Mlado stanovništvo spašava Filipine
Povezani članci
- U Siriji snajperom ubijen novinar Al Jazeere
- Otkazale kočnice: U autobusnoj nesreći u Brazilu najmanje 42 poginule osobe
- Prognoza nadmašena: Kina već opet javlja visoki gospodarski rast
- Požari stigli do grčke Olimpije
- Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika više ne prihvaćaju dominaciju SAD-a
- Prvi izbori u Zimbabveu bez Mugabea
U otmjenoj poslovnoj četvrti Manile poslovnjaci izlaze na ulicu. U restoranu Borough, uređenom na temu New Yorka, odzvanja pjesma Bon Jovija, dok mladi i urbani Filipinci uzimaju čašice tekile s pladnja i jednoglasno pjevaju na Bon Jovijeve stihove. Imaju što i slaviti. Ako ste mladi, obrazovani i živite u gradu, na Filipinima se danas dobro živi.
“Brojne će azijske države u sljedećih nekoliko godina doživjeti pad radno sposobnog stanovništva”, kaže Neumann. “Filipini se ističu kao najmlađa populacija. Dok u drugim državama rastu troškovi rada, Filipini će i dalje biti konkurentni zbog obilja radnika koji ulaze na tržište rada.” Dobar dio tih radnika radi u sve snažnijoj domaćoj industriji izdvojenog poslovanja. Filipini, gdje većina stanovnika govori engleski, lani su nadmašili Indiju te postali vodeći pružatelj glasovnih usluga izdvojenog poslovanja kao što su pozivni centri. Uslužni sektor, u kojemu sudjeluju i mladi radnici pozivnih centara koji su nedavno slavili u Manili, pokreće gospodarski procvat gradova. No ta vrsta izdvojenog poslovanja i dalje čini tek jedan posto radnih mjesta u zemlji, kako stoji u izvješću Azijske razvojne banke. Usto, taj snažni sektor ne stvara radna mjesta za poljoprivrednike i milijune drugih Filipinaca iz ruralnih predjela koji se nastoje izvući iz siromaštva. “Iako je filipinska industrija izdvojenog poslovanja ostvarila zadivljujuć rast, u njoj radi tek malen dio domaće radne snage”, ističe Rajat Nag, izvršni direktor Azijske razvojne banke. U poslovnoj četvrti Ortigas u Manili, gdje se iz nebodera centara izlijevaju stotine radnika pozivnih centara radi pušenja i tračanja, osamnaestogodišnja Mika Santos nema što posebno reći o domaćem gospodarstvu, no vrlo je sretna zbog svoje trenutne situacije. Nakon što je završila dvogodišnji informatički tečaj te položila test engleskog jezika, počela je raditi na uslužnoj liniji jedne američke tvrtke za mobilnu telefoniju. Da se rodila u prethodnoj generaciji, vjerojatno bi spajala kraj s krajem radeći na polju ili bi otišla u inozemstvo radi posla. “Moji roditelji nisu imali ovakve prilike“, kaže.