Nastavak DAEIŠ-a?

Povezani članci

• Kod obala Senegala poginulo najmanje 140 migranata
• Pao avion s dužnosnicima Frontexa, najmanje 5 mrtvih
• Hrabrost malog Pakistanca: Žrtvovao sebe, spasao učenike
• Umobolno: Žrtva silovanja osuđena jer je silovana!
• Opozicija osigurala većinu na izborima u Češkoj, glasači izbacili komuniste iz parlamenta
• Protesti u Rusiji: Uhapšeno više od hiljadu demonstranata, prijete im dugogodišnje kazne

Opasnost da bi se DAEIŠ mogao ustremiti prema drugim regionima, prije svih ka Afganistanu, jugoistočnoj Aziji i evropskom dijelu velika je sigurnosna preokupacija i razlog za brigu. Da li će Al-Qaeda i DAEIŠ stupiti u nove međusobne sukobe ili možemo očekivati sporazum ove dvije skupine? Kakva je uloga Abu Bakr al-Baghdadija u posljednjim promjenama džihadskih tokova? Kakvu strategiju i taktiku možemo očekivati od DAEIŠ-a nakon Iraka i Sirije?

            DAEIŠ je teroristička grupa koja svaku primjenu sile smatra dopuštenom, koja ne poštuje međunarodne ni autohtone zakone i koja ne teži nikakvom vidu sporazuma s ljudima i zajednicom. DAEIŠ je ideologija koja želi biti izolovana u nekom okruženju koje ne pripada ovome svijetu. DAEIŠ posredstvom mehanizma internetske prisege nastoji regrutirati osobe koje su poput ‘osamljenih vukova’ sklone izvođenju neinstitucionalnih terorističkih akata u svojim zemljama. Svime što rade imaju za cilj privlačenje medijske i pažnje globalnog javnog mnijenja. Pažnju privlače bombaškim i automobilskim napadima, talačkim krizama, masakrima i drugim terorističkim metodama. Prije nekoliko dana teroristi DAEIŠ-a izvršili su masakr nad putnicima autobusa kojeg su zaustavili na jednoj iračkoj autocesti što je imalo velikog odjeka u medijima.

            Stajališta DAEIŠ-a treba osluškivati kroz priču njihovih fundamentalista kako bi se mogla predvidjeti budućnost ovog pokreta. Početna tačka DAEIŠ-evog tumačenja džihadskih teorija nastala je u jordanskim zatvorima. Šejh Abu Muhammad al-Maqdisi bio je prvi teoretičar DAEIŠ-a. On je u jordanskom zatvoru proširio svoja stajališta koja je postepeno prenosio svome učeniku Abu Musab al-Zarkawiju (idejnom ocu DAEIŠ-a) te je na taj način došlo do formiranja Al-Qaede u Iraku i u konačnici pokreta kojeg danas poznajemo kao DAEIŠ. Al-Maqdisi neuspjeh modela daeiške vlasti dovodi u vezu s njihovom tekfirskom suštinom skrivenom u politici i koracima koje DAEIŠ poduzima. Riječ je o tekfirizmu koji se temelji na činjenici da se ova grupacija ponosi velikim brojem neprijatelja i to smatra pokazateljem vlastite iskrenosti. On također vjeruje da za DAEIŠ ne postoje nikakve prepreke u dosezanju zacrtanog cilja a Zarkawi je čak i ekstremniji od svoga učitelja. On je džihadske napade u Iraku sa američkih snaga preusmjerio na umjerene muslimane, napose ši’ite kako bi uspostavljanjem vjerske netrpeljivosti mogao privući što više mladih sunitskih muslimana koji su bili pod utjecajem ovakvog ozračja.

            Od samog početka DAEŠ se zauzimanjem izuzetno tvrdog kursa kao i postavljanjem nemogućih ciljeva, kao što je uspostava hilafeta na Bliskom istoku i u Španiji, odvojio od prve generacije Al-Qaede. DAEIŠ-evi masakri obuhvatali su ši’ite, jezidem kršćane, štaviše umjerene sunite pa čak i selefijske tokove koji su odstupali od DAEIŠ-eva kursa. Utrka za moći bez presedana između DAEIŠ-a i Al-Qaede poprimila je neke nove forme i nanijela je nenadoknadivu štetu i jednoj i drugoj skupini te utrla put iračkoj i sirijskoj vladi za ponovno preuzimanje regiona koji su bili pod vlašću ovih skupina. Kao posljedica ovih džihadskih tokova čini se posve nemogućim formiranje neke nove skupine koja bi bila u rangu DAEIŠ-a ili Al-Qaede. Zato što su ove dvije grupe popunile svoje idejno-institucionalne selefijsko-džihadijske kapacitete te nije ostalo prostora za prezentiranje novih ideja ili tumačenja koje bi udahnulo svježinu ovim grupama. Trenutno jedino DAEIŠ-evo sklonište predstavljaju nenaseljeni i udaljeni regioni te je sadašnja pozicija DAEIŠ-a teža nego što je bila nakon Sadamovog svrgavanja. Naime, u ono vrijeme neki naseljeni regioni kao i plemena su ugošćavali pripadnike koji su se dovodili u vezu s pokretom Al-Qaede. Međutim, posljednji ostaci DAEIŠ-a su postepeno otjerani iz Iraka i Sirije a za mnogima će biti organizirana potjera u pustinjskim regionima dvije zemlje. Veliki povijesni koncept džihadijskih tokova na teritoriji Sirije i Mezopotamije u potpunosti je propao da čak nema nikakve mogućnosti za oživljavanjem neke nove grupe na ovom području.

            Kada se radi o Evropi DAEIŠ može imati većeg utjecaja samo na ‘novopečene’ muslimane a ne na tradicionalne. Iskustvo, također, pokazuje da su osobe sa kriminalnim iskustvom sklonije prihvatanju DAEIŠ-evog metoda djelovanja i ostvarivanju njihovih terorističkih ciljeva. U Francuskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji i ostalim državama u kojima među muslimanskim doseljenicima vlada nezaposlenost i nezadovoljstvo društvom u kojem su nastanjeni, DAEIŠ djeluje uspješnije. I iz tih država je u redovima DAEIŠ-a regrutirano na desetine muslimana. DAEIŠ-evo prisustvo na međunarodnoj sceni vezano je s politikom izraelskog i američkog oponiranja Iranu te politikom pritisaka na Tursku i generalno uz izazivanje nemira u regionu Bliskog Istoka. Stoga je moguće da DAEIŠ bude iskorišten kao sredstvo za provođenje pritisaka i prijetnji protiv ‘neposlušnih’država kakve su Iran i Turska.