ENG
Osam godina od početka sukoba u Siriji, borbe i dalje traju u sjeverozapadnoj provinciji Idlib, posljednjem uporištu pobunjeničkih i džihadističkih snaga u zemlji, odakle usljed nove ofanzive sirijske vlade može doći do novog masovnog vala izbjeglica i veće nestabilnosti na Bliskom Istoku, što zapadne vlade uglavnom ignorišu, pišu svjetski mediji.
Sraman neuspjeh Zapada
Iako se krvoproliće u Idlibu na sjeverozapadu Sirije pojačava i milioni ljudi više nemaju kamo, dok je stabilnost čitavog Bliskog Istoka ugrožena, osmogodišnji rat u Siriji više nije prioritetna tema zapadnih vlada, već je njihova angažovanost sporadična i neujednačena, piše londonski Obzerver (The Observer), sestrinski nedjeljnik Gardijana (The Guardian).
Kriza u Siriji nije bila prioritetna tema na dnevnom redu samita Grupe sedam u Bijaricu u Francuskoj. Odsustvo dva ključna igrača – Rusije i Turske – značilo je i da su važne inicijative imale malo izgleda. Evropski lideri, zauzeti brojnim drugim problemima, čini se da radije ne bi uopšte razmišljali o Siriji, a od sukoba je ruke oprao i američki predsjednik Donald Tramp (Trump), iako se šefovi Pentagona opiru njegovom zahtjevu da povuče sve američke snage, ukazuje list.
Cijenu ovog kolektivnog neuspjeha zapadnih vlada u rješavanju jednog od najvećih strateških izazova našeg vremena sada plaća sirijsko stanovništvo. U Idlibu na sjeverozapadu Sirije više od tri miliona ljudi je pod vatrom snaga sirijskog režima, potpomognutog ruskim bombarderima i artiljerijom. Od aprila je stradalo više od 800 civila, a najmanje pola miliona ljudi, od kojih su mnogi od ranije raseljeni, pobjeglo je prema turskoj granici.
Redžep Taijp Erdogan, turski predsjednik, pomagao je održati liniju u Idlibu od prošle godine, kada je postavio vojne promatračke položaje kako bi režimske snage, pobunjenike i džihadiste držao podalje. Ali ovaj dogovor se raspada. Protekle sedmice napadnut je turski konvoj, što je nagnalo Erdogana da zatraži hitni sastanak sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom.
Uprkos apelima za pomoć UN-a i drugih organizacija, krvoproliće i pustošenje su pojačani nakon prošlosedmičnog napada Asadovih trupa iz južnog Idliba na grad Kan Šeikun. Stanje izbjeglog stanovništva još više otežava nevoljkost Turske da prihvati više izbjeglica te odlučnost da prisili mnoge među tri i po miliona Sirijaca koji su već u Turskoj, da iz velikih gradova krenu preko granice. Blokiranjem glavne rute bijega za civile iz Idliba mogao bi pokrenuti još jedan masovni izbjeglički egzodus u smjeru Evrope, sličan onom koji se dogodio 2015. godine.
Kan Šeikun kao glavni dobitak
Grad Kan Šeikun je glavni dobitak za al-Asada jer leži uz autoput M5, koji je glavna ekonomska arterija kroz Siriju od sjevera prema jugu, koja povezuje Damask, Homs i Alepo. Osiguranje autoceste je glavni cilj vladine ofanzive, piše Sebastijan Ušer (Sebastian Usher), analitičar Bi-Bi-Sija (BBC).
Na isti način, zauzimanje Kan Šeikuna bi pomoglo u prekidu opskrbe pobunjenika, a predstavlja i snažan udarac za savez džihadističkih i pobunjeničkih frakcija Hajat Tahrir al-Šam, navodi Ušer ističući da pokrajina Idlib – zajedno s dijelovima sjeverne Hame i zapadnog Alepa – predstavlja posljednje uporište oružane opozicije. Kan Šeikun je dugo bio žarište sirijskog građanskog rata, a prije dvije godine je bio meta napada hemijskim oružjem za koji su stručnjaci UN-a okrivili Siriju i nakon čega su Sjedinjene Države pokrenule vojne udare, podsjeća britanski servis.
Prošle godine, sporazum Rusije i Turske – koje u građanskom ratu podržavaju suprotstavljene strane – trebao je stvoriti “tampon zonu” za zaštitu civila i ograničiti veliku ofanzivu vlade. Međutim, vladine snage su intenzivirale napade posljednjih mjeseci, gotovo opkoljavajući Kan Šeikun i okolnu teritoriju. Tako je prošle sedmice turski konvoj pogođen vladinim zračnim napadom nakon čega je Turska izrekla strogo upozorenje Siriji rekavši da se vlada ne smije “igrati vatrom”.
BBC podsjeća da je sukob u Siriji počeo nakon što je vlada predsjednika Bašara al-Asada upotrijebila smrtonosnu silu za suzbijanje prodemokratskih demonstranata, koji su u martu 2011. godine izašli na ulice tražeći političku slobodu. Njegova je pozicija u jednom trenutku izgledala zamršeno tokom osmogodišnjeg sukoba, ali zahvaljujući međunarodnim saveznicima poput Rusije i Irana, Asad je vratio kontrolu nad većim dijelom Sirije.
Procjenjuje se da je u posljednjih osam godina poginulo ili nestalo oko pola miliona ljudi, a prema informacijama UN-a više od 5,6 miliona ljudi napustilo je Siriju od 2011. godine, a još 6,6 miliona su interno raseljeni.
Ljudi u panici
Pobunjenici su zauzeli Kan Šeikun skoro na početku sukoba u Siriji, a obnovljeni pritisak sirijske vlade i ruskih snaga da zauzmu to područje doveo je do snažnih udara i napretka na jugu provincije Idlib i obližnje Hame, što je potaknulo egzodus civila, navodi agencija Rojters (Reuters). Stotine ljudi ubijeno je u udarima koji traju od kraja aprila, a više od 500.000 ljudi je raseljeno, saopštile su Ujedinjene nacije.
Tim Rojtersa posjetio je Kan Šeikun i razgovarao s jednom od rijetkih porodica koje su tokom višemjesečne ofanzive al-Asadovih snaga na Kan Šeikun ostale u gradu.
“Prošli mjesec je bio veoma težak. Nismo mogli stati uz vrata zbog granatiranja… Nismo mogli nikamo ići “, rekao je 55-godišnji Abu Abdo za Rojters ističući da su oni jedna od samo tri porodice koje su tokom ofanzive ostale u gradu, dok su svi drugi civili bježali na sjever, dalje od granatiranja.
U razgovoru za vašingtonski Nešnl pablik radio (National Public Radio) UN-ov humanitarni koordinator za krizu u Siriji Panos Momcis (Moumtzis), rekao je da su ljudi u provinciji Idlib u panici i da postoji mogućnost egzodusa oko tri miliona ljudi na pragu Turske, te da trenutna situacija ima sve elemente širenja regionalne destabilizacije.
“Žene, djeca, porodice u tom području su u posljednja četiri mjeseca bili izloženi svakodnevnom bombardovanju, vazdušnim napadima, terenskih ofanziva koje su život učinile nemogućim. (…) Imali smo više od stotinu napada na zdravstvene klinike, škole, punktove za vodu i tržnice, koje su bile izložene direktnim udarima što je do sada rezultiralo sa više od 500 smrtnih slučajeva i stvorilo totalnu paniku”, rekao je UN-ov koordinator napominjući da su posljednjih mjeseci mnogi svjedočili kako čitava sela i gradovi ostaju opustošena.
Aktivnosti Turske i SAD
Turska želi da regija uz njenu granicu bude očišćena od sirijskih kurdskih snaga, te je u više navrata prijetila da će u Siriji pokrenuti novu operaciju protiv sirijskih kurdskih snaga ukoliko se ne uspostavi sigurnosna zona, piše Vašington post (The Washington Post) dodajući kako je turski ministar odbrane prije nekoliko dana rekao su vojni zvaničnici Turske i Sjedinjenih Država započeli rad na stvaranju “sigurne zone” duž njene granice na sjeveroistoku Sirije.
Turska vidi sirijske kurdske borce, koji čine većinu Sirijskih demokratskih snaga i koji su u savezu sa SAD-om, kao teroriste usklađene s kurdskom pobunom unutar Turske, ukazuje Vašington post. Američke trupe smještene su na sjeveroistoku Sirije, zajedno s kurdskim snagama, i zajedno su ratovale protiv grupe tzv. Islamska država. Različiti položaji prema kurdskim borcima postali su glavni izvor napetosti između NATO saveznika Turske i Sjedinjenih Država, podsjeća list.
Sirijska vlada nazvala je sporazum za sigurnu zonu, postignut ranije ovog mjeseca, ozbiljnom eskalacijom koja narušava njegov suverenitet i čini dio turskih “ekspanzionističkih ambicija” u Siriji, uz pomoć Vašingtona i njegovih sirijskih saveznika – snaga koje predvode Kurdi.
Turska smatra da je sporazum sa SAD-om oko stvaranja uske sigurnosne zone na sjeveru Sirije samo početak, rekla su dva neimenovana turska zvaničnika, s tim da je Ankara odlučna da mnogo veći dio pogranične regije očisti od kurdskih boraca, navodi Blumberg (Bloomberg).
Nakon nekoliko sedmica pregovora, saveznici NATO-a dogovorili su se ovog mjeseca da zajednički patroliraju područjem koje se proteže na 125 kilometara. Sjedište dizajnirano za nadzor tampon zone na sjeveru Sirije postalo je “potpuno operativno” u subotu, izvijestila je agencija Anadolu pozivajući se na ministra odbrane Hulusija Akara.
Sporazum omogućava turskim naoružanim bespilotnim letjelicama da započnu nadgledanje letova iznad zone, ali američka vlada još nije pristala na prelet turskih ratnih aviona, rekli su zvaničnici. SAD se također protivi prijedlogu Turske da prebaci pobunjenike Slobodne sirijske vojske koje podržava Ankara na to područje, ali složili su se da se izbjeglice koje žive u Turskoj mogu vratiti.
Očekuje se da će zajedničke vojne patrole biti operativne u roku od mjesec dana, a Turska će uspostaviti četiri baze prije stvaranja lokalnih sigurnosnih snaga, rekli su zvaničnici. Odbijeni su zahtjevi Turske da rasporedi onoliko trupa koliko budu smatrali neophodnim za obezbjeđivanje sigurnosti, a SAD pristaju samo na raspoređivanje po dva turska vojnika na svakog američkog vojnika.
