LJUDSKA PRAVA ZA ZLOČINCA
Izdvajamo
- Ali pitanje koje postavlja norveška javnost jeste da li je moguće da Breivik pokrene novi proces protiv države i da se ove farse od procesa kako ih naziva dobar dio javnosti, produži do beskonačnosti. Eksperti kažu da bi to bilo moguće jedino ako iskrsnu nove činjenice ili ako se utvrdi da njegova zatvorska izolacija bitno utiče na njegovo psihičko stanje!
Povezani članci
Tema dana u Norveškoj: Suđenje – zločinac Breivik protiv države
Ova presuda je izazvala dosta burne reakcije kod preživjelih žrtava i njihovih familija. Sve reakcije se svode na to da osuđeni terorist i zločinac nema nikakva prava na bolje uslove u zatvoru. Nadaju se da će država uložiti žalbu.
Poznata je presuda u slučaju «Breivik protiv države Norveške» – država, odnosno zatvorske vlasti, su krivi za ugrožavanje dijela prava osuđenog zločinca Andersa Behring Breivika u odnosu na tačku 3 Konvencije o ljudskim pravima, kod njegovog boravka u zatvoru Illa, gdje je bio smješten tokom istrage i suđenja, i kasnije u Telemark zatvoru u mjestu Šijen (Skien), gdje služi svoju kaznu od 21. godine zatvora. Tačka 3 kaže da niko nema pravo biti izložen torturi ili neljudskim postupcima tokom izdržavanja kazne! Sud u Oslu je mišljenja da duga izolacija, nedovoljna obrazloženja za pojedine odluke i ograničene žalbene mogućnosti jesu ugroženost prava zatvorenika. Istovremeno, zatvorske vlasti su oslobođene u dijelu koji se odnosi na tačku 8 koja se odnosi na pravo i respekt privatnog života. Sud ne misli da uslovi pod kojima Breivik odslužuje kaznu jesu naškodili njegovom zdravstvenom stanju. Postavljeno je i pitanje opravdanosti toliko pregleda do gola, kroz koje je prolazio. Sud je takođe odlučio da država treba da pokrije troškove suđenja u iznosu od 330.937,50 norveških kruna. Sam Breivik neće dobiti niti krune! Ova suma je pokrivanje troškova od 250 sati rada i troškove prevoza!
Norveška javnost i mediji su presudu ocijenili kao iznenađujuću. Istovremeno, neki eksperti ovu presudu smatraju još jednim dokazom da država Norveška mnogo polaže na zaštitu ljudskih prava, pa makar se radilo i o zločincu, osuđenom za terorizam, tipa Andersa Behring Breivika.
Ono što je važno jeste, kakve će posljedice imati ova presuda na dalji život osuđenog teroriste. Radi se o prvostepenoj presudi koja nije konačna, a državni advokat je najavio mogućnost žalbe, nakon konsultacija sa pravnin ekspertima. Breivikov advokat nije najavio žalbu. U svakom slučaju, bez obzira da li će biti žalbe ili ne, norveške zatvorske vlasti će morati ponovno razmotriti uslove izdržavanja kazne. To se posebno odnosi na njegovu sigurnosnu izolaciju. To znači da će se ponovno morati razmotriti onaj dio koji mu onemogućuje kontakt sa drugim zatvorenicima, kao i to što je, do sada, sva komunikacija sa njime išla preko staklenog zida.
Ovaj dio će biti veoma zahtjevno riješiti i udovoljiti. Breivik želi kontakt sa istomišljenicima kako bi mogao diskutovati o svojoj ideologiji. I sud i zatvorske vlasti su mišljenja da se ovaj dio mora oprezno i temeljito rješavati, u svjetlu sigurnosne perspektive! Također je konstatovano da ima malo drugih zatvorenika koji bi željeli kontakt sa njim.
Presuda također nije prihvatila zahtjev za skidanje cenzure koji se odnose na slanje pisama i telefonske razgovore. Sud misli da je i dalje potrebna stroga kontrola kod pisama i telefonskih razgvora, kako bi se izbjegao kontakt sa ideološkim istomišljenicima izvan zatvora. U toku svoga petogodišnjeg zatvoreničkog staža Breivik je primio i poslao oko 3000 pisama. Pisma koja mu nisu uručena su ona od njegovih ideoloških istomišljenika. Kada su u pitanju telefonski razgovori, on ima pravo na 20 minuta razgovora sedmično, ali strogo kontrolisanih. Kada su posjete u pitanju, on ima pravo na njih, ali samo ako zatvorske vlasti utvrde da te posjete neće biti zloupotrebljene za planiranje i provođenje protuzakonitih radnji. On također nema pristup interntu niti ima naznaka da će mu to biti omogućeno u nastavku izdržavanja kazne.
Jedan od argumenata kojim su Breivik i njihovi advokati ilustrirali odnos zatvorskih vlasti prema njemu su i pretrage do gola. U tužbi je navedeno da je on pregledan na taj način više od 800 puta. Međutim, ta praksa je prekinuta nakon njegovoga prebacivanja na izdržavanje kazne u zatvor u Sijenu.
U momentu nastajanja ovoga teksta, sudbina presude još uvijek nije jasna. Sve ovisi da li će državni tužilac Marisu Emebrland odlučiti da se žali. U principu, presuda može ići sve do Vrhovnog suda, a kasnije i do Evropskog suda za ljudska prava. Žalbeni rok na ovu prvostepenu presudu je četiri sedmice. Već smo kazali da Breivikov advokat Øystein Storrvik (Ejstein Storvik) nema namjeru da se žali na presudu.
Ali pitanje koje postavlja norveška javnost jeste da li je moguće da Breivik pokrene novi proces protiv države i da se ove farse od procesa kako ih naziva dobar dio javnosti, produže do beskonačnosti. Eksperti kažu da bi to bilo moguće jedino ako iskrsnu nove činjenice ili ako se utvrdi da njegova zatvorska izolacija bitno utiče na njegovo psihičko stanje!
Bitno pitanje jeste da li će ova sudska presuda imati neko značenje za druge slične zatvorenike? Sam slučaj Breivik, koji je, kao što se zna, osuđen za teroristički napad na zgrade vlade Norveške, autobombom, i na omladinu na ostrvu Utøya, (22. jula 2011.); kada je oduzeo 77 života, uglavnom mladih ljudi; je jedinstven u norveškom pravosuđu, i nema sličnih slučajeva. Ali presuda može imati određeni uticaj na utvrđivanje totalne izolacije u nekim drugim slučajevima. Norveška je i do sada dosta kritikovana za prekomjernu upotrebu izolacije naročito kod izolacije u vrijeme zatvora tokom istražnih radnji. Presuda je snažno upozorenje da se izolacija kod istražnih pritvora upotrebljava samo onoliko koliko je nužno!
Ova presuda je izazvala dosta burne reakcije kod preživjelih žrtava i njihovih familija. Sve reakcije se svode na to da osuđeni terorist i zločinac nema nikakva prava na bolje uslove u zatvoru. Nadaju se da će država uložiti žalbu.
Inače, u kontekstu naše aktuelne stvarnosti valja istaći da je Breivik u svojim idološkim pamfletina, kao jednog od uzora naznačio Radovana Karadžića, koji je već osuđen na 40 godina zatvora. To je faktički jasan dokaz koliko jedan zločin može da pokrene drugi, čak i na drugom kraju svijeta.
Specijalno za tacno.net, priredio Fahro KONJHODŽIĆ