Misteriozne smrti stare garde u Ukrajini

Ove godine u Ukrajini je zabilježen niz bizarnih smrtnih slučajeva koji uključuje visoke dužnosnike, medju njima jednog bivšeg gradonačelnika, bivšeg izvršnog direkora Željeznica i bivšeg čelnika državnog Fonda za privatizaciju.

Piše: Marička Naboka (Priredila Mirjana Rakela)

Petorica su umrli u samo 34 dana, između 28. januara i 28. februara.

U svakom od tih slučajeva navodno se radi o mogućem samoubojstvu. No, politička i radna prošlost žrtava ostavlja prostor nagađanjima da su zapravo ubijeni.

*Dvadeset i šestog januara Mikola Serhijenko, bivši prvi zamjenik direktora državnih ukrajinskih željeznica, umro je u svom domu u Kijevu nakon što se ubio iz lovačke puške za koju je imao službenu registraciju.

Istražitelji su rekli da je 57-godišnji Serhijenko bio sam u vrijeme tragedije, i da su vrata stana i prozori bili zatvoreni iznutra, te da nema znakova provale.

Serhijenko je radio u Ukrajinskim željeznicama od aprila 2010 do aprila 2014. godine, a na dužnost izvršnog direkora imenova oga je Mikola Azarov, bivši premijeru vrijeme svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča.

Azarova i Janukoviča traži Interpol po optužbi za pronevjeru i prekoračenje ovlasti.

Oleksij Kolesnjik

*Dvadeset i devetog januara Oleksij Kolesnjik, bivši šef regionalne vlade u Harkovu, nađjen je obješen. Kolesnjik, 64, nije ostavio oproštajno pismo, ali mediji i istražitelji nagađaju da se možda ubio, ističući da se njegova smrt dogodila na rođendan njegovog prijatelja i kolege političara, bivšeg guvernera Harkova i ideologa Partije regija Jevhena Kušnarjova, koji je poginuo u lovu 2007.

Kolesnjik je bio predsjednik Regionalnog vijeća Harkova od 2002, ali je podnio ostavku 2004.

Serhij Walter

*Dvadeset i petog februara bivši gradonačelnik jugoistočnog grad Melitopolja, 57- godišnji Serhij Valter, navodno se objesio. Član Partije regija, na čelu Milotopolja je bio od 2010, ali je smijenjen 2013, zbog zloupotrebe položaja i povezanosti s organiziranim kriminalom.

Walter je prisustvovao nekima od 145 ročišta tokom suđenja, a tužitelji su za njega tražili kaznu od 14 godina zatvora. Tijekom postupka tvrdio je da je nevin. Trebao se pojaviti na raspravi koja je bila zakazana na dan kada je umro.

Oleksandr Bordjug

*Dvadeset i šestog februara, dan nakon Walterove smrti,u jednoj garaži je pronađeno tijelo 47-godišnjeg zamjenika načelnika policije Melitopolja, Oleksandra Bordjuha.

Mediji su izvijestili da je uzrok smrti “hipertenzivna kriza,” ili moždani udar – pojam koji je policija često koristiu slučajevima samoubojstva. Dodatni detalji nisu bili dostupni javnosti.

Mihailo Čečetov

*Dvadeset i osmog februra- Mihajlo Čečetov, bivši zamjenik predsjednika poslaničkog kluba Partije regija u parlamentu, poginuo je nakon skoka ili pada kroz prozor svog stana na 17 katu jedne zgrade.

Smrt je uslijedila samo nekoliko dana nakon što je Čečetov uhapšen zbog prijevare i zloupotrebe položaja tokom njegovog dvogodišnjeg direktorovanja moćnim državnim Fondom za privatizaciju.

Čečetov je platio kauciju kako bi izbjegao zadržavanje upritvoru.

Za vrijeme dok je bio na čelu Fonda, od aprila 2003. do aprila2005, odigrale su se neke od najvećih post sovjetskih privatizacija. U to doba je prodana čeličana Krivorizhstal i to za samo 850 milijuna dolara jednoj grupaciji i u kojoj je, među ostalima, bio i Viktor Pinčuk, zet bivšeg predsjednika Leonida Kučme.

U oktobru 2005. tadašnji predsjednik Viktor Juščenko je opozvao tu prodaju, a 93 posto dionica industrijskog diva je preprodano Mittal Steelu za 4,8 milijarde dolara.

Anton Heraščenko,zastupnik Narodnog fronta i savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, smatra da je Čečetov najvjerojatnije natjeran na samoubojstvo od svojih drugova iz stare garde čije bi djelovanje mogao objelodaniti tokom svjedočenja.

“Sramota je što nikada nećemo saznati mnoge zanimljive stvari koje bi proizašle iz svjedočenja Čečetova “, napisao je na Facebooku.

Čečetov nije prvi šef Državnog fonda za privatizaciju koji je umro neprirodnom smrću.

*Dvadeset i sedmog augusta 2014. pronađeno je tijelo Valentine Semenjuk – Samsonenko. Imala je prostrijelnu ranu na glavi, a pištolj je ležao u neposrednoj blizini njenog tijela. Ona je vodila Fond od aprila 2005. do decembra 2008. Njezina obitelj je odbacila mogućnost samoubojstva, naglašavajući da je živjela u strahu da će je neko ubiti.

Treća smrt dužnosnika vezanog uz ukrajinski Fond za privatizaciju dogodila se još ranije. U maju 1997. godine, voditelj podružnice Državnog fonda za privatizaciju na Krimu Oleksij Holovizin ubijen je na ulazu u svoju kuću.

Zastupnik Igor Lucenko, član nove vladine Komisije za antikorupciju, napisao je za list Ukrajnska pravda da eliminiranje čelnika Fonda za privatizaciju onemogućava da se reprivatiziraju korumpirane privatizacije.

“Semenjuk i Čečetov neće ništa reći”, napisao je. “I to će nas, građane Ukrajine, koštati desetke milijardi dolara.”

Nedavni niz smrtnih slučajeva dogodio se 10 godina poslije dva smrtna slučaja gotovo na vrhuncu Narančaste revolucije. Georgij Kirpa, ministar prometa u doba Kučme, pronađen je mrtav krajem decembra 2004. i to dva dana nakon ponavljanja drugog kruga predsjedničkih izbora u kojima je Viktor Juščenko pobijedio Viktora Janukoviča.

U martu 2005, Kučmin bivši ministar unutarnjih poslova, Jurij Kravčenko, nađen je mrtav, i to dan nakon što je pozvan da svjedoči o ubojstvu novinara Heorhija Gongadzea, koji je bio otet i ubijen 2000-te godine.

Obje smrti su službeno proglašene samoubojstvima – iako, je u Kravčenkovom slučaju, smrt nastupila nakon drugog pucnja.

RSE