Kraj Trumpovog buma
Povezani članci
- Kako će Evropa glasati na izborima?
- Super bogati političari: U Svekineskom narodnom kongresu sjedi 31 milijarder
- Papa Franjo: “Slavljenje Božića je obična šarada, cijeli svijet je u ratu
- Svjetska politika: Evropa nesposobna, USA nezaintersovane
- Vatikan: Papa ni na koji način ne opravdava nasilje
- Iznevjereni
Foto: DPA
Izgledalo je da će rastuća konjuktura pripremiti Trumpu put za drugi mandat. Međutim sad ga gospodarstvo ostavlja na cjedilu.
Piše: Paul Krugman
Preveo i uredio Ešref Zaimbegović
Izgleda da su još u proljeće Donald Trump i njegovi najbliži suradnici računali da je njegov ponovni izbor osiguran. Kao prvo Trump je preživio opasnost jednog politički fatalnog skandala: Dugo očekivani izvještaj Muellera o ruskom mješanju u američke izbore bila je doduše udarac za njega ali vrlo prigušen. Na svjetlo dana izašli su neki opterećujući detalji ali nisu imali političke poslijedice. Kao drugo Trump je bio ubjeđen da će konjuktura u procvatu pospješiti njegovu kandidaturu. Iako je njegova tvrdnja da je postigao najbolji gospodarski rezultat u istoriji čovječanstva bila brzo opovrgnuta ekonomska realnost mu je izgledala dovoljno dobra da je može prodati kao veliki uspjeh.
Međutim, kakvu razliku može napraviti par mjeseci pokazuje aktuelna situacija u kojoj se Trump nalazi. Trenutno svi prate postupak oduzimanja mandata i ja tome nemam puno šta dodati osim jednog upozorenja: U svakom trenutku ovoga procesa republikanci su dokazali da za svoje zbunjujuće ponašanje nisu zaslužili ništa bolje. Ili da li je neko mogao predvidjeti pokušaj republikanskih poslanika da fizički ometaju tajne istrage predstavničkog doma? Moj stav je: Što se konopac više steže oko Trumpa utoliko će ružniji biti odgovor republikanaca. Ružniji nego što smo mi svi ikada mogli predstaviti.
Šta trenuto razumljivo privlači manje pažnje je činjenica da se Trumpov narativ o gospodarskoj snazi također raspada. Da bih bio fer moram reći: Opšte stanje gospodarstva je još uvijek dosta dobro. Stopa nezaposlenosti je veoma niska i rast zaposlenosti se održava. I čak ako na kraju recesija zahvati cijelu zemlju – gospodarski ciklus još nije potpuno prekinut – veoma je moguće da to počne tek nakon izbora slijedeće godine.
Opšti gospodarski rast se znatno usporava. Pošto će stopa rasta gospodarstva uticati na izbore više nego podaci o nezaposlenosti to nisu dobre vijesti za republikance.
Uprkos tomu važni dijelovi gospodarstva slabe već danas. Prerađivačka proizvodnja je opala u prošloj godini; zajedno sa slabostima u transportu i teškim vremenima za poljoprivredu efektivno oko jedne petine gospodarstva nalazi se već sada u recesiji. Zaposlenost u prerađivačkoj industriji u Mičigenu, Viskonsinu i Pensilvaniji je opala – u državama koje su sa zanemarljivom većinom 2016. izabrale Trumpa i time mu osigurale pobjedu kod elektora iako većina Amerikanaca nije glasala za njega.
I iako je gospodarski rast još uvijek pozitivan on se jasno usporio: Dosta informacija daju „nowcasts“ sistemi koji koriste nepotpune podatke da bi prognozirali razvoj konjukture. Oni prognoziraju neubjedljiv gospodarski rast od manje od dva procenta. Pošto stopa rasta gospodarstva više utiče na izbore nego stopa nezaposlenosti – Ronald Reagan je 1984. ostvario ubjedljivu izbornu pobjedu pri stopi nezaposlenosti od preko sedam procenata – to nisu dobre vijesti za republikance.
Šta ipak ima još težu vagu je dramatičan gubitak povjerenja među preduzetnicima koji skoro da liči kolapsu. Ovaj kolaps se pokazuje na razne načine a jedan od njih je anketa među rukovodnim osobama. Prema njima u prve dvije godine vlade Trumpa oni su se izjašnjavali veoma uvjereno a sada su izuzetno pesimistički nastrojeni.
Povjerenje se počelo gubiti krajem prošle godine kada je postalo jasno da Trump misli ozbiljno sa trgovinskim ratom protiv Kine.
Dalji pokazatelj je tržište obveznica koje je puno bolji indikator ekonomskih očekivanja od tržišta akcija. Dugoročne kamatne stope teže tomu da budu visoke kad investitori očekuju procvat gospodarstva. U takvom slučaju američka emisiona banka ograničava količinu novaca da bi spriječila inflaciju. Međutim, ako investitori očekuju dužu ekonomsku slabost i povoljne kredite kamatne stope su niske.
I upravo to se desilo: Kamatne stope za desetogodišnje obveznice su pale od preko tri procenta lanjske godine na aktuelnih 1,75 posto. Poslednji put kada smo mogli vidjeti takav pad bilo je 2010 -2011. godine. Tada su investitori konačno vidjeli da će oporavak od Velike recesije biti polagan i bolan i da će izostati brzo ozdravljenje.
Šta je dakle postalo od „Trumpovog buma“? Povjerenje se počelo gubiti krajem prošle godine kada je postalo jasno da Trump misli ozbiljno sa trgovinskim ratom protiv Kine; to se nastavilo kada su se pojačali dokazi da je sniženje poreza nije donijelo očekivano jer se investicije nisu povećale nego je stopa rasta dostigla sam kratkoročni vrhunac.
Čak i pesimisti su od smanjenja poreza očekivali više pozitivne a od trgovinskog rata manje negativne snage nego što su u konačnom efektu imali.
Međutim, u stvarnosti čak i pesimisti su od smanjenja poreza očekivali više pozitivne a od trgovinskog rata manje negativne snage nego što su u konačnom efektu imali. Zašto su se stvari razvijale tako mizerno? Odgovor, koga bih ja potpisao, glasi da trgovinski rat nije imao samo direktan uticaj na američki izvoz i preduzeća koja su oslonjeni na kineske isporučioce. On je usto stvorio štetno bazno raspoloženje. Preduzeća koja su upućena na globalne mreže isporučilaca zaustavila su investicije iz straha da bi se trgovinski rat mogao još pogoršati. Ali i preduzeća koja su bila u položaju da uskoče i zamijene uvoz su suzdržane u investicijama jer se boje da će Trump na kraju ipak popustiti.
Moja pretpostavka je da se iza toga krije mnogo više. Preduzetnici su doduše dugo poricali ali sada prepoznaju stvarnost: Trump i njegov tim su vrlo čudni ljudi koji nemaju pojma o tome šta rade – i upravo to stanje nosi sa sobom enormnu nesigurnost. Pomisli li se da je trgovinski konflikt sa Kinom srž Trumpove gospodarske politike još više uznemirava činjenica da se njegov glavni strateg u ovome konfliktu, Peter Navarro, poziva na izvor koji on naziva „Ron Vara“. On ovaj izvor citira više puta u svojim knjigama. Međutim, ovaj imaginarni prijetelj ne postoji. Njegovo ime je samo anagram od “Navarro”.
Izbori slijedeće godine trebali bi za temu imati Trumpovo kršenje zakletve. Međutim, realno gledajući značajnu ulogu igraće činjenica da gospodarstvo ne stoji više na njegovoj strani.
Paul Krugman je 2008. dobio Nobelovu nagradu za područje ekonomskih nauka. On je profesor emeritus ekonomije na univerzitetu Princeton, počasni profesor na londonskoj School of Economics i od 1999. piše kao kolumnist za New York Times.