulogu poduzeća u državnom vlasništvu. Tada je na podij stupio novoizabrani predsjednik Díaz-Canel. Ponovno je iskazao spremnost za dijalog s SAD-om na ravnopravnoj osnovi te iznio prioritete. “Moramo se fokusirati na proizvodnju hrane, učinkovitost investicija, razvoj socijalističkih državnih poduzeća, komplementarnost različitih ekonomskih aktera i borbu protiv inflacije”, poručio je. Inače, novi kubanski parlament izabran je krajem ožujka. Odaziv od gotovo 76 posto bio je najniži još od 1959. i pobjede kubanske revolucije. Prema zakonu Komunističkoj partiji Kube nije dozvoljeno sudjelovati u nominiranju kandidata, ali u stvarnosti većina njih su njeni članovi. Nominiraju ih općinske skupštine, udruženja i masovne organizacije, a odobrava državna izborna komisija. Među nominiranima nije bilo kandidata za koje se smatra da predstavljaju opoziciju vladajućem sistemu.

Díaz-Canelov prvi mandat obilježile su brojne prepreke: predsjedništvo Donalda Trumpa u Sjedinjenim Državama i zatezanje američkih sankcija, uključujući ponovno uvrštavanje Kube na popis država-sponzora terorizma, pandemija Covida-19 te kolaps turizma, a time i važnih deviznih prihoda. Propala reorganizacija valutnog sustava s ukidanjem konvertibilnog pesa početkom 2021. godine, usred pandemije, potaknula je inflaciju i ubrzala dolarizaciju zemlje. Svi ti faktori gurnuli su Kubu u duboku ekonomsku i opskrbnu krizu. Privreda je tijekom pandemije pala za 13 posto, a oporavlja se vrlo sporo. Vlada je prošle godine izvijestila o rastu nešto manjem od dva posto. Rašireno nezadovoljstvo kulminiralo je u ljeti 2021. u prosvjedima bez presedana, nakon čega je uslijedio najveći val emigracije u nedavnoj povijesti otoka. Istovremeno je Díaz-Canel tijekom prvog mandata nastavio gurati ekonomske reforme. Prvi puta je Kubancima omogućeno pokretanje malih i srednjih poduzeća sa do sto zaposlenika, dok je trgovina na veliko i malo otvorena stranim investicijama. Također, na referendumu je prihvaćen novi Obiteljski zakon, smatran za jedan od najprogresivnijih na svijetu. Međutim, vlada dosad nije bila u stanju savladati ozbiljnu opskrbnu krizu. Nakon višemjesečnih nestanaka struje koji su posljedica katastrofalnog stanja elektrana, nova kriza u opskrbi gorivom posljednjih je tjedana paralizirala javni i privatni prijevoz te dovela do kilometarskih redova na benzinskim pumpama. Vozači automobila i taksisti ponekad spavaju u vozilima, čekajući cisternu za koju nitko ne zna kada će i hoće li doći. Države s kojima Kuba ima potpisane sporazume o opskrbi benzinom i same se nalaze u kompliciranoj energetskoj situaciji te nisu mogle isporučiti ugovoreno, rekao je predsjednik.

Kubanska vlada u novom se mandatu suočava i s kompleksnijim i polariziranijim geopolitičkim okruženjem. Novi otpusni program Washingtona uveden početkom godine urednije regulira migracije, dopuštajući ulazak u SAD 30 tisuća migranata iz Kube, Venezuele, Haitija i Nikaragve mjesečno, ako ispunjavaju određene uvjete. Rad je nastavio i vizni odjel američke ambasade u Havani, nakon što je godinama bio zatvoren. Međutim, američki državni tajnik Antony Blinken krajem ožujka poručio je da aktualna administracija ne planira ukloniti Kubu s liste zemalja koje “sponzoriraju terorizam”. Díaz-Canel je pak Washington optužio da namjerava destabilizirati Kubu i uništiti kubansku revoluciju.

Nastavak zategnutih odnosa sa SAD-om, kontekst rata u Ukrajini i novo stvaranje blokova za posljedicu imaju ponovno približavanje Kube Rusiji. Karipska nacija, koja više od šest desetljeća trpi pod američkim sankcijama, izrazila je podršku Rusiji i ponovila stav o nužnom diplomatskom rješenju aktualne krize. Prilikom glasanja u UN-u o ruskoj invaziji na Ukrajinu zemlja je bila suzdržana. Moskva je za vrijeme pandemije Covida-19 donirala kisik i medicinske potrepštine, a nekoliko dana prije napada na Ukrajinu pristala je do 2027. odgoditi otplatu kubanskog duga Rusiji. Krajem prošle godine Díaz-Canel se u Moskvi susreo s Vladimirom Putinom, tijekom višednevnog putovanja u sklopu kojeg je posjetio i Kinu, Tursku i Alžir. Prije nekoliko tjedana u Havani je primio prvog tajnika Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaja Patruševa, a tri dana kasnije i direktora ruske naftne kompanije Rosnjeft, Putinovog bliskog suradnika Igora Sečina. Sredinom ožujka na bankomate u Havani uveden je ruski platni sustav Mir, dok Kubu u provođenju tržišnih reformi savjetuju ruski ekonomisti s Međunarodnog Stolipinovog instituta. Tri dana nakon predsjedničkih izbora na otok je pristigao ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Primili su ga Díaz-Canel i revolucionarni vođa Raúl Castro, a susreo se i sa svojim kubanskim kolegom Brunom Rodríguezom. Lavrov je zahvalio kubanskoj vladi na njenom “potpunom razumijevanju” sukoba u Ukrajini, dok je Rodriguez iskazao odbijanje sankcija protiv Rusije, nazvavši ih “tendencijom koja znatno otežava aktualnu situaciju”, a “glavnim uzrokom sadašnje situacije” naveo je proširenje NATO-a. Pozvao je na pronalaženje “ozbiljnog, konstruktivnog i realnog diplomatskog rješenja”, koje bi osiguralo međunarodnu i regionalnu sigurnost, mir i stabilnost. Kuba mora biti zainteresirana za završetak rata i rješenje sukoba, jer polarizacija te ratom izazvane visoke cijene energenata i hrane na svjetskom tržištu čine skupljim rješavanje kubanske prehrambene krize. Kubanska se vlada, jasno je, suočava s golemim izazovima.

Novosti