„Mi moramo spriječiti kolaps dijela naše globalne ekonomije“

Povezani članci

• Dok Amazonija gori
• Koaliciona dilema
• Francuska: Imigracija i sigurnost u fokusu predizborne debate
• Sjeverna Koreja testirala hidrogensku bombu
• Predsednici SAD i Kine optimisti da će biti rešen trgovinski spor
• Borba za Gandijevo nasleđe

Protesti protiv porasta troškova života u Siera Leone u augustu: “Ja se bojim velikog požara”/Foto: Reuters

Klimatska kriza, kriza korone, sada još rat u Ukrajini: Achim Steiner, šef razvojnog programa UN-a, alarmira i objašnjava zašto je sada hitno potrebno otpisivanje dugova.

Intervju vodio: Heiner Hoffmann, Najrobi

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Achim Steiner, rođen 1961. rukovodi od 2017. razvojnim programom Ujedinjenih nacija (UNDP). Prije toga bio je između ostaloga izvršni direktor ekološkog programa UN u Najrobiju. Steiner je njemačko – brazilskog porijekla i rođen je kao sin jednog seljaka u Brazilu. Studirao je na Oksfordu, u Londonu i na Harvard Business School.

Razvojni program UN-a (UNDP) objavio je novi, sveobuhvatni izvještaj o situaciji u svijetu, „Indeks razvoja čovječanstva“. Rezultati su razočaravajući: Ostvarenja proteklih decenija su uništena, svijet ide na dole. Posljedice pandemije tek sada postaju stvarno vidljive, klimatska kriza je realnost i uz to sada dolazi rat u Ukrajini. Šef UNDP, Achim Steiner, u intervjuu oslikava tmurnu sliku – i objašnjava šta se sada treba raditi.

SPIEGEL: Gospodine Steiner, proteklih godina svijet je bio u usponu. U Africi  se smanjilo siromaštvo, smrtnost djece i nestabilnost. Kontinent je važio kao svjetionik nade. Sada Vi dolazite do zaključka da je gotovo svuda u svijetu u zadnje dvije godine krenulo nizbrdo. To zvuči prilično alarmirajuće.

Steiner: Mi doživljavamo po prvi puta u 30 – godišnjoj istoriji Indeksa razvoja čovječanstva da su dvije uzastopne godine bile u padu, a to je veliki signal upozorenja. Obično vidimo da jedna od deset zemalja pravi korak unazad. Sada je to devet od deset a toga do sada nikada nije bilo. Korona kriza sa svim svojim socijalnim i ekonomskim posljedicama tek se sada stvarno iskazuje. Zaduženost država, eksplozija cijena, sve to sada dolazi zajedno.

SPIEGEL: A tu rat u Ukrajini još nije uključen?

Steiner: Tačno. I to nas izuzetno brine jer već u prva tri mjeseca nakon invazije Rusije na Ukrajinu konzekvence na svjetskim tržištima hrane, benzina i dizela bile su drastične. To je dovelo do toga da je preko 70 miliona ljudi ponovo palo u siromaštvo. A sad nam možda predstoji globalna recesija. Mi trenutno doživljavamo da ono kratkoročno i krizni menadžment zasjenjuje sve dugoročno, uključujući i borbu protiv klimatskih promjena. Nalazimo se u trenutku kada više nismo u stanju djelovati u mnogim aspektima, ni politički ni ekonomski.

SPIEGEL: Kako to mislite?

Steiner: Svijet je politički podijeljen. Postoji konflikt između Rusije i Zapada ali i između Zapada i Kine. U isto vrijeme, mnoge zemlje u razvoju doživjele su tokom pandemije da su bile ostavljene same u njihovim najranjivijim i najnezaštićenijim trenucima. To je ostavilo duboke ožiljke, mnoge zemlje gledaju sada sa mnogo više skepse na međunarodni sistem. Ljudi su izgubili povjerenje: u vlade, u svoje susjede, u zemlje koje smo tradicionalno smatrali partnerima. To je kriza povjerenja koja nas na mnoge načine parališe.

Pritom su izazovi ogromni, na rogu Afrike ljudi ponovo umiru od gladi. Sa jedne strane to je prouzrokovano vrlo dugim sušnim periodom u regionu ali i na osnovu trajnih konflikata i uticaja krize u Ukrajini na cijene žitarica na svjetskom tržištu. A bogati svijet nije više u stanju da pošalje dovoljno humanitarne pomoći. Svjetski program ishrane trenutačno smanjuje obroke jednostavno zato što nema sredstava za pomoć ljudima u ovoj situaciji nužde.

SPIEGEL: U Evropi su potrošači zabrinuti zbog rastućih troškova grijanja. Koliko su razorni uticaji eskalacije cijena na Globalnom jugu?

Steiner: U Africi domaćinstva izdaju 40 posto svojih prosječnih prihoda da bi sljedećeg dana imali još nešto za jesti. Cijene na svjetskom tržištu tu imaju trenutni učinak. Kriza ima katastrofalan uticaj na siromašnije zemlje. I zato se upravo u ovom trenutku od međunarodne zajednice traži da donekle ublaži šok. Mnoge zemlje u Africi su već zbog pandemije imale manjak novaca u budžetima. One su u dugovima, one ne mogu više dobiti novac na tržištima kapitala, one ne mogu čak ni svoje kamate platiti i mnogi potencijalni državni bankroti su na vidiku. Mi moramo spriječiti kolaps dijela naše globalne ekonomije.

SPIEGEL: U Siera Leone upravo je došlo do masovnih protesta i zbog eksplodirajućih troškova života. Predstoje li nam takvi nemiri sada češće?

Steiner: U Siera Leone se pokazuje da sa pozadinom rastućih cijena na vidjelo opet izlaze stari konflikti i napetosti i da time raste i spremnost da se izađe na ulice. To ne vidimo samo u Siera Leone nego i u mnogim drugim dijelovima svijeta. Naravno da to iskorištavaju i političke snage. Mi trenutno doživljavamo period u kome se napetosti unutar zemalja ali i konflikti između zemalja eksponencijalno povećavaju. Još nikada od 1945. nismo imali toliko izbjeglica i interno prognanih kao ove godine.

SPIEGEL: Pribojavate li se širenja požara?

Steiner: Da, i to ne samo u Africi. To je vrlo realan rizik. Na našoj listi imamo preko 80 zemalja u razvoju, kod kojih vidimo enormnu opasnost prezaduženosti. To znači one bi mogle postati nesolventne u narednim tjednima ili mjesecima. U tom momentu neće biti uvoza benzina, neće biti dovoljno životnih namirnica. To izaziva žestoke krize, kao nedavno u Šri Lanki. Osim toga trenutno mnoge vlade pokušavaju suprotstaviti se tome subvencijama, naprimjer na cijene životnih namirnica i nafte. Ali mnoge zemlje ne mogu to trajno finansirati. Kad subvencije prestanu, kao nedavno u Keniji, stanovnici moraju od danas na sutra izdavati dvostruku sumu za osnovne životne namirnice. To jedno društvo teško može izdržati. To se može veoma brzo pretvoriti u široki požar.

SPIEGEL: To zvuči veoma sumorno. Ima li izlaza iz krize?

Steiner: Postoje hiljade načina izlaza iz krize. Što se više ljudi osjeća nemoćnim, što više imaju osjećaj da drugi odlučuju za njih, utoliko više se udaljavaju od političkog konsenzusa. To znači da mi moramo ljude sa njihovim akutnim potrebama u ovoj krizi staviti u središte pažnje. Mi moramo opet investirati u zajedničko djelovanje. I problem zaduženosti ne možemo jednostavno ignorisati, bogati svijet treba iz vlastitog interesa pregovarati o otpisu dugova za siromašnije države. Moramo se jače koncentrisati na inovacije, moramo – i u siromašnijim zemljama – investirati u tehnološke mogućnosti od sutra.

SPIEGEL: Jeste li bijesni da se uprkos tome jedva šta dešava?

Steiner: Ljutnja ovdje malo pomaže ali moja zabrinutost raste. A time i razočarenje nad tim kako nerazumno postupamo sa mogućnostima koje su nam date. Smrt Gorbačova podsjetila me je još jednom na to da mi u konačnici nismo iskoristili dividendu mira. Da smo mi u 2022. godini na jednoj tački gdje mi najednom opet kažemo: Da, oružje je najvažnije sredstvo da bi savladali velike izazove 21. stoljeća. To ne zabrinjava samo mene. Izgledi za nekoga koji danas ima 18 godina puni su brige i nesigurnosti za budućnost. Na nama je sada da samo ne sjedimo ili se ponašamo kao ovce u krdu.

spiegel.de