Moja vlastita CIA

Povezani članci

• Izbeglice krenule peške ka Austriji
• Islamska država pogubila još jednog američkog taoca
• Salman Ruždi u kulturnim ratovima
• SAD: Tornado odnio pet života
• U Rusiji stupio na snagu kontroverzni zakon o posvajanju djece
• Zaustavljen haos u Brazilu nakon upada demonstranata u državne institucije

The New York Times

U protekle dvije godine slao je operativce u pakistanske planine i pustinjske dijelove Afganistana. Otkako mu je vojska Sjedinjenih Američkih Država u svibnju obustavila financiranje, agente plaća iz privatnih donacija istomišljenika. Suradnici tvrde da je Duane Clarridge pokušavao diskreditirati Ahmeda Walija Karzaija, moćnika provincije Kandahar, te slao špijune koji su pratili njegova polubrata, afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija, u nadi da će ga razotkriti kao ovisnika o heroinu. To je dokaz do koje mjere obični građani mogu iskoristiti kaos u zaraćenim područjima kako bi ostvarili neke svoje ciljeve. Također dokazuje činjenicu da je izdvajanje obavještajnih usluga stvorilo zakonsku sivu zonu gdje se pojedine operacije mogu kositi s američkom inozemnom politikom.Sedamdesetosmogodišnjeg Clarridgea kolege opisuju kao čovjeka kojeg pokreće uvjerenje da je Washington prepun birokrata i odvjetnika. Njegove su depeše, koje je slao vojnim dužnosnicima, spoj činjenica, glasina, analiza i nepotvrđenih izvješća, ali su se nekima učinile dovoljno pouzdane da ih iskoriste u planiranju napada na Afganistan. Također su dospjele u ruke konzervativnim komentatorima, uključujući Oliveru Northu, suborcu iz doba afere Irangate i analitičaru televizijske kuće Fox News, i Bradu Thoru, autoru vojnih trilera i čestom gostu Glenna Becka, konzervativnom voditelju govorne emisije na mreži Fox.Charles Allen, bivši visokopozicionirani obavještajac u Ministarstvu domovinske sigurnosti koji je s Clarridgeom radio u CIA-i, opisao ga je kao “izvanrednog” agenta koji je prije mnogo godina radio “do konca snaga” u inozemnim misijama. No, upozorio je na Clarridgeove aktivnosti u posljednje vrijeme, dodavši da privatni špijuni “mogu obje upletene zemlje dovesti u nevolju, a i sebe”.Privatnu špijunsku operaciju, koju je lani razotkrio New York Times, financirala je vojska koja se očajnički željela dočepati podataka o neprijateljima, a bila je frustrirana kvalitetom obavještajnih metoda CIA-e.

Međutim, 15. svibnja je, prema navodima tajnog Pentagonova izvješća o privatnoj špijunskoj operaciji, Clarridge poslao kriptiranu elektroničku poštu vojnim dužnosnicima u Kabulu u kojoj je najavio da se njegova mreža gasi jer je Pentagon raskinuo ugovor. Sljedećeg je dana otvorio afpakfp.com, internetsku stranicu kojoj se pristupa putem šifre, putem koje su vojni dužnosnici i dalje mogli pratiti njegove depeše.Clarridge je gorljivi zagovornik američke intervencije na globalnoj razini. “Navikni se, svijete”, izjavio je u jednom intervju 2008. godine. “Nećemo trpjeti gluposti.”Dewey, nadimak iz djetinjstva po kojem ga i danas većina poznaje, u obavještajnoj se agenciji zaposlio još u njezinim nesputanim začecima. Godine 1981. postao je voditelj odjela za Latinsku Ameriku i sudjelovao u osnivanju CIA-inog centra za borbu protiv terorizma pet godina kasnije.U memoarima koje je objavio 1997. godine pisao je o pokušajima da se u Italiji krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća formira proamerička vlada te o sudjelovanju u tajnom ratu koji je Reaganova administracija osamdesetih godina vodila protiv marksističkih gerilskih skupina u Srednjoj Americi.Protiv njega je 1991. podnesena optužnica da je o svojoj ulozi u skandalu Irangate lagao pred Kongresom. No, već je sljedeće godine dobrio oprost od predsjednika Georgea Busha.Gotovo dvadeset godina nakon što je mimo svoje volje napustio državnu obavještajnu agenciju pokušava voditi vlastitu skupinu špijuna koja djeluje kao minijatura CIA-e.Okupio je tim ljudi sa Zapada, Afganistanaca i Pakistanaca nedugo nakon što je jedna konzultantska tvrtka koja se bavi sigurnošću, a koja je radila za Times, angažirala njegove usluge u prosincu 2008. da im pomogne u oslobađanju izvjestitelja Davida Rohdea kojeg su oteli talibani. Rohde je sam uspio pobjeći sedam mjeseci kasnije, no Clarridge je svoju ulogu u toj epizodi iskoristio za promociju vlastite skupine pred vojnim dužnosnicima u Afganistanu.Prema izvješću Pentagona, u srpnju 2009. godine poslao je tim u plemenska područja Pakistana kako bi skupili informacije radi oslobođenja američkog vojnika kojeg su zarobili talibanski militanti. (Razvodnik Bowe Berghdahl i dalje se, naime, nalazi u rukama talibana.)

Četiri mjeseca kasnije, American International Security Corporation, konzultantska tvrtka koja se bavi sigurnošću i s kojom su povezivali Clarridgea, sklopila je ugovor s Pentagonom vrijedan oko 6 milijuna dolara. Američki su dužnosnici izjavili da je posao ugovorio Michael Furlong, dužnosnik Ministarstva obrane koji je bio na civilnom zadatku “informacijskog rata” u San Antoniju. Furlonga je dugo istraživao glavni inspektor Pentagona, a bio je optužen za “neodobrene” obavještajne aktivnosti.Teško je procijeniti vrijednost Clarridgeovih depeša. Times je pregledao neke za koje se čini da su zasnovane na glasinama ili prekrojenim tiskovnim izvješćima.No, u kolovozu 2009. godine Clarrigde je vojsci predao iscrpan izvještaj o militantnoj mreži Haqqani, a dužnosnici tvrde da je dokument bio ključan u praćenju sudionika te militantne mreže.Kad ga vojska nije htjela saslušati, Clarridge se domislio drugih načina za širenje informacija. Naprimjer, njegovi su privatni špijuni u travnju i svibnju izvještavali da su hodžu Muhammada Omara, pustinjaka koji predvodi afganistanske talibane, uhitile pakistanske vlasti i da se nalazi u kućnom pritvoru.Vojni i obavještajni dužnosnici tada su izjavili da neće potvrditi te podatke, no Clarridge je iskoristio stražnje kanale kako bi podaci dospjeli do viših dužnosnika Obamine administracije, kao što je Dennis Blair, tadašnji ravnatelj državne obavještajne službe.Clarridge i njegova špijunska mreža također su se pristrano uključili u nemilosrdnu borbu vlada oko Ahmeda Walija Karzaija, guvernera provincije Khandahar.

Početkom 2010. godine, dok je Clarridge još uvijek bio ugovorom vezan uz vojsku, bivši je špijun sastavio dosje za zapovjednike u kojemu je detaljno opisao navodnu Karzaijevu ovisnost, otimanje posjeda, a čak i u ubojstva na području sjevernog Afganistana. U dokumentu navodi da je Karzaijeva povezanost s CIA-om, na čijoj je platnoj listi od 2001. godine, glavni razlog zašto je državna obavještajna agencija jedini predstavnik svoje zemlje u Kabulu koji se ne zalaže za oštriji stav prema Ahmedu Karzaiju. Na kraju vojska nije mogla skupiti dovoljno konkretnih dokaza kako bi američke obavještajne dužnosnike uvjerila u Karzaijeve navodne zločine te odustala od plana da ga se svrgne s vlasti. Clarridge se uskoro latio ambicioznijeg cilja: samog predsjednika Hamida Karzaija. Predložio je plan koji je trebao razotkriti predsjednikovu ovisnost o heroinu putem analize DNK koju je trebalo provesti na uzorku Karzaijeve brade. S vremenom je odustao od te ideje kad je Obamina administracija objavila da će se poduprijeti Karzaijevu vladu. Američki zakoni običnim građanima brane napade na strane vlade, no zasad se državno odvjetništvo zadržalo na pojedincima koji okupljaju privatne vojske. Pravni stručnjaci tvrde da Clarridgeov plan vjerojatno ne bi išao protiv zakona. Kad je bio službeni špijun, kako se prisjeća u memoarima, ljutila ga je birokracija CIA-e koja je željela osujetiti njegove planove. “Ne radi se o tome da ja vodim svoju privatnu CIA-u”, napisao je, “pa da mogu raditi što poželim.”

Mark Mazzetti; Barklay Walsh pridonio izvještaju