Ništa nije naučeno

Povezani članci

• Netanyahuov problem nije Hamas, već Izrael
• ‘Nisam mogao samo da stojim po strani’: Borci iz Rusije uzeli oružje protiv Kremlja
• Poziv UN-u da istraži moguće zločine protiv čovječnosti na Filipinima
• Herta Müller razljutila srpske nacionaliste
• Opozicija osigurala većinu na izborima u Češkoj, glasači izbacili komuniste iz parlamenta
• Globalni Corona izvještaj: „Gubitak od deset biliona dolara“

Foto: DPA – U dobrim vremenima zove se catering, u lošim država.

Nesolventnost Silicon Valley Bank, kaos kod Credit Suisse: Međunarodni finansijski sistem ostaje nestabilan. Opet država mora uskočiti.

Piše: Michael Peters  – ipg-journal.de  17.03.2023.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Stečaj Silicon Valley Bank (SVB) bio je najveći jedne američke banke od finansijske krize 2008. godine. SVB morala je najaviti nesolventnost jer je previše klijenata htjelo istovremeno podići novac nakon što se pojavila sumnja u stabilnost banke. Poslovni model banke bio je, kako se iz naziva može pretpostaviti, usmjeren na tech – start – up firme. One su imale velike dijelove svojih sredstava kod banke pri čemu je SVB iskazivala posebno visok udio ulaganja od preko 250 000 američkih dolara.

Centralni problem banke bio je ipak u njihovoj strategiji ulaganja. Stavila je velike depozite uglavnom u obveznice s niskim kamatama. One su bile u vremenima ukupno niskih kamata sigurno ulaganje. Međutim u poslednje vrijeme osnovnu kamatnu stopu je američka centralna banka FED jako podigla da bi suzbijala inflaciju. Zbog rasta kamata obveznicama je pala vrijednost, jer je zaokret u kamatama omogućio da na tržištu postoje usporedive ponude s boljim kamatama. Protiv rizika padajućih kurseva obveznica mogla se SVB osigurati i spriječiti pad banke. Ona je ovu šansu propustila.

Da se SVB nije morala osigurati protiv ovih rizika leži vrlo vjerovatno na uticaju finansijskog lobija. Nakon kraha 2008. uvedeni su ekstra obavezujući stres testovi za banke. Kod takvog testa bankarski nadzor ispituje bilanse banaka uz pomoć kriznih scenarija. Oni bi vjerovatno otkrili veliki rizik promjene kamata kod SVB. Međutim, ova regulativa je pod uticajem bankarskog lobija ukinuta 2018. za vrijeme američkog predsjednika Donalda Trumpa. I šef SVB Greg Becker zalagao se za to.

Očigledno sa ogromnim posledicama. Jer tako su mogli rizici promjena kamata kod SVB ostati neosigurana u čemu su investitori naslutili ogromne probleme. Tech -start – up firme su u pravilu finansirane od davalaca rizičnog kapitala (Venture Capital). Peter Thiel, jedan od najpoznatijih ovih davalaca kapitala alarmirao je od njega finansirana preduzeća i upozorio ih na probleme SVB. Mnoge te firme uhvatila je panika za njihov uloženi novac i počele su ga povlačiti. Posledica je bila takozvani Bank – run (bankrot) koga SVB konačno nije mogla izdržati.

Ova izuzetna reakcija nadzornog ureda pokazuje da je krizni modus postao normalnost na finansijskim tržištima.

Sa potencijalnim posledicama za klijente: Jer u SAD su ulaganja do 250 000 dolara zaštićena kroz osiguranje uloga (FDIC). Ulozi nad tim nisu i bili bi u slučaju stečaja isplaćeni samo djelomično iz stečajne mase. Na osnovu svoga poslovnog modela SVB je imala posebno puno uloga iznad ove granice. Tehnološka preduzeća mogla bi u kratko vrijeme dobiti velike probleme. Zbog toga je direktno uskočio nadzor sa pozivom na izuzetke za sistemske rizike i velikodušno osigurao uloge.

Da SAD može uloge SVB osigurati bez da zahvati iz državne kase omogućava zajedničko osiguranje uloga i mogućnosti intervencije nadležnog ureda FDIC. Novac gube u prvoj liniji akcionari kao i neki vlasnici obveznica SVB a ne država. I to je dobro tako. Međutim mjera kojom se ulozi u velikom dijelu štite nailazi na kritiku. Obeštećenje svih uloga prema mišljenju nekih evropskih regulatornih ureda potkopava globalno dogovorene standarde. Potpuno obeštećenje ulagača na osnovu “sistemskih rizika” za jednu malu banku je kao da muhu ubijate maljem.

Međutim FED je očigledno imao prevelike brige da bi i dalje banke mogle biti cilj Bank -runa. Zbog toga su čak  još u nedjelju predložili poseban program. Banke sada mogu obveznice, koje su promjenom kamata manje vrijedne, mijenjati za likvidnost po izvornoj vrijednosti (nominalna vrijednost). To pomaže prije svega bankama koje same nisu osigurale rizike promjene kamata. Rizik ovoga posla u svakom slučaju nosi Ministarstvo finansija SAD, koje garantuje za FED a time konačno poreski obveznik. Ove mjere trebaju spriječiti veću paniku na finansijskim tržištima.

Ovo je apsolutno istorijski korak, kako kometariše Daniela Gabor, profesorica ekonomije na UWE Bristol. Pravilo je da centralne banke preduzimaju odbitke od vrijednosti obveznica, takozvane „Haircuts“. Tako je naprimjer Evropska centralna banka za vrijeme evrokrize Grčkoj posudila samo 50 posto nominalne vrijednosti grčkih obveznica. Ova izuzetna reakcija nadzornih organa pokazuje da je krizni modus na finansijskim tržištima postao normalnost. Prema autoru Zachary Carteru program FED-a zajedno sa potpunim osiguranjem uloga bio je čak „efektivno podržavljenje velikog dijela bankarstva“. Umjesto da se oslone na solidnu regulaciju finansijskog tržišta moraju dakle stalno intervenisati centralne banke. Ovo se stalno pokazuje: u repo krizi 2019, u korona finansijskoj krizi 2020. kao i kod britanskih penzionih fondova za vrijeme kratkog mandata Liz Truss 2022. godine.

Umjesto da se oslone na solidnu regulaciju finansijskog tržišta moraju dakle stalno intervenisati centralne banke.

Poznato je da finansijska tržišta brzo reaguju i tako su na početku tjedna učesnici na tržištu potražili sljedećeg kandidata na klimavim nogama. Nakon što su još neke regionalne banke slične veličine kao SVB kratkoročno došle pod pritisak izgledalo je da je ovaj razvoj programom FED za sada zaustavljen. Umjesto toga fokus je pao na Credit Suisse, međunarodnu i sistemski relevantnu banku. Ona je poslednjih godina dospjela u fokus javnosti prije svega zbog svoje duge liste skandala. Kako kod bankrota Greensill Bank tako i kod Archegos hedge fonda Credit Suisse napravila je gubitke u milijardama. Osim toga u proljeće 2022. objavljeni su Swiss-Leaks, koji su otkrili čitav niz prljavih poslova sa kleptokratima i oligarsima.

Akcijski kurs Credit Suisse pao je na početku tjedna za skoro 30 posto. Ulagači su naslutili mogući bankrot ali pritom je izgledalo da je Credit Suisse bolje osigurana nego SVB. Ona je ispunjavala sve regulatorne standarde za vlastiti kapital i likvidnost. Uprkos tome Credir Suisse zamolila je javno švajcarski nadzor (Finma) i Švajcarsku narodnu banku za podršku. Ovome je slijedilo odmah uveče saopštenje za štampu kada su Finma i Švajcarska narodna banka javno potvrdili da Credit Suisse ispunjava sve standarde i da će joj Narodna banka u slučaju potrebe obezbjediti dodatnu likvidnost. To je Credit Suisse odmah iskoristila i pozajmila 54 milijarde američkih dolara od Narodne banke u zamjenu za obveznice. Vrlo slična mjera koju je primjenio FED u SAD. međutim do sada nisu poznati detalji o uslovima sa pogledom na moguće odbitke. Opet se pokazuje: Aktuelna finansijska regulativa nije dovoljna u kriznom slučaju i uvijek je potrebna državna intervencija.

Evropa i Njemačka nisu zaštićene od sličnih razvoja. Promjene kamata i kursni rizici su problem i za njemačke banke kako piše Bundesbank u svome najnovijem izvještaju o finansijskoj stabilnosti. Njemačko udruženje štedionica potvrdilo je ovo u jednom nedavnom saopštenju. Tako je oko 360 štedionica u 2022. otpisalo 7,9 milijardi evra na obveznicama, akcijama i vrijednosnim papirima.

Promjene kamata i kursni rizici su problem i za njemačke banke.

Sa aspekta regulacije ključni propust je nedostatak evropskog ureda za osiguranje uloga kakav je američki FDIC. Tako rezolutan nastup kao od FDIC u Evropi ne bi bio moguć. Dok je ovdje doduše uveden zajednički mehanizam za bankarske transakcije još uvijek ne postoji evropsko osiguranje uloga. Protiv toga su se izjasnile prije svega njemačke štedionice i zadružne banke i bile su podržane od ministra finansija Christiana Lindera. To znači da kod uporedivog bankrota jedne evropske banke postoje različiti nacionalni sistemi ulaganja. To može voditi do nepravde i velike nesigurnosti u procesu.

Uz ovo dolazi da je komisija EU tek nedavno zaključila da snizi standarde za vlastiti kapital. Tako evropske banke moraju imati manje kapitala od američkih. Ovaj negativan razvoj može se zahvaliti uticaju finansijskog lobija. Od kraja 2019. lobisti banaka sastali su se 176 puta sa predstavnicima EU komisije na temu bankarskog paketa. Nasuprot tome stoje samo dva susreta sa civilnim društvom.

Tako se može utvrditi: Finansijski sistem je još uvijek nedovoljno regulisan i uvijek su neophodne nove istorijske mjere spasavanja. To je neodrživo stanje. Neophodno je pokrenuti novi proces regulacije finansijskog tržišta. Od finansijskog lobija zakočene mjere kao razdvajanje bankarskih poslova, porez na finansijske transakcije i regulacija banaka u sjeni moraju konačno biti provedene. Poseban prioritet za stabilizaciju evropskog bankarskog sektora imaju prvo dovršenje bankovne unije stvaranjem evropskog ureda za osoguranje uloga, koji ima iste sveobuhvatne kompetencije kao i američki FDIC i drugo povećanje neponderisanih rezervi za gubitke u bankama na minimalno deset posto bilansne sume. Samo tako će se spriječiti finansijske krize i skupo angažovanje ministara finansija ili centralnih banaka neće biti neophodno.

Michael Peters radi od 2020. kod građanskog pokreta Finansijski zaokret i vodi tamo područje „Finansijski sistem i realno gospodarstvo“. On je studirao ekonomiju sa težištem na finansijskoj politici i makroekonomiji i posebno se interesuje za banke, banke u sjeni i Evropsku centralnu banku.

ipg-journal.de