Ostavka u parlamentu i pitanje kraja političke karijere Borisa Johnsona

Izdvajamo

• Strategija Borisa Džonsona bi, smatraju analitičari, vjerovatno bila da pokuša osigurati još jedno mjesto u parlamentu bilo prije ili nedugo nakon tih izbora - a zatim uvjeri svoju poraženu stranku da mu se obrati kao spasitelju.

Povezani članci

• Forenzički testovi potvrdili: Arafat otrovan polonijumom
• Borba protiv Islamske države je dugoročna
• Švedska: Mogućnost deportacije stranaca koji prose
• Afganistan: Dječak se raznio na vjenčanju, petero mrtvih
• U Jemenu u godinu dana od kolere preminulo 2.300 ljudi
• Koje zemlje rastu, koje se smanjuju – i šta to znači za svijet

Foto: Skynews/Arhiv

Bivši britanski premijer Boris Džonson (Johnson) iznenada je podnio ostavku na mjesto zastupnika u parlamentu 9. juna ujedno signalizirajući da to ipak nije kraj njegove političke karijere.

Međutim, analitičari smatraju da je Džonsonov put povratka na vlast manje vjerovatan naročito zbog niza skandala koji su značajno uticali na smanjene podrške šire javnosti, pišu svjetski mediji.

Izlazak iz parlamenta uzdrmao britansku politiku

Bivši britanski premijer ostavio je za sobom haos u subotu, 10. juna, nakon što je napustio parlament optuživši kolege zastupnike da su ga svrgnuli u “lovu na vještice”, napisao je Asošiejtid pres (The Associated Press) ističući da je grupa njegovih odanih pristalica insistirala na tome kako se bivši britanski čelnik još uvijek može vratiti.

Manje od godinu dana nakon što ga je njegova Konzervativna stranka smijenila s mjesta premijera, Džonson je u petak navečer neočekivano odstupio s mjesta zastupnika – “barem za sada”, kako je naveo u izjavi o ostavci.

Dva njegova saveznika pridružila su mu se u napuštanju Donjeg doma, pojačavajući pritisak na premijera Rišija Sunaka (Rishi), piše AP.

Džonson je dao ostavku nakon što mu je rečeno da će biti kažnjen zbog obmanjivanja parlamenta oko “partigejt” skandala, koja se odnose na niz okupljanja u premijerovoj kancelariji kojima su kršena pravila tokom pandemije korona virusa.

On je priznao da je obmanuo parlament kada je uvjeravao zastupnike da nisu prekršena nikakva pravila, ali je rekao da to nije učinio namjerno, iskreno vjerujući da su okupljanja bila legitimni radni događaji. Ipak, dodaje AP, čini se da Odbor za povlastice britanskog parlamenta koji ga istražuje vidi stvari drugačije.

Bivši premijer je dao ostavku nakon što je primio izvještaj Odbora koji još uvijek nije bio objavljen. Kritikovao je Odbor, rekavši da su bili odlučni da ga “otjeraju iz parlamenta”, te da je “njihova svrha od početka bila da me proglase krivim, bez obzira na činjenice”.

Odbor, čiji su članovi većinom konzervativci, saopštio je da je Džonson svojim napadom “ugrozio integritet” Donjeg doma te da će se članovi tog tijela sastati u ponedjeljak (12. juna) kako bi “zaključili istragu i odmah objavili svoj izvještaj”.

Ostavka će pokrenuti posebne izbore za onog koji će zamijeniti Džonsona kao zastupnika u predgrađu Londona u Donjem domu, ističe Asošiejtid pres, dodajući da će izbori biti organizovani i za dvoje njegovih saveznika, Nadin Doris (Nadine Dorries) i Najdžel Adams (Nigel), koji su također podnijeli ostavku, što je Sunaku izazvalo neželjenu glavobolju.

Napuštanjem parlamenta Džonson izbjegava suspenziju iz Donjeg doma što mu, ukazuje AP, ostavlja slobodu da se u budućnosti ponovno kandiduje za parlament. Džonsonovi saveznici izrazili su nadu da bivši premijer nije gotov već da je “jasno stavio do znanja da ovo ne smatra krajem svog angažmana u britanskoj politici”.

Nade (zasad) uzaludne

Iznenadna ostavka bivšeg premijera na mjesto zastupnika uslijedila je nakon pada njegove popularnosti, ukazuje Gardijan (The Guardian) naglasivši da su nakon Brexita, koji je već izazivao podjele, njegovi postupci od “partigejta” polako uticali na pad podrške koju je imao u javnosti.

Džonson i dalje ima svoje obožavatelje među glasačima torijevaca, a jedna anketa u maju pokazala je da je 64 posto onih koji još uvijek pozitivno misle o bivšem premijeru, a samo 19 posto protiv.

Međutim, ukazuje Gardijan u analizi, čovjek koji je 2019. uvjerio hiljade bivših laburističkih glasača da po prvi put podrže konzervativce, osvojivši ogromnu većinu od 80 mjesta, sada nema mnogo podrške van redova vjernih torijevaca.

Ista anketa pokazala je da je manje od petine pristalica laburista i liberalnih demokrata spremno odati Džonsonu bilo kakvu zaslugu, a samo pet posto njih je reklo da bi bili sretni da se vrati na premijersku poziciju.

Povjerenje – ili nedostatak povjerenja – bilo je ključno, ističe liberalni londonski list dodajući kako je anketa za anketom pokazivala da glasači ne vjeruju bivšem premijerovom izvještaju o društvenim okupljanjima u Dauning stritu (Downing Street) tokom pandemije Covid-19.

Mada nema znakova da Džonson planira tiho otići jer sve ukazuje na to da će nastaviti da baca političke granate, Riši Sunak će vjerovatno odahnuti jer je njegov prethodnik sada korak dalje od bilo kakvog budućeg povratka, napisao je list.

Bivši premijer dugo je uživao u poređenjima sa svojim istorijskim i političkim herojem, Vinstonom Čerčilom (Winston Churchill), koji je vraćen na dužnost 1951. uprkos gubitku izbora 1945., te je ostao premijer još četiri godine.

Međutim, naglasio je Gardijan, usprkos reputaciji uspješnih političkih povrataka, torijevski zastupnici i drugi iz cijelog Vestminstera vjeruju da je ovo kraj Borisa Džonsona.

Bez namjere da se povuče

S druge strane, list Tajms (The Times) ističe kako je Džonson možda dao ostavku na mjesto zastupnika, ali je u svojoj izjavi vrlo jasno dao do znanja da to ne vidi kao kraj svoje političke karijere.

U oštrom napadu na svoje kritičare, ističe londonski konzervativni list, bivši premijer je rekao da je “zbunjen i zaprepašten” što ga je “antidemokratski” odbor izbacio. Džonson je, međutim, insistirao kako to nije kraj: “Vrlo je tužno napuštati parlament – barem za sada”, rekao je.

Iako njegovi saveznici sugerišu kako bi do Džonsonovog povratka moglo doći i da bi čak mogao pokušati dobiti mjesto u Donjem domu u izbornoj jedinici Mid Bedfordširu ilil Henliju, nade bivšeg premijera za skori povratak u parlament mogle bi, naglasio je Tajms, biti ograničene – barem dok je Sunak na čelu.

Bilo kakav pokušaj kandidovanja u nekoj izbornoj jedinici trebao bi odobrenje centralnog ureda konzervativaca i konačno Sunaka, a to je, prema ocjeni lista, vrlo malo vjerovatno jer u vladinom kabinetu ili među većinom ministara ima malo razumijevanja za Džonsonove muke i mnogi neće biti tužni kad mu vide leđa, barem u parlamentu.

Međutim, čak i ako Džonsonu trenutni put za politički povratak nije otvoren, to ga ne čini manje opasnim za njegovog nasljednika, napisao je Tajms, dodajući da je Džonson u svojoj izjavi o ostavci u parlamentu jasno dao do znanja da njegov gnjev ide daleko od zastupnika u Odboru za povlastice – prema samom Sunaku.

Da Džonson nema namjeru šutjeti ukazuje to što je svoju izjavu o ostavci, prema ocjeni Tajmsa, iskoristio da osudi ono što vidi kao Sunakovu izdaju politike koju je zastupao u vladi, uz upozorenje da će stranka biti kažnjena na izborima. “Samo nekoliko godina nakon osvajanja najveće većine u gotovo pola vijeka, ta većina sada očito ugrožena”, kazao je Džonson.

Javnost umorna od sapunice o Borisu

Iako je Džonsonov povratak na vlast sada manje izgledan jer je britanska javnost postala umorna od sapunice o Borisu, njegove šanse ipak nisu zanemarljive, ukazuje Njujork tajms (The New York Times) na mišljenja analitičara.

Stručnjaci tvrde da treba uzeti u obzir činjenicu da opoziciona Laburistička stranka ima stalnu prednost u anketama nad konzervativcima, i da se premijer Sunak suočava s teškom bitkom na sljedećim izborima koje mora raspisati do januara 2025.

Iako je stekao određene zasluge – ne samo zbog štete koju je britanskom gospodarstvu nanijela politika rezanja poreza Liz Tras (Truss), čiji je 44-dnevni mandat na mjestu premijera prethodio njegovom vlastitom – Sunaka su pratili tvrdoglava inflacija i avet recesije.

Nakon gotovo 14 godina na vlasti, torijevci se, prema ocjeni Njujork tajmsa, također često doimaju kao stranka koja je bez ideja.

Uopšte nije jasno hoće li se stranka držati Sunaka kao lidera ako bude poražena na sljedećim opštim izborima.

Strategija Borisa Džonsona bi, smatraju analitičari, vjerovatno bila da pokuša osigurati još jedno mjesto u parlamentu bilo prije ili nedugo nakon tih izbora – a zatim uvjeri svoju poraženu stranku da mu se obrati kao spasitelju.

Problem s ovim planom, rekli su analitičari, jeste to što se čini da su britanski glasači zasićeni načinima na koje Džonson krši pravila, napisao je njujorški list, ističući kako je Džonson zadržao naklonost “nekih običnih torijevaca”, dok mu je zbog niza skandala šire biračko tijelo okrenulo leđa.

RSE