Ličnost od koje se moglo mnogo naučiti: McCainova ostavština Amerikancima

Povezani članci

• UNHCR pozvao na snažniju podršku zemljama koje prihvataju sirijske izbjeglice
• Ne možemo ili ne želimo?
• Dopisnik Radija Slobodna Evropa ubijen na jugu Avganistana
• Sa leđima uz zid
• Putin danas u posjeti Sloveniji
• Republikanci kritikuju Trumpa zbog poziva izbornom zvaničniku, demokrate traže istragu

Smrt američkog senatora Johna McCaina udarna je tema u svjetskim medijima koji, između ostalog, ističu da je, iako je bio konzervativan političar, često izlazio iz okvira partijske politike radi svojih uvjerenja i interesa države, kao i da je bio ličnost od koje je mnogo toga moglo da se nauči.

Mediji kažu da su njegove lekcije važne za njegove republikance, ali i za cijelu Ameriku te da je riječ o čovjeku za kojeg kolege, protivnici i javnost nerijetko nisu znali koju poziciju zastupa, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Nezamjenjivi Amerikanac

McCain je bio nezamjenljivi Amerikanac, smatraju urednici Washington Post koji kažu da je na McCain osjećaj za dužnost utjecala duga porodična tradicija vojne službe čiji su dio bili dva admirala sa četiri zvjezdice – njegov otac i deda.

Urednici WP smatraju i da je američka politika bila neuravnotežena tokom posljednjih McCainovih godina.

“Postao je dominantna figura u Senatu kroz volju, upornost i odlučnost, jer je on komandovao poštovanjem onoga koji je mnogo žrtvovao za svoju zemlju, i zato što je, više nego ovih dana, znao u šta vjeruje i držao se toga. McCain predstavlja konzervativnu državu, a veći dio njegovog dosijea to potvrđuje. Uradio je neke stvari u interesu da bude izabran, a zbog kojih je kasnije žalio i odrekao ih se, poput glasanja u Arizoni protiv uspostavljanja nacionalnog praznika u čast poštovanja Martina Luthera Kinga Jr. i njegovog neuspjeha u protivljenju prikaza Zastave konfederacije u Južnoj Karolini 2000. godine u vrijeme kada je bio u trci za predsjedničke izbore”.

Urednici WP- a dodaju i da se nisu slagali sa McCainom o raznim pitanjima tokom godina, ali da kada su to učinili, to je bio više osjećaj razočarenja nego ljutnje.

“Sa svojim glasanjem protiv zakona o zdravstvenoj zaštiti u ljeto 2017. godine, za koji je smatrao da je loš za zemlju, on je dramatično iznio razloge za saradnju i uzajamno poštovanje u Kongresu. To je poruka na koju treba obratiti pažnju, naročito oni u njegovoj partiji… McCain je u više navrata izašao iz okvira partijske politike kako bi sprovodio ono što je on iskreno vidio kao nacionalni interes i dosta toga je ostvario. Zemlja je izgubila nezamjenljivo vodstvo.”

John McCain je bio najveći vojni pokretač – i jedan od njenih najžešćih kritičara, ocjena je evropskog političkog portala Politico.

Tokom tridesetogodišnjeg mandata u američkom Senatu, McCain je često pozivao njegove kolege da odobre povećanje troškova odbrane, a potom opominjao vojni vrh i njihove civilne šefove za trošenje novca poreskih obveznika.

“Samozvani ‘disident’, poznat po svojim ratobornim vanjskopolitičkim stavovima i otvorenim razgovorima, imao je ogroman utjecaj u debatama o nacionalnoj bezbjednosti – zagovarajući snažnu vojsku, tražeći veću potrošnju za odbranu i upozoravajući na skupocjene programe oružja za koje je on tvrdio da su protraćili novac poreznih obveznika”, ističe Politico.

Jedan od rijetkih istaknutih američkih zakonodavaca na svjetskoj sceni, McCain je često putovao u inostranstvo kako bi se sastao sa svjetskim liderima, koji su ga u posljednje vrijeme smatrali pomirljivim glasom u vrijeme kada je predsjednik Donald Trump otvoreno dovodio u pitanje posvećenost Sjedinjenih Država nekim dugogodišnjim saveznicima i institucijama, piše Politico, a takođe je bio poznat po svojim čestim posjetama trupama u ratnim zonama, uključujući Irak, Afganistan i Siriju.

Oštar, ali sretan ratnik

Sa Johnom McCainom, nikad niste znali na čemu ste, navode urednici The New York Timesa i dodaju da je to bio veliki dio njegove privlačnosti, jedna od stvari koja ga je činila interesantnim, a takođe i jedna od stvari koja je postepeno privlačila ljude koji vrednuju ideološku konzistentnost.

“Senator McCain, koji je umro u subotu u 81. godini, imao je potrebu da nekog učini nesretnim… Izgleda da je pet godina mučenja u severnovijetnamskom logoru ostavilo prilično dobru ideju o tome ko je on, sposobnost da razmišlja o sebi i sposobnost da podesi partijsku galamu… Ali mogao bi i da vas iznenadi”, piše NYT i dodaje:

“Posebno njegove republikance. U vrojeme konfuzije i gnusnosti zbog imigracije, vrijedi podsjetiti da se on pridružio senatoru Edwardu Kennedyju 2005. godine, a zatim ponovo 2007. godine kako bi podstakao kompromis koji uvodi snažnije kontrole na granici na putu ka državljanstvu za 11 naroda i milione imigranata bez dokumenata”.

List navodi i da je McCain imao stavove o vanjskoj i odbrambenoj politici koja je bila nemilosrdna i oštra.

“On je žestoko lobirao za pogubnu pogrešnu invaziju na Irak, kao i bombardovanje Libije. Istovremeno, i pored svog brutalnog iskustva kao ratni zarobljenik, snažno je podržao napore državnog sekretara Johna Kerryja za normalizaciju odnosa sa Sjevernim Vijetnamom… McCain je bio šarmantan, nesavršen čovjek, vođen kodom časti i dovoljno samosvjestan da zna kada ga je prekršio. Senatu, gdje je izraz ‘sretni ratnik’ oksimoron, će nedostajati”.

Moć praštanja

“U godinama kada je senator McCain bio zatvoren i mučen u Vijetnamu, bio sam klinac u osnovnoj školi koji je bio zlostavljan na igralištu u predgrađu New Yorka – i sve zbog toga što sam Kinez. Zvali su me “kosooki”, “Kinez”, “vietkong”, “žuti”, “čing-čong Kinez”…”, piše Shan Wu, CNN-ov pravni analitičar.

“Dakle, u 2000., kada je McCain navodno, ne samo koristio riječ “kosooki” koja se odnosila na njegove vijetnamske otmičare, već i nakon toga udvostručio upotrebu rasističkih termina navodeći pritom kako je mislio da je to prikladan naziv za svoje mučitelje, bio sam ljut”, piše autor.

Wu piše kako nije zaboravio, niti oprostio, sve do sada.

Pojašnjava kako je u vrijeme McCainove herojske borbe s teškom bolešću napravio neka istraživanja i došao do saznanja da se McCain izvinio i zakleo da nikada više neće koristiti taj termin.

“Njegovo izvinjenje me je navelo da razmišljam o značaju praštanja i kako utvrditi šta je vrijedno toga. Sada mi je lako da oprostim McCaionovoj štetnoj upotrebi te rasističke riječi kada se izbalansira s težinom njegovih dobrih dijela i hrabrosti. Preduzimanje mjera kao što je McCainov stav protiv mučenja, njegovi napori da oživi diplomatske odnose sa Vijetnamom, njegova hrabrost kao mladog ratnog zarobljenika i njegova hrabrost sada kada se suočio sa neizlječivom bolešću bolje predstavlja mjerilo njegovog života”.

Snažan lobista za pridruživanje istočnoevropskih zemalja NATO-u

U aprilu 2017. McCain je posjetio Crnu Goru i tom prilikom rekao da je pridruživanje malog Jadranskog naroda zapadnom savezničkom savezu – što je postignuto nekoliko sedmica kasnije – od vitalnog značaja za regionalnu stabilnost i zajedničke napore zapadnih saveznika da se odupru Rusiji koja ponovo jača.

U istom periodu američki senator posetio je i Bosnu i Hercegovinu kada je istakao kako SAD daje punu potporu putu BiH ka EU i NATO-u, ali da je jedan od razloga njegove posjete i činjenica da je u posljednje vrijeme primio izveštaje o zabrinjavajućem utjecaju Rusije na ovom području.

Klix.ba