Korona virus između autoritarizma i demokratije

Povezani članci

• Migranti umiru slučajno
• Ostavka glavnog inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju
• Gorka žetva Angele Merkel
• Novi poljski premijer protiv Evrope ‘u više brzina’
• SAD: Protesti učenika, traže strožije kontrole oružja
• Izgubio na referendumu: Evo Morales neće dobiti četvrti mandat na čelu Bolivije

Od izbijanja novog korona virusa (Covid-19) i rasta broja žrtava i inficiranih osoba, te globalnog širenja zaraze, na društvenim mrežama, kao i među istraživačima i stručnjacima, vodila se žestoka rasprava o učinkovitosti političkih sistema u reagiranju na virus i bavljenju njegovim posljedicama na zdravstvenom, političkom i ekonomskom planu.

Pojedini su izražavali fasciniranost sposobnostima autoritarnih režima u suzbijanju virusa i zaustavljanju njegovog širenje kroz nametanje strogih mjera i ograničenja kretanja i ponašanja građana, poput onoga što su učinile Kina, Rusija, Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija i drugi.

Nasuprot tome je slabost, a možda i neuspjeh, demokratskih sistema da zaustave širenje virusa i smanje broj njegovih žrtava, kao što je slučaj u većini demokratskih zemalja u Evropi, poput Italije, Francuske, Španije i Britanije, a onda i u Americi i drugim.

Realnost je takva da poređenje između autoritarnih i demokratskih sistema u suočavanju s pandemijom novog soja korona virusa nije na mjestu, i čini se da je utemeljeno na površnom čitanju onoga što se događa. Također, nema neku veliku korist u složenoj prirodi koju nameće virus i načinu odgovara različitih vlada.

Restrukturiranje zdravstvenih sistema

Umjesto toga, odvlači raspravu od suštine problema, a to je efikasnost zdravstvenih sistema i prateće javne politike te njihova sposobnost da adekvatno odgovore na ovaj smrtonosni virus. Pojedine autokratije i demokratije, u jednakoj mjeri, primjenjuju sisteme zdravstvene zaštite u kojima država ima značajnu ulogu, tako što osigurava zdravstvenu zaštitu svim građanima s visokim stepenom kompetentnosti.

Uzmimo na primjer autoritarnu državu poput Kine, koja je proteklih godina, posebno od 2006. godine, radikalno restrukturirala svoj zdravstveni sistem i započela s primjenom novog zdravstvenog sistema koji pruža zdravstvenu zaštitu svim stanovnicima, posebno onima koji žive izvan većih gradova. Prema nekim statistikama, ovaj novi sistem obuhvatio je skoro 95 posto stanovnika Kine, kojih ima oko milijardu i po.

Iako Kina dozvoljava međunarodnim privatnim kompanijama da investiraju u njen zdravstveni sektor, obim trošenja javnih sredstava na zdravstveni sektor značajno se povećao u posljednjem desetljeću. Izdvajanja za zdravstveni sektor u Kini u 2018. godini dosegla su gotovo trilion dolara, od čega je skoro polovina utrošena na razvoj zdravstvene zaštite u ruralnim područjima.

S druge strane, demokratska država poput Njemačke također je modernizirala svoj zdravstveni sistem u posljednjoj deceniji, tako da država pokriva gotovo 75 posto zdravstvenih usluga. Obim javne potrošnje na zdravstveni sektor dosegao je oko 11 posto BDP-a, a izdvajanja za zdravstvenu zaštitu po stanovniku oko pet hiljada eura godišnje. Ova zemlja ne samo da provodi sistem zdravstvene zaštite lokalno, nego i globalno, tako što pokriva troškove liječenja svojih građana izvan zemlje.

Obje zemlje (Kina i Njemačka) uspjele su umanjiti posljedice i utjecaj novog korona virusa, bilo u pogledu broja inficiranih ili smrtnih slučajeva, u odnosu na broj zaraženih osoba, ako pretpostavimo da su podaci iz Kine tačni, što je pitanje nad kojim stoje brojni upitnici imajući u vidu nedostatak transparentnosti i zatvorenu autoritarnu prirodu tamošnjeg političkog sistema.

Veliki broj testiranja

Pored ozbiljnih ograničenja koja je Kina nametnula svojim građanima, njena zdravstvena infrastruktura pomogla je da brzo odgovori na slučajeve zaraze virusom. Poljske bolnice postavljene su u rekordnom roku, kako bi primile zaražene osobe, naročito u gradu Wuhan, žarištu virusa koji se proširio lokalno i po cijelom svijetu.

Što se tiče Njemačke, ona je uspjela, u znatnoj mjeri, smanjiti broj smrtnih slučajeva od virusa, tako da broj preminulih nije premašio 1600 do trenutka pisanja ovog članka, uprkos velikom broju inficiranih u toj zemlji, koji iznosi oko 100.000 slučajeva, prema statistikama Univerziteta Johns Hopkins. To predstavlja 1,6 posto, što je mali procenat u poređenju s oko 12 posto u Italiji, četiri posto u Kini i tri posto u Americi.

Možda je među glavnim razlozima koji su pridonijeli tome broj analiza i testova koje je Njemačka provela na svojim građanima, a koji sedmično iznosi oko pola miliona ljudi, čime se izoliraju slučajevi za koje se potvrdi da su zaraženi.

Isto tako, mogu se navesti primjeri autoritarnih i demokratskih režima koji su doživjeli veliki neuspjeh u nošenju s pandemijom korona virusa. Uzmimo naprimjer izborni autoritarizam u Rusiji, ili vojnu oligarhiju u Egiptu, a obje zemlje imaju devastiranu zdravstvenu infrastrukturu.

S druge strane, uzmite liberalnu demokratiju – bilo u Italiji, Americi ili Britaniji – vidjet ćete da su zdravstveni sistemi u tim zemljama neefikasni i da do sada nisu bili uspješni odgovoriti na razvoj dešavanja u vezi s korona virusom. Pokazali su da ne mogu apsorbirati broj zaraženih, koji se dramatično udvostručuje iz sata u sat.

Prema tome, usporedba između prirode političkih sistema i jesu li oni demokratski ili autoritarni te povezivanje istog s njihovom sposobnošću da odgovore na novi korona virus, možda nam neće mnogo pomoći u razumijevanju različitih reakcija zemalja i njihovog odnosa prema korona virusu.

Efikasnost u nametanju vanrednih mjera

Također, to neće pomoći da se promijene lični stavovi o prirodi oba režima, u najmanju ruku među njihovim pristalicama. Ni autoritarni sistemi nisu u stanju uvjeriti svijet da su efikasniji u suočavanju sa epidemijama i prirodnim katastrofama, niti su demokratska društva i narodi spremni odustati od svojih ustavnih, zakonskih i političkih prava pod izgovorom neuspjeha svojih sistema u suočavanju s pandemijom “Covid-19”. Neke demokratije se nisu uspjele izboriti sa ovom krizom, dok su druge to uspjele. Postoje autoritarni režimi koji su se uspjeli izboriti s virusom, dok su drugi u tom pogledu bili neuspješni.

Istina je da su autoritarne vlade vrlo efikasne u nametanju vanrednih mjera i ograničenja, ne posvećujući previše pažnje na kršenje ustava ili poštivanje ljudskih prava. Također, ne postoji transparentnost ili slobodna štampa koja može pratiti rad tih vlada, u poređenju s demokratskim vladama koje su podložne kritikama i procjenama svojih građana, institucija i medija. Ali to ne objašnjava uspjeh ili neuspjeh ovih vlada u suočavanju pandemijom korona virusa.

Ukratko, može se reći da je pandemija novog korona virusa otkrila ono skriveno u svim zemljama, bilo autoritarnim ili demokratskim. Možda će nam trebati neko vrijeme da vidimo koliko će kriza utjecati na političku strukturu tih zemalja i da ispitamo koliko su građani uvjereni u rad i efikasnost svojih država, kako bi se donio sud o tome, nakon što se slegne prašina oko Covid-19.

balkans.aljazeera.net