Planovi Vladimira Putina: Ustav to sam ja

Povezani članci

• Trump – početak kraja?
• Tragična figura liberalne ideologije
• Niz afera muči njemačke demohrišćane u ‘super-izbornoj’ godini
• Prosječna plata od 40.000 kruna (3.000 KM) nije dovoljna. Radnici Škode hoće povećanje od 18 posto
• UN strahuje od povećanja broja žrtava Haijana, Filipini traže značajniju pomoć
• Na ukrajinskom jezičkom bojnom polju, neki vojnici mijenjaju stranu

Foto: MAXIM SHEMETOV/ AFP

Vladimir Putin pokušava već po drugi pu da pripremi svoj odlazak iz predsjedničkog ureda. Cilj nije jednostavan: Predati moć ali je se ne odreći.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Rusko činovništvo morate si predstaviti kao hrpu željezne strugotine. Kao što se strugotina usmjerava ka magnetu tako se ruski apartčici okreću prema magnetu zvanom moć bez da za to trebaju uputstvo. Oni nagađaju šta se od njih očekuje. To daje sliku impresivnog jedinstva – u svakom slučaju dok postoji samo jedan jedini magnet. Ali šta ako ih je više?

To je problem sa kojim se Vladimir Putin bori već decenijama. Otkako je 1. januara 2000. nastupio kao nasljednik predsjednika Borisa Jelcina on je konsolidovao rusku državu, učinio je racionalnijom i ojačao takozvane vertikale moći. To je uvijek značilo: Moć koncentrisati u Kremlju i isključiti konkurentske centre moći. Treba da postoji samo jedno magnetno polje prema kojem idu željezne strugotine.

Ponekad ovaj princip udari na svoje granice. Tako je bilo 2008. kada je Putin na četiri godine mora napustiti Kremlj da bi poštovao slovo ustava koji nije dopuštao više od dva mandata. Predsjedničku fotelju prepustio je svome štićeniku, Dmitriju Medvedevu a sam je preuzeo poziciju premijera a za sigurnost još i vođstvo kremaljske partije „Jedinstvena Rusija“. Uprkos ovim mjerama predostrožnosti nemir u ruskom činovništvu bio je velik. I sam Putin bio je nemiran. U međuvremenu je imao podozrenje da je Medvedev razvio previše ambicije. 2012. vratio se u Kremlj da bi uzde ponovo uzeo u svoje ruke.

Bez volje za svakodnevne zadatke

Sada on ima isti problem kao 2008. jer 2024. se završava njegov trenutni četvrti mandat. Ali kako se dva puta ne može zakoračiti u istu rijeku tako je situacija danas drugačija nego tada. Putin nema volje da se još jednom kao premijer zanima malim stvarima gospodarske politike. On već odavno živi u drugim sferama zaokupiran je vanjskom politikom. A on više nije mladi političar koji bi mogao izdržati još jedan mandat gledajući na Kremlj. Povratak tamo sa 78 godina ne izgleda uvjerljivo. Putin je to odbacio.

Dakle blisko mu je da sada preradi ustav Rusije tako da ona može bez jednog Putina na čelu i istovremeno osigura da on sam još uživa uticaj i sigurnost. Upravo to je to što je Putin u svome zahtjevu najavio ove srijede. Govorio je o odlučujućim izmjenama ustava i čak glasno razmišljao o novom ustavu (međutim tu misao je odmah odbacio). U svakom slučaju on smatra reformu ustava tako velikom da je želi dati narodu na odlučivanje.

Parlament i Vrhovni sud trebaju biti ojačani, rekao je Putin, A posebno Duma treba da ubuduće može potvrditi premijera i njegovu vladu (do sada je to radio predsjednik sa njihovom „saglasnošću“). To znači da Rusija ostaje predsjednička republika ali može postati malo više parlamentarna. TV je pokazala oduševljena lica visokih činovnika dok je Putin govorio.

Radi se o maksimalnoj kontroli

Međutim u stvarnosti Putin nije najavio reformu ustava koja slijedi jasne ciljeve. To je skupina mjera. U njoj se radi o smanjenju ovlaštenja regiona i opština, ukratko: O daljoj izgradnji „vertikale moći“, o maksimalnoj kontroli. „Državni savjet“, dekorativni organ od visokih činovnika i guvernera, treba da se izvrednuje i zapiše u ustav.

Pretpostavka da Putin svoju budućnost vidi upravo u ovom državnom savjetu je već odavno izražena – isto kao i ona da bi Putin mogao tražiti savjet sigurnosti kao novo utočište.

I tu smo ponovo kod 2008. godine. Umjesto da skicira ustav koji živi i bez jednog Putina na vrhu on je skicirao jedan koji odmah nudi više praznina da bi se održalo u moći. I kao što je 2008. do posljednjeg momenta držao otvorenim kojeg čovjeka će proglasiti svojim nasljednikom tako će on i sada čekati do posljednjeg momenta. Još nije potpuno isključeno da će to biti ponovo Medvedev – neomiljeni premijer je odstupio odmah nakon Putinovog govora, dobio je od njega neočekivanu pohvalu i moći će ići na jednu novoustanovljenu poziciju u savjetu sigurnosti sa potpuno nejasnim kompetencijama.

To je zbunjujuće već za nas strane posmatrače ali još više za državne službenike koji moraju signale odozgo ispravno pogoditi i ispuniti da bi se kao željezna strugotina mogli iznova usmjeriti. Da bi se spriječio nemir Kremlj je izabrao uobičajeni postupak: maksimalna netransparentnost. Javnost, rusko društvo, nema ni najmanji uticaj na promjenu njihovog ustava. Rusi će moći samo na kraju glasati u plebiscitu sa poznatim ishodom. Jedino, što sa sigurnošću znaju je: Vrijeme „prenosa moći“, kako to u Rusiji zovu, je započelo.

spiegel.de