Krimski Tatari u strahu od novog progona: Sjećanja na 1944. ponovo živa

Povezani članci

• Nastavljeni protesti protiv sporne pravosudne reforme u Izraelu
• U Austriju u ponedjeljak stiglo gotovo 10.000 izbjeglica
• U Francuskoj hiljade ljudi na ulicama protestuje
• Moskva i Kijev bez dogovora o restrukturiranju duga
• Ukradena budućnost Rusije
• Europa: Desničarski jahači na čelu?

AP/dpa

Osim ukarjinskog stanovništva koje se ostalo na aneksiranom Krimu, za svoju bezbjednost od kada je Rusija pripojila ovo poluostrvo strahuju i krimski Tatari. Riječ je o etničkoj grupi koju je sa svojih ognjišta još 1944. brutalno deportovala sovjetska vlast, a vratili su se tek 1991. Sada ponovo žive u strahu od novog progona. Ovo je bilješka RSE sa Krima.

Piše: Biljana Jovićević, RSE

U samo jednoj noći 1944,. 200.000 krimskih Tatara silom je deportovano sa ovog crnomorskog poluostrva. Od tada je trajala njihova borba za povratak na svoju zemlju i tek su nedavno uspjeli u tome. U novim okolnostima sa povratkom Krima pod rusku kontrolu, mnogi su Tatari u strahu od novog kruga represije, pogroma i mogućeg etničkog čišćenja.

Pogrom u trajnom sjećanju Tatara

Hatidže jedna starija tatarska gospođa živi u maloj oronuloj kući na obodima glavnog grada Krima, Simferoplja. Priznaje da zbog podmaklih godina ima ponekad problem sa memorijom. Ima međutim nekih detalja koje nikad neće zaboraviti.

Njemačke vojnike koji su cijelu njenu porodicu zaključali u jednu sobu i njihovu kuću uzeli za smještaj tokom Drugog svjetskog rata. Potom hladnu sumnjičavost lokalnog stanovništva kada su sovjetske vlasti nju i ostali Tatare deportovali u Uzbekistan kao navodne kolaboracioniste s nacistima. Nikada neće zaboraviti ni osjećaj muke kada se 1991., vratila na Krim samo da bi saznala da je njena kuća iz djetinjstva u priobalnom gradiću Alušta okupirana i zauzeta Rusima.

„Nijesu nam dali ništa. Nikakve kompenzacije nije bilo. Neprekidno su davali obećanja ali to nije vodilo nigdje. Naša stara kuća je još tamo. Ja ne mogu ići tamo i pokušati da je vratim. Nema svrhe. Ne mogu da hodam više. Imala sam brata, umro je prije pet godina. On se mogao boriti kao direktni nasljednik i ja sam nasljednik ali ne mogu da hodam. A za takvu je borbu potrebno da možes hodati, hodati”, konstatuje gospođa Hatidža.

Priča kao njena depresivno liči na mnoge druge među krimskim Tatarima, koji svjedoče kako se njihovo istorijsko pravo na povratak u svoje domove na ovom crnomorskom poluostrvu, brutalno krši, i to se ponavlja svako malo iznova, sve od kada je ta teritorija potpala pod rusku kontrolu krajem 18 stoljeća, a što je kulminiralo masovnim deportacijma 200.000 Tatara koje je organizovao Staljin, 1944.godine.

Sada sa ruskom vojnom aneksijom te teritorije, mnogi krimski Tatari koji su se vratili u svoje domove na početku kolapsa SSSR, plaše se ponavljanja istog ciklusa ponovo – etničkog čišćenja u 21 vijeku., uz korištenje nasilja zataršivanja i izolacije da bi otjerali Tatare sa njihove zemlje jednom za sva vremena.

Početak novog odlaska i prva žrtva

Ukrajinska granična služba kaže da je 1.000 ljudi napustilo Krim „pod prislilom“ od kada je prorusko stanovništvo tog područja na referendumu izglasalo pripajanje poluostrva Rusiji, koje je 60 godina pripadalo Ukrajini. Pojedini zvanični podaci kažu da je 1.600 ljudi napustilo Krim.

Nijesu svi Tatari, kako kažu zvaničnici Ukrajine, među onima koji su napustili Krim, ima i Rusa. No krimski Tatari, muslimani koji nijesu slavenskog porijekla, slabo zakonski zaštićeni smatraju se najranjivijom etničkom grupom.

Mnogi Tatari koji čine oko 15 posto krimske populacije, već na ulaznim vratima svojih kuća imaju označena posebna obilježja njihovog identiteta. Nestanak i ubistvo Rešata Ametova, 39-godišnjeg krimskog Tatara, čije je golo tijelo vezano i očigledno mučeno pronađeno u okolini Simferopolja na dan referenduma 16. marta, te je strahove dodatno podgrijalo, naročito među onim Tatarima koji su baš kao i ubjeni Ametov otvoreno podržavali nove ukrajinske prozapadne vlasti kao i Euromaidan proteste.

Sahrana Rešata Ametova

Tijelo Ametova pronašla je policija u šumi oko 60 kilometara istočno od Simferoplja. Krimski TV kanal ATR objavio je snimke za koje se vjeruje da predstavljaju posljednje viđenje ubjenog aktiviste. U videu se vidi kako Ametov prolazi između linije proruskih jedninica za samodbranu ispred zgrade krimskog Vijeća ministara na Lenjinovom trgu, gdje se protest održavao. Ametov potom prilazi grupi naoružanih ljudi u zelenim uniformama, nakon čega ga uniformisane osobe bez oznaka odvode. Dvije sedmice kasnije njegovo je tijelo pronađeno vezano sa vidljivim znacima mučenja u zlostavljanja.

Rustem Skibin, umjetnik i kolekcionar kaže da su on i njegova porodica napustili njihov dom, tradicionalnu tatarsku kuću izgrađenu između Simferoplja i Feodosija, nakon što su vidjeli vojnu okupaciju, dovlačenje teškog naoružanja i ukidanje signala lokalnih medija uključujući i ATR, krimske lokalne tatarske televizije. On i njegova žena otputovali su za Kijev. Njegova majka, sestra i njena djeca preselili su se kod prijatelja u Lvivu.

„Zaključio sam da je cijela ova situcija prijetnja za moju porodicu, mene, moju umjetnost. Odlučio sam da odem u Ukrajinu, povedem svoju porodicu i ponesem malu umjetničku kolekciju na čijem sam sastavljanju radio više od 20 godina”, kaže Rustem.

U Kijevu, 37-godišnji Skibin sada radi za krimski SOS, volontersku organizaciju koja obezbjeđuje pomoć svim građanima koji napuštaju Krim. Određeni broj Tatara odlazi čak i dalje, na primjer 32-godišnji Jevpatorija je aplicirao za dobijanje statusa azilanta u Poljskoj, članici EU.

Rustem Skibin kaže da za sada mnogi Tatari ne žele da napuste svoju domovinu.No to se može promijeniti ako krimske vlasti nastave sa uspostavljanjem novih restrikcija prema njihovoj ionako marginalizovanoj poziciji.

Krimski zamjenik premijera Rustam Temirgalijev objavio je prošle sedmice da će tamošnja vlada tražiti od Tatara da „napuste nelegalno okupiranu zemlju da bi se otvorio put socijalnim potrebama“. Ako se ovo formalizuje, zahtjev će se odnositi na sve krimske Tatare, kojima je negirano pravo na povratak na poluostrvo 1991., i koji su bili prisiljeni da naprave improvizovane domove na ničijem zemljištu.

Pripreme za pogrom u sofisticiranoj verziji 21. stoljeća

Nadir Bekir, advokat koji vodi Fondaciju za istraživanje i podršku starosjediocima Krima, kaže da je situacija nepromijena još od ranih 1990-tih, bez obzira na političke promjene u Kijevu.

„Komunisti, Orandž vlada, Partija regiona, niko nije učinio ništa“, kaže Bekir i dodaje da su u ovakvoj situaciji krimski Tatari ostavljeni u crnoj rupi što će novim vlastima biti veoma pogodno tlo za eksploataciju.

„Ako bilo kakav pogrom počne, naravno moguće je da će mu se krimski Tatari oduprijeti na početku. Pretpostavio sam da će prvo iskoristi priliku iseljavanja krimskih Tatara iz improvizovanin naselja, u cilju kreiranja uslova za neku vrstu legalnog pogroma i početak etničkog čišćenja“, procjenjuje advokat Bekir.

Prijetnje iseljenjima prve su nazanke da proruske krimske vlasti u Simferopolju neće održati predreferendumska obećanja o poboljšanju predstvljanja krimskih Tatara u institucijama pod ruskom vladavinom.

Temirgalijev, koji je sam Tatar iz Kazana, povezan ali lingvistički potpuno udaljen od krimskih Tatara obećao je da će dati nekoliko visoko-rangiranih pozicija krimskim Tatarima u Vladi Simferopolja.Ruski predsjednik Vladimir Putin je nakon susreta sa ukrajinskim parlamentarcem i aktivistom krimskih Tatara  Mustafom Džemilevim, priznao da tretman Tatara “nije bio fer u prošlosti” i obećao da će „obnoviti njihova prava i očistiti  njihovo dobro ime“.

No od tada je Džemilev postao „persona non grata“ na Krimu i to od strane Vlade u Simferopolju. Za RSE je u Kijevu 21.marta rekao da očekuje da će vidjeti da lokalni zvaničnici na poluostrvu pokušaju sa zatrašivanjem usko povezane zajednice krimskih Tatara kroz jednostvnu strategiju „zavadi pa vladaj“.

„Ovdje u 21. stoljeću vjerovatno neće biti stočnih zaprega i deportacije pod prisilom, kao što je to bilo 1944. Ali će vjerovatno biti pristisaka, represije i pokušaja da se unište oni koji predstavljaju krimsku političku elitu koja se neće klanjati okupatorskoj vlasti. Moja je pretpostvka da će uložiti puno truda da ubace klinove među Tatarima namamljujući određene frakcije da se pridruže njihovoj strani“, iznosi svoje strahove Džemilev.

Krimski Tatari koji slijede upute, ne Vlade u Simferopolju već njihovog posebenog parlamenta Medžlisa, bojkotovali su referendum 16. marta, i žestoko osporili ruske tvrdnje da su skoro trećina od navodno 97 procenata onih koji su glasali za prisajedinjenje Rusiji, bili glasovi Tatara.

Ipak Ali Hamzin, koji je na čelu odjela za vanjske poslove Medžlisa, kaže da su mnogi u njihovoj zajednici bili spremni da prihvate činjenicu da je njihova domovina pod snažnom vojnom okupacijom Rusije, u zamjenu za stabilnost i sigurnost. Sada, kaže ljutito Hamzin svi dogovori padaju u vodu.

„Putin je razgovarao sa Mustafom Džemilevim i napravio veliki šou od toga, obećavjući bezbjednosne garancije za krimske Tatare.Na jednoj tački mi smo se pomirili sa tim da će Rusija da koristi vojnu silu da aneksira Krim.Sada želimo da Putin dokaže da nas nije varao kada je krimskim Tatarima obećao da će sve biti OK“, navodi ovaj zvaničnik Medžlisa.

Posljednje informacije govore da će se na Nacionalnom kogresu u subotu, krimski Tatari između ostalog izjasniti o svom statusu u okviru Krima. Uz informacije o mogućem referendumu u ponedjeljak je nezvanično saopšteno da je čak oko 5.000 Tatara napustilo Krim posljednjih dana.

Tatarska zajednica na Krimu broji oko 300.000 ljudi.