Na putu u totalitarizam

Izdvajamo

• Ako uskoro ne dođe do mirovnog ugovora rat će postati jedna vrsta rata u Afganistanu ili Čečeniji: dugi rat, koji za nekoliko mjeseci neće više biti tema broj jedan u Rusiji. Ljudi će se okrenuti svojim vlastitim problemima. Tada će rasti raspoloženje za proteste, a lojalnost će opadati. To će postati ozbiljan problem za Putina. Pritom ja ne želim tvrditi da se njegova vlada tada može odmah srušiti – ona u principu može postojati sve do njegove smrti. Ali također ne i nakon toga. To je Putinov režim i on ga neće nadživjeti. I onda će postojati šansa da se Rusija demokratizuje.

Povezani članci

• EU uvela novi paket sankcija Rusiji, ali s odgodom primjene od nekoliko dana
• Auf Wiedersehen, Merkel?
• Savjetnik nižeg profila radi mira u Bijeloj kući
• Irak će suditi 900 svojih državljana koji su se vratili iz Sirije
• Japanski plan za oporavak otvorit će oko 600.000 novih radnih mjesta
• Vodi li se ‘hibridni rat’ prilivom ilegalnih migranata na granici iz Rusije u Finsku

Foto: DPA

„Moskva je talac vlastitog kursa eskalacije i konfrontacije“, kazao je jedan opozicionar u egzilu i nekadašnji pisac Putinovih govora u razgovoru. 

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Intervju vodio: Roland Bathon

Dmitri Gudkov živi kao ruski opozicioni političar i novinar u egzilu. Bio je do 2016. poslanik u državnoj Dumi. On se 2021. htio ponovo kandidovati ali je pobjegao u Kijev kada je saznao o svome predstojećem hapšenju.

Abaz Galijamov radio je kao slobodni analitičar, novinar i politički savjetnik u Moskvi. Od 2008. do 2010. radio je za tadašnjeg premijera Putina kao pisac govora.

Gospodine Gudkov, Vi ste nakon masakra u Buči zahtijevali od vaših zemljaka da ozbiljno razmisle o vlastitom režimu i njegovim zločinima. Je li Rusija na putu da postane totalitarna država?

Gudkov: Da, ona je u brzom tempu to postala. Kod represija ja čak vidim paralele sa staljinizmom i fašizmom.

Gospodine Galijamov, smatrate li Vi aktuelnu promjenu također tako radikalnom?

Galijamov: Do prije kratkog vremena ruska vlada je bila tipični autoritarizam. Ona je to postepeno postala u posljednjih 20 godina. Od početka rata izranjaju sada elementi totalitarizma. Pritom se ne radi samo o represijama nego i odgovarajućim pokušajima da se mobiliše društvo što stvara totalitarnu državu.

Moskovski novinar i analitičar Andrej Perzev smatrao je u razgovoru sa mnom da Rusiji za totalitarnu državu nedostaje ideologija.

Galijamov: Autoritarne države ne žele ljude koji aktivno učestvuju u političkim procesima. Za njih važi: Apolitični građani su dobri građani. Država radi politiku za njih. Totalitarizam želi suprotnost: On mobiliše mase, prisiljava zemlju da se okuplja iza vlade. Takav razvoj može se sada vidjeti u Rusiji. Naprimjer, u obrazovnom sistemu gdje se nastavničko osoblje u školama ideološki mobiliše. Dok je Sovjetski savez bio totalitarna država, u Rusiji aktuelno postoje samo elementi totalitarizma. Međutim, on prijeti da se postepeno izgradi.

Gudkov: U Rusiji vlada ideologija koja je data od najviše četvrtine društva ali treba da je nosi ostatak društva. To je ideologija opkoljene tvrđave. Vlada predstavlja da je Rusija spiritualna zemlja, koja se postavlja protiv Zapada koji je želi uništiti i opljačkati njene resurse. Protiv toga mora se ujediniti u suprotni pol sa zajedničkim vrijednostima i spiritualnim vezama. To je ideologija ruskog svijeta u Putinovom smislu. Njena apsolutna podrška je jedini put ka uspjehu u tom društvu. Ti nisi u sistemu ako ga aktivno ne podržavaš.

Sa pogledom na optužbe o ratnim zločinima u Ukrajini Moskva se odlučila na strategiju kompletnog poricanja. Zašto?

Galijamov: Moskva je talac vlastitog započetog kursa eskalacije i konfrontacije. Nosioci odluka izgleda da su zaboravili kako se kompleksnije manevriše i fleksibilno reaguje. Oni posjeduju samo još sposobnost da sve poriču ili predbacuju protivniku.

Gudkov: Korumpirani činovnici ponašaju se kako su to uvijek radili. Oni prezentuju uvijek nove priče i interpretacije da bi varali publiku. Ljudi u Rusiji trebaju misliti da se ne može sve jasno predstaviti – iako postaje sve teže skrivati stvari. Postoje satelitski snimci koji potvrđuju prisutnost ruskih vojnika u trenutku ratnog zločina. Zbog toga oni svoj kurs koji vode prema javnosti neće moći održati.

Vjerujete li u široku podršku stanovništva za Putinov tvrdi kurs?

Galijamov: Od početka rata teško je procijeniti stvarnu bazu podrške Putinu. Sociologija je u Rusiji već prije rata imala nedostatke. Ljudi imaju strah od represalija. Ako sociolog nazove i pita smatrate li Putinovu politiku dobrom ili ne oni se boje da bi onaj koji zove mogao biti povezan sa vlastima i da bi mogla prijetiti kazna. Ja pretpostavljam da opozicija predstavlja trećinu stanovništva, a da je dalje trećina kolebljiva.

A što se tiče aktuelnog rata?

Galijamov: Ja procjenjujem da ga podržava 55 do 60 posto stanovništva. Postoji velika, nestabilna grupa koja je sada politizirana. Ako se rat produži podrška će za njega klasati. Ja ne mislim da je rusko društvo fašističko. Ono je više podijeljeno i zbunjeno.

Mnogi Rusi, koji žive u inostranstvu, govore svojoj rodbini i prijateljima u Rusiji, šta se dešava u ratu i imaju osjećaj da su njihove uši za to zatvorene. Kako se to može probiti?

Gudkov: Ljudi ne žele podržavati zlo ali istovremeno imaju strah da prihvate svu širinu te tragedije koja je zemlju zadesila. Oni su odrasli sa sovjetskim filmovima, oni imaju nešto kao mentalni zaštitni oklop.

Ali, zar ne bi bilo bolje insistirati na raspravi o ovoj temi iako to znači konflikt?

Gudkov: Trenutno je to besmisleno. Ali to će se mijenjati i nekad će doći saznanje da se skrivala stvarnost. Prije toga to ne donosi ništa. Pod takvim režimima je nametnuto jednoumlje, mnogi ljudi povlače se u unutrašnju emigraciju.

Galijamov: Mora se razumjeti razlog podrške Putinovom sistemu. Propaganda vlasti bazira se u prvom redu na vijestima koje izazivaju strah. I to djeluje. Naprimjer: „NATO se približio ruskim granicama, dakle NATO je stvarno opasno.“ „Ljudi koji odlaze na Zapad  i ne žele dalje živjeti sa nama su izdajice.“ Iz straha ljudi vjeruju u verziju države. Ja se usuđujem tvrditi da ako se mogu otkloniti ovi faktori straha, vrijednosti Putinove obljubljenosti bi nakon šest mjeseci pale na dno. Putinove vrijednosti su spašene novom vanjskopolitičkom agendom. Ako na to mjesto stupe unutrašnjopolitičke teme one će opet opadati.

Da li će se to dogoditi?

Galijamov: Ako uskoro ne dođe do mirovnog ugovora rat će postati jedna vrsta rata u Afganistanu ili Čečeniji: dugi rat, koji za nekoliko mjeseci neće više biti tema broj jedan u Rusiji. Ljudi će se okrenuti svojim vlastitim problemima. Tada će rasti raspoloženje za proteste, a lojalnost će opadati. To će postati ozbiljan problem za Putina. Pritom ja ne želim tvrditi da se njegova vlada tada može odmah srušiti – ona u principu može postojati sve do njegove smrti. Ali također ne i nakon toga. To je Putinov režim i on ga neće nadživjeti. I onda će postojati šansa da se Rusija demokratizuje.

Gospodine Gudkov, vi ste u Rusiji bili aktivni u opoziciji. Sociolog Boris Kagarlizki nedavno mi je iznio mišljenje da je opozicija suviše slaba da bi dovela do promjene vlasti osim ako je ne potpori dio sistema. Smatrate li to realnim, naprimjer u slučaju daljeg pogoršanja gospodarske situacije?  

Gudkov: Opozicija u Rusiji nije slaba, ona više ne postoji. ja sam u principu uvijek bio za to da bi se trebalo dogoditi odvajanje naprednijeg dijela elita. Povezivanje sa političarima koji imaju kako silnu poziciju tako i autoritet i dobar ugled. Putin je ratni zločinac. Ja sam uvijek mislio da je dio elite spreman nešto takvo i priznati. Sa takvim ljudima može se možda imati neka vrsta dijaloga. I kad je neko kao Elvira Nabiulina, šefica Ruske centralne banke, koju sam ja uvijek doživljavao kao veoma odlučnu – apsolutni profi u tome šta radi. Ja sam ipak sada veoma razočaran u nju, jer se nije povukla, kao što je očigledno htjela, nego i dalje podržava Putinov režim. Ono što ona sada čini pomaže, nažalost, ratnim zločincima da zarade novac. Novac, koji mogu upotrijebiti za vojne izdatke, da bi ubijali ljude u Ukrajini.

ipg-journal.de