Megalomanija

Povezani članci

• Rusija i svet koji se menja
• ‘Oko kuća je močvara, u njoj aligatori’: Istok Amerike poslije uragana Ida
• Druga u svijetu po broju zaraženih, ali s minimalnim brojem umrlih. Kako se Rusija bori protiv korone?
• Moskva: Putin i Erdogan danas o Siriji
• Saudijski princ 2017. ‘govorio o ubojstvu’ Khashoggija
• Ban Ki Mun: Asad je mogao okončati nasilje,odabrao je da nastavi ubijati civile i bombarduje gradove

Foto: DPA/IPG          

Sa svojom smionom politikom „No – deal“ Brexita konzervativci oko Johnsona pogrešno procjenjuju ne samo EU nego i Veliku Britaniju.

Piše: Paul Mason

Preveo: Ešref Zaimbegović

Britanska vlada ponovo prijeti da će se povući iz pregovora o svojim budućim odnosima sa EU. I ne samo to: Preko anonimnih informacija na ništa ne slute će novinare objavila je dvije nedvosmislene prijetnje. Tako treba da se usvoji zakon kojim bi se zaobišao lanjske godine potpisani dogovor o istupanju – a posebno protokol o Sjevernoj Irskoj. Ovaj protokol bi trebao omogućiti EU pravnu kontrolu nad državnom pomoći u Sjevernoj Irskoj i regulisati carinske formalnosti između regiona i ostatka Velike Britanije. Upućeni iz Downing Street sad su međutim proširili informacije da će to na provokativan način zaobići – “pri punom saznanju da time krše međunarodno pravo”.

Osim toga britanska vlada prijeti da će uvesti restrikcije protiv preduzeća iz EU koja pokušavaju da se preko Londona finansiraju na globalnim tržištima. Prema Sunday Express, desničarskim i Brexitu prijateljskim novinama, Downing Street razmatra jedan dosje sa prijedlogom “da bi EU zbog njenog odbijanja da se saglasi, mogla biti kažnjena time što bi se njene mogućnosti za nabavku novca preko londonskih finansijskih tržišta bila ograničena“.

Svrha ove obje prijetnje je jasna: Pregovori između kraljevstva i EU dospjeli su na mrtvu tačku ali nesuglasice su u potpunosti rješive. Postoje dvije teme: jedna sa emocijama i jedna važna. Emocionalna tema su prava ribolova. Pošto je ovo čisto pitanje kvota svaki bi iskusni pregovarač rekao da se ono može riješiti. Važna tema su nasuprot tomu državne pomoći: Jedna Velika Britanija koja se iz ideoloških razloga uvijek protivila državnoj podršci privatnom sektoru iznenada je otkrila potrebu da subvencionira tehnološke koncerne.

Recesija izazvana Covid – 19 uvjerila je mnoge torijevce o tome da bi troškove No – deal šoka mogli sakriti iza troškova izazvanih virusom

Kao na svim pregovorima, na kojima učestvuje premijer Boris Johnson, zamagljivanje i galama u nedjeljnim izdanjima novina usmjereni su na vlastite građane. U drugoj liniji smišljeni su za to da zbune partnera u pregovorima. Moja sumnja je da će Johnson jednoga dana inscenirati izlazak i objasniti Brexit bez dogovora, da bi kod ribe, kod državne pomoći i sa aspekta Sjeverne Irske ostvario minimalne prednosti. Obje prijetnje posljednjih dana su tu zato da bi se stvorio Casus Belli za takav izlazak iz pregovora.

Recesija izazvana Covid – 19 uvjerila je mnoge torijevce o tome da bi troškove No – deal šoka mogli sakriti iza troškova izazvanih virusom. Britanski budžetski deficit treba ove godine iznositi 320 milijardi funti – nasuprot 57 milijardi prošle godine. Kraljevstvo očekuje u narednih pet godina deficite u dvostrukoj visini od ranije prognoziranih cifara i odnos dugova prema bruto domaćem proizvodu će time prekoračiti sto procenata. Dakle političari su spremni, inscenirati “No Deal”- čak i samo da bi sačuvali šansu da zadovolje Johnsonovu biračku bazu, koja se na osnovu njegovog katastrofalnog ophođenja sa pandemijom počela raspadati.

Kako se torijevci spremaju na grubi prekid pokazuje da je osnovni britanski problem u “suverenitetu“. Moto „povratiti kontrolu“ motivirao je 52 posto britanskih građana da 2016. glasaju za Brexit. Johnson je ovaj moto uzeo za svoj cilj što mu je na izborima za Westminster prošlog decembra donijelo ubjerdjivu pobjedu. Ova mantra – „povratiti kontrolu nad našim novcem, našim granicama i našim zakonima“ – ukorijenila se kod tori političara.

Pod Johnsonovom prethodnicom torijevci su sanjali o tome da bi se Velika Britanija mogla osloboditi iz svih zajedničkih standarda i postati „Singapur na Temzi“. Pod Johnsonom ovaj san je postao sve grozničaviji.

Međutim „suverenitet“ se ne može više obrazložiti novcem, granicama ili čak zakonima. On se bazira na standardima koje države EU međusobno dijele – u tehnologiji, u trgovini, u finansijama, u poljoprivredi, kod duhovnog vlasništva i kod potrošačkih dobara.

Pod Johnsonovom prethodnicom Theresom May torijevci su sanjali o tome da bi se Velika Britanija mogla osloboditi iz svih zajedničkih standarda i postati „Singapur na Temzi“. Ideja je bila deregulirano gospodarstvo sa niskim porezima koje bi moglo koristiti svoje prednosti protiv EU koja je više regulisana i založena na preraspodjeli – ne samo u finansijama, nego i u istraživanju, tehnologiji, uslužnim djelatnostima i proizvodnji.

Pod Johnsonom ovaj san postaje sve grozničaviji. Ne samo da će Velika Britanija prekinuti svoje trgovinske odnose sa EU, kako je on rekao u februaru, nego zemlja treba da postane globalna snaga koja će razbiti sve trgovinske blokove; “Čovječanstvo treba negdje jednu vladu koja je u najmanju ruku spremna, da se intenzivno založi za slobodnu razmjenu – zemlju koja je spremna da skine naočale Clarka Kenta, uđe u telefonsku govornicu i u lepršavoj odjeći supermena založi se za prava naroda svijeta da smiju međusobno slobodno kupovati i prodavati.”Velika Britanija će učestvovati u “multidimenzionalnoj šahovskoj igri” i istovremeno pregovarati sa SAD, Commonwealthom, Japanom i EU – i, ne zaboraviti, sa Kinom i Indijom.

Deglobalizacija je činjenica i u sljedećih 25 godina jedino pitanje će biti ko dobija i ko gubi

To je uvijek bila iluzija. Već prije Corona krize trgovinska vrijednost globalne razmjene roba je opadala – naprimjer u 2019. za tri posto na osnovu rastuče protekcionističke politike SAD i geopolitičkih napetosti usporio se i rast trgovine sa uslugama. Ideja, da bi Ujedinjeno kraljevstvo to samostalno moglo promijeniti je određena pretjeranim samopouzdanjem isto kao i ponovljene prijetnje torijevaca da će poslati jednu jedinu fregatu da bi uticali na ravnotežu snaga u Južnokineskom moru.

U svakom slučaju Covid – 19 je promijenio svijet. Sa pandemijom nacionalne države su počele da nabavljaju osobnu zaštitnu opremu i respiratore, da sakupljaju i konfiskuju, da zatvaraju granice, da svojim građanima daju prednost u liječenju i da se međusobno optužuju za posljedice. I kada budemo imali vakcinu nasta će gužva kome ona pripada i kako treba da se raspodjeli – to će svijetu novu lekciju o borbi svih protiv svih.

Deglobalizacija je činjenica i u sljedećih 25 godina jedino pitanje će biti ko dobija i ko gubi. Uprkos svoj retorici o slobodnoj trgovini moraju se akcije Britanaca posmatrati sa aspekta da je politika tamo u rukama ljudi koji razumiju činjenice. Dominic Cummings, Johnsonov glavni savjetnik – koji je na lošem glasu jer je za vrijeme lockdowna posjetio svoju porodicu u sjevernoj Engleskoj – možda doduše nije u poziciji da se drži osnovnih pravila javnog zdravlja ali on poznaje tehnološku branšu. Jedan vodeći menadžer jednog globalog tehnološkog koncerna izjavio mi je prošlog mjeseca da će se tehnološki svijet „balkanizirati“. U zoom razgovorima moćnih ovo se sada akceptira kao nepovratno.

Strategija jastrebova među konzervativcima sastojala se uvijek u nastojanju što prije ostvariti Brexit bez dogovora i sa Trumpovom vladom postići okvirni dogovor. Međutim to je riskantna igra pokera

Ne radi se jednostavno samo o tome da se kineski koncern Huawei izbaci iz okosnice interneta. Evropskim političarima je jasno da kao protutežu moraju stvoriti jednog evropskog 5G šampiona tržišta time što će ponovo spojiti dijelove nekadašnjih evropskih telekomunikacionih divova i dati im transnacionalnu formu državne pomoći. I u pogledu platformi „socijalnih medija“ upućeni vjeruju da će postojati separatna EU regulacija sadržaja, standarda oglasa, autorskih pravila i konačno koncerna.

Možda će se Facebook, Google i Amazon raspasti i to ne na osnovu principa natjecanja. Ali oni moraju prihvatiti da u Evropi i Americi egzistiraju kao u osnovi razdvojene jedinice dok će iz Kine i kineski dominiranih zemalja biti isključeni.

Britanska vlada razumije da najvažnije zapadnoevropske EU vlade misle ozbiljno sa konsolidacijom – od tehnologije preko bankarstva i industrije vozila do finansijskih tržišta.

Strategija jastrebova među konzervativcima sastojala se uvijek u nastojanju što prije ostvariti Brexit bez dogovora i sa Trumpovom vladom postići okvirni dogovor. To međutim nije, kako se ispostavlja, nikakav “multidimenzionalni šah“, nego riskantna igra pokera sa visokim ulozima.

I zbog toga želi se Kraljevstvo osloboditi svih ostataka evropskih pravila o državnoj pomoći. U pravom Singapuru u svim vodećim preduzećima svih sektora su prodrli državni interesi. Tamo vlada, kako naglašava Guy de Jonquieres iz Evropskog centra za internacionalnu političku ekonomiju, temeljno plansko narodno gospodarstvo sa visoko plaćenom i veoma talentovanom državnom birokratijom koja je odgovorna za gospodarski uspjeh.

Iza neprijateljske retorike prema strancima projekt Brexit autoritarnih britanskih desničara se promijenio: od „raja slobodnog tržišta“ u državom podsticaju vodeću silu u području inovacija i tehnologije.

Iza neprijateljske retorike prema strancima projekt Brexit autoritarnih britanskih desničara se promijenio: od „raja slobodnog tržišta“ koje dobija utrku za najminimalnije propise u oblasti ekologije i tržišta rada u jednu (implicitno) državom podsticanu vodeću silu u području inovacija i tehnologije. To je ono šta stoji iza Cummnigsove kampanje da se razgradi javna uprava i zamjeni meritokratijom koncerna. I to je ono šta se skriva iza govora državnog ministra za poslove kabineta i zagovarača Brexita Michael Govea iz juna u kome je on hvalio Franklina D. Roosevelta i Antonia Gramscia.

Zašto to torijevci rade? Jer to znaju. Jer je otpor protiv nacionalističke, neoliberalne strategije rascjepkan između laburista, liberalnih demokrata, škotske nacionalne partije i Zelenih – partija koje na svim izborima (britanski većinski izborni sistem) pokušavaju jedni drugima da oduzmu glasove. I jer u Velikoj Britaniji, gdje torijevcima prijateljska štampa i konzervativni radio imaju slobodne ruke, postoji široka baza za neprijateljstvo prema strancima.

Cummings i drugi ljudi oko Johnsona pripadaju sigurnosnoj tehnokratiji koja je ubjeđena u to da će moći istovremeno preurediti britansku armiju, napraviti britanski pandan General Electricu, ugušiti u začetku projekat škotske nezavisnosti i opet izgraditi britanski imperijalizam – sa Accenture, McKinsey i Palantirom u ulozi Robert Clive od Indije (prvog britanskog guvernera Bengalije).

Oni vjeruju ovim fantazijama pošto je nemoguće postaviti se stvarnosti: Britanija, kojom oni vladaju, je sada podređena sila sa opadajućim uticajem i raspadajućom infrastrukturom. Samo ako Evropa ne uspije, mogla bi ona procvjetati, ali – tragično za nju – Evropa će uspjeti.

Paul Mason je autor i TV novinar. Njegova knjiga: Postkapitalizam: Osnove nastupajuće ekonomije objavljena je 2016. a Jasna, svijetla budućnost – Radikalna odbrana humanizma 2019. godine.

ipg-journal.de