Neka jedu lišće

Izdvajamo

• Prema nedavnom izvješću UN-a, gotovo svaka četvrta osoba u zemlji od 20 milijuna ljudi treba hitnu humanitarnu pomoć. Pristup dijelu stanovništva kojem je ta pomoć potrebna u zadnje je vrijeme znatno otežan. Sve je teža nezapamćena prehrambena kriza, a sve je slabije gospodarstvo, koje se inače temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inozemstva.

Povezani članci

• Veliko nevreme na severu Grčke, ima mrtvih
• SAD optužile Rusiju za napad na konvoj humanitarne pomoći u blizini Alepa
• Nekoliko povrijeđenih u pucnjavi u Jerusalemu
• Ratno stanje u Baltimoreu: Spaljeno 19 zgrada i 144 vozila, tisuće policajaca rastjerivale prosvjednike
• Izvještaj UN-a: Rusija je počinila brojne ratne zločine u Ukrajini
• William Hague: EU spremna za treću fazu sankcija Rusiji

Foto: Norveško vijeće za izbjeglice (NRC)

Sukobi i raseljavanje dva milijuna ljudi u Burkini Faso najzanemarenija su svjetska kriza. Drastičnost situacije pokazuju svjedočanstva prema kojima su zbog opsade grada Djibo neki njegovi stanovnici primorani jesti lišće kako bi preživjeli.

Piše: Ivana Perić

Sukobi i raseljavanje dva milijuna ljudi u Burkini Faso najzanemarenija su svjetska kriza, prema izvještaju koji je početkom juna objavila humanitarna nevladina organizacija Norveško vijeće za izbjeglice (NRC). Država se nalazi na neslavnoj listi deset najsiromašnijih zemalja svijeta, a od 2019. epicentar nasilja je u regiji središnjeg Sahela. Sukobi u Burkini Faso počeli su još 2016., ali su se tijekom posljednjih pet godina intenzivirali. Diljem zemlje predstavnici službene vlasti bore se s paravojskama i terorističkim skupinama. Nitko i ništa nije pošteđeno, napadaju se izvori vode, ruše bolnice, zatvaraju škole.

Prema procjenama različitih ljudskopravaških organizacija, od početka sukoba poginulo je više od deset tisuća ljudi. Vlasti Burkine Faso proglasile su sredinom aprila “opću mobilizaciju” kako bi državi dale “sva potrebna sredstva za borbu protiv terorizma”. U izjavi predsjedništva navodi se da je cilj stvoriti “pravni okvir za sve akcije koje treba poduzeti protiv pobunjenika”, ali pojedinosti plana nisu objavljene. Prijelazni predsjednik Burkine Faso je 34-godišnji kapetan Ibrahim Traore, koji je na vlast došao vojnim udarom u septembru prošle godine. Traore je istaknuo da mu je imperativ ponovno zauzimanje 40 posto teritorija zemlje koji su zauzele paravojne skupine povezane s Al Kaidom i takozvanom Islamskom državom (ISIL).

Svakodnevni život u tim je područjima naročito težak, većina stanovnika nema pristup bazičnim životnim uslugama. Drastičnost situacije pokazuju svjedočanstva prema kojima su zbog opsade grada Djibo neki njegovi stanovnici primorani jesti lišće kako bi preživjeli. Izvanredno stanje na snazi je u 14 od 45 pokrajina zemlje. Prema nedavnom izvješću UN-a, gotovo svaka četvrta osoba u zemlji od 20 milijuna ljudi treba hitnu humanitarnu pomoć. Pristup dijelu stanovništva kojem je ta pomoć potrebna u zadnje je vrijeme znatno otežan. Sve je teža nezapamćena prehrambena kriza, a sve je slabije gospodarstvo, koje se inače temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inozemstva.

Iako se djelovanje terorističkih skupina opisuje kao stravično, nevladine organizacije naglašavaju kako država i pripadajuća joj vojska ne primjenjuju ništa nježnije metode. Primjerice, 2021. vojska je ubila gotovo isti broj ljudi koliko Al Kaida i skupine povezane s ISIL-om zajedno. Samo u lanjskoj godini dogodila su se dva vojna udara. Zakonom iz 2019. kriminalizirani su neki aspekti izvještavanja o operacijama državnih sigurnosnih snaga. Sloboda medija je srezana, a novinari više nisu voljni izlagati se riziku i izvještavati o zlostavljanju od strane provladinih snaga. Vlada je provela de facto zabranu posjeta kampovima u kojima žive interno raseljeni. Također, vršila je pritisak na novinare i žrtve zbog dokumentiranja svjedočanstava o – između ostalog – tjeranju ljudi na pružanje seksualnih usluga u zamjenu za humanitarnu pomoć.

“Moramo učiniti više da bismo okončali patnju u Burkini Faso prije nego što se očaj ukorijeni i doda na sve veći popis dugotrajnih kriza. Činjenica da je ova kriza već tako duboko zanemarena pokazuje neuspjeh međunarodnog sustava da reagira na novonastale krize, kao što iznevjerava i one koji su desetljećima u sjeni”, kazao je medijima Jan Egeland, glavni tajnik NRC-a. U izvještaju organizacije istaknuta je i potreba za većim fokusom na Demokratsku Republiku Kongo, zemlju u kojoj je također zabilježen rast interno raseljenog stanovništva, ali je unatoč tome prošle godine dobila manje od polovice potrebnih humanitarnih sredstava. NRC navodi da Afrika, u kojoj se nalazi većina od deset najzanemarenijih svjetskih kriza, ispašta zbog pada dostave humanitarne pomoći u 2022. godini, kada je velik dio humanitarne kase preusmjeren prema Ukrajini. Ukrajina je dobila pet puta više medijske pokrivenosti i četiri puta više sredstava od deset najvažnijih svjetskih kriza povezanih s raseljavanjem, konstatiraju iz NRC-a. Burkina Faso, zemlja kojoj ime znači “zemlja poštenih ljudi”, najviše je fasovala.

Novosti