Lokalni izbori u Turskoj: Erdoganov strah od poraza

Povezani članci

• Apelacija
• Gdje sam ja, a gdje je Evropa?
• Viktor Orban: Ne želimo puno muslimana u našoj zemlji!
• Kršćani, dalje ruke od našeg Allaha!
• Demonstracije i sukobi tokom izbora u Alžiru
• Desetine lakše povrijeđenih, nema žrtava u Italiji

Foto: Umit Bektas / REUTERS

Turski  predsjednik označava svoje protivnike kao pomagače terorista i prijeti da neće priznati rezultat komunalnih izbora. Uprkos tomu njegovoj partiji u nedjelju prijeti neuspjeh.

Pišu: Eren Caylan i Maximilian Popp, Ordu i Istanbul
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Cetin Yilmaz uređuje svoj život prema nekoliko pravila: On u Ordu, gradu na turskoj crnomorskoj obali gaji lješnjake koje bere u jesen i time izdržava sebe, ženu i troje djece. Na izborima glasa za AKP predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.

Međutim, sada se ta sigurnost uzdrmala. Cijene lješnika stagniraju a troškovi proizvodnje – đubrivo, benzin, pesticidi – su zbog privredne krize u Turskoj jako porasli. Yilmaz je uzeo dodatni posao. Radi na građevini. Uprkos tome on i njegova porodica jedva preživljavaju. I iznenada Yilmaz sumnja i na AKP. “Vlada je odgovorna za ovu situaciju”, kaže on.

U zimsko poslijepodne 44 – godišnjak sjedi u čajdžinici u Ordu. Vrijeme provodi igrajući domine dok – kao i većina njegovih susjeda za stolom – čeka na narudžbe.

Region oko Crnog mora je i izvan Turske poznat po svojim plantažama lješnjaka: Dvije trećine lješnjaka u cijelom svijetu dolaze iz Turske a od toga opet jedna trećina iz Ordu. Međutim turska poljoprivreda je proteklih godina izgubila na konkurentnosti. Velika preduzeća su prvo privatizirana a onda su bankrotirala zbog čega je Turska upućena na uvoz životnih namirnica. U međuvremenu jedva da neki poljoprivrednik živi samo od proizvodnje lješnjaka.

Na komunalnim izborima 31. marta Yilmaz prvi put želi glasati za opoziciju. „Ako AKP izgubi grad kao Ordu možda će razumjeti da se nešto mora mijenjati“, kaže on.

Erdoganu nedostaju ideje

Kao Yilmaz misle mnogi Turci. Zemlja prolazi kroz najtežu gospodarsku krizu od Erdoganovog preuzimanja vlasti prije 17 godina. Turski bruto domaći proizvod je u četvrtom kvartalu 2018. smanjen za skoro 3%. Hiljade firmi najavile su prošle godine bankrot, nezaposlenost će do kraja mjeseca vjerovatno dostići rekordnih 13%.

Čak i uporištima AKP kao Ordu Erdogan gubi podršku. U Istanbulu ankete pokazuju da je bivši premijer i Erdoganov privrženik Binali Yildirim izravnan sa Ekremom Imamogluom, kandidatom Republikanske narodne partije (CHP). U glavnom gradu Ankari i Izmiru CHP ima prednost.

Doduše Erdogan je svoju vladavinu ojačao pobjedom na predsjedničkim i parlamentarnim izborima prošloga juna. Uprkos tomu komunalni izbori bi mogli trajno promjeniti odnose moći u Turskoj. Za Erdogana koji je svoju karijeru započeo kao lokalni političar u Istanbulu glasanje nema samo visoku simboličnu vrijednost. On treba kontrolu nad gradskim upravama da bi njegovi štičenici i dalje nesmetano dobijali narudžbe i bili favorizovani.

Što jače Erdogan zapada u defanzivu utoliko agresivnije nastupa u javnosti. Novinar Kadri Gürsel opisuje predizbornu kampanju već sada kao „kampanju koja najviše polarizira“ u istoriji AKP.

Kao i prije Erdogan kleveta kandidate opozicije kao pomagače terorista. On prijeti da neće priznati rezultate izbora i da će Mansura Yavasa, kandidata CHP u Ankari, poslije izbora dati uhapsiti.

Osim toga turski bankarski nadzor pokrenuo je istragu protiv JPMorgan nakon što su dvojica analitičara banke savjetovali klijentima da prodaju liru. „Mi znamo ko ste vi i šta radite. Oni (bankarski nadzor) su preduzeli prve korake. Trebate znati da će te za ovo nakon izbora platiti visoku cijenu“, rekao je Erdogan.

Strah turskog predsjednika je očigledno tako veliki da se nije suzdržao da ne zloupotrijebi napade na dvije džamije u Christchurchu 15.marta. Uprkos protesta novozelandske vlade na mitinzima je puštao filmske zapise terorističkog napada i tražio smrtnu kaznu za počinioce.

Erdoganove tirade samo uslovno mogu skriti činjenicu da mu nedostaju ideje kako da mobilizira glasače. Predsjednik je izbore 31.marta uzdigao na nivo odlučivanja o pravcu kretanja. Kod glasanja na kocki stoji ništa manje nego „opstanak“ nacije, kaže on. U stvarnosti bi se moglo raditi prije svega o njegovom vlastitom opstanku.

spiegel.de