Kontroverzni ukrajinski nacionalista Bandera: Veliko obožavanje, duboka mržnja

Povezani članci

• Izlazak iz EU: Brexit fundamentalisti to misle ozbiljno
• Više od 600 slučajeva zlostavljanja zabilježeno u Katoličkoj crkvi u Italiji
• Brisel pogođen jednim od najvećih korupcijskih skandala
• Tramp se video porukom obratio na mitingu krajnje desnice u Španiji
• Bajden: Sirija treba da odgovara za upotrebu hemijskog oružja
• Imigracija
  Ipak je Njemačka otvorena zemlja!

Ukrajinski demonstranti u Kijevu u novembru 2013. sa slikom Bandere

Prvo je proglašen za “Heroja Ukrajine” a onda mu je ta titula oduzeta: jedva da neka druga osoba pokazuje tako jako podjeljenost zemlje kao nacionalista koji se borio protiv Rusa i protiv nacista. Njegovo ime do danas izaziva snažne emocije

By: Christoph Gunkel
Preveo i odabrao: EŠref Zaimbegović

To je trebalo da bude počast za vječnost. Posthumno biti proglašen za “Heroja Ukrajine”, to je odlikovanje za potomstvo, za istorijske knjige, za svečane govore. To je titula koja je u stvari trebala da ujedini najrazličitije ljude iz svih krajeva zemlje.

Nasuprot tomu borac za nezavisnost Stepan Bandera ostao je heroj samo 39 dana.

22.januara 2011. bila mu je od Viktora Juščenka dodjeljena počasna titula “Heroj Ukrajine” za njegovu “borbu za slobodu Ukrajine”. To je bila jedna od poslednjih odluka odlazećeg predsjednika. Njegov naslednik i stalni rival Viktor Janukovič najavio je nekoliko dana kasnije da će Banderi oduzeti status heroja. Sud u Janukovičevom rodnom gradu Donjeck ukinuo je ovu titulu 2.aprila 2010.

Ono što izgleda kao osobna svađa dva duboko sukobljena političara, u stvarnosti omogućava duboki pogled u narodnu dušu Ukrajine. Bandera i slučajevi drugih, kontroverznih, već dugo mrtvih ukrajinskih nacionalista omogućavaju da se nasluti kako je ova zemlja podjeljena. Ne samo po pitanju Krima. I  kako je teško dogovoriti se makar o djelomičnom zajedničkom vrednovanju vlastite istorije i identiteta. Jer nacionalizam koji je Janukoviča, nakon protesta u Kijevu, izbacio iz ureda, ima istorijske korjene koji do danas izazivaju žestoke emocije

Ratni zločinac ili narodni heroj

Naprimjer Bandera na istoku Ukrajine sa ruskim uticajem do danas  važi kao ratni zločinac, terorista, fašista, antisemitista i saradnik nacista. Isto tako gruba su i vrednovanja u Rusiji i Poljskoj. U sovjetskim udžbenicima on je decenijama predstavljan kao oličenje zla, odgovoran – minimalno kao duhovni preteča – za mnoge masakre “Ukrajinske ustaničke armije” (UPA) na poljskom civilnom stanovništvu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nasuprot tomu, u zapadnoj Ukrajini se Bandera do danas slavi kao narodni heroj i borac otpora, koji se branio kako protiv sovjetskih tako i protiv njemačkih agresora. Mnoge ulice u zapadnoj Ukrajini nose njegovo ime, postoji više njegovih spomenika a u Lavovu treba da se otvori Banderin mauzolej.

I prošlih sedmica mogao se stalno vidjeti njegov lik: nacionalistički a među njima i ekstremno desničarski dijelovi opozicije kao naprimjer pripadnici partije „Sloboda“ demonstrirali su sa velikim Bandera plakatima protiv Janukoviča.  Pristaše Janukoviča su opet spaljivali slike Bandere na kojima je njegov lik bio više puta prekrižen sa velikim X. Duboka mržnja i veliko obožavanje, izdajica ili borac za slobodu – kako je moguće da jedan čovjek više od pola stoljeće nakon svoje smrti 1959. još uvijek izaziva proturječne osječaje?

Uzroci za to leže u međuratnom periodu – vremenu u kome je Ukrajina bila narod bez države. Kada se austrougarska monarhija, nakon Prvog svjetskog rata, raspala mnogi Ukrajinci su se nadali vlastitoj državi. „Zapadno ukrajinska narodna republika“ bila je proglašena 1918., ali se nije mogla održati u političkom natezanju Poljske i Sovjetskog saveza. Najveća oblast, Galicija, pripala je tri godine kasnije Poljskoj; ostatak Čehoslovačkoj i Rumuniji. Na istoku su uspjeli boljševici i tako je nastala „Ukrajinska sovjetska republika“ (USSR) koja je od 1922. postala član novoosnovanog SSSR.

Gorljivi nacionalisti kakav je bio i  sin sveštenika Bandera nisu to prihvatali i borili su se od 1929. u „Organizaciji ukrajinskih nacionalista“ (OUN) protiv Poljaka i Rusa, koje su smatrali okupatorima, za svoj san o Velikoj Ukrajini. Pritom od početka  nisu bježali ni od radikalnih metoda: izvršili su više napada na poljske političare pri kojima je bio ubijen i ministar unutrašnjih poslova Bronislaw Pieracki koga su nacionalisti smatrali odgovornim za represije nad ukrajinskom manjinom. Bandera je kao organizator atentata bio osuđen i 1935. odlazi u zatvor. Međutim kada su Nijemci četiri godine kasnije okupirali Poljsku novi vlastodržci su ga oslobodili – u nadi da su našli dobrovoljnog pomoćnika u borbi protiv Sovjetskog saveza, koji će organizovati „provokativne akcije u Ukrajini“

Prvo saradnja a onda koncentracioni logor

Za osnivanje samostalne države smatrala je OUN na početku dozvoljenim sva sredstva, pa čak i „nemoralnu“ sradnju kako je je formulisao glavni ideolog Dmytro Donzov. Tako su se ukrajinski bataljoni „Slavuj“ i „Ronald“ borili 1941. na strani Nijemaca protiv Sovjetskog saveza. Izgledalo je da sve ide prema predviđanjima nacističkih stratega. A onda je Bandera sa svojim pristašama umarširao u Lavov i 30. juna 1941. na glavnom trgu proglasio nezavisnu Ukrajinu – bez dogovora sa svojim njemačkim partnerima. Jaroslaw Stezko je odmah proglašen „premijerom“. To je bio unekoliko naivan pokušaj da se ostvari činjenično stanje jer Nijemci još nisu bili stigli do Lavova.

To je bio najuspješniji korak u životu Bandere, polazna tačka za njegovo kasnije ocjenjivanje. Pet dana se održao ovaj eksperiment, pet dana se OUN mogla osječati da je na cilju i nadati da će Nijemci Ukrajini stvarno dati autonomiju – kako je i obećao nacistički ideolog Alfred Rosenberg. Onda su došle jedinice SS, uhapsile Banderu i odpremile u koncentracioni logor Sachsenhausen.

Za pristalice Bandere to je do danas dokaz da je njihov heroj bio manje saradnik nacista a više žrtva Trećeg rajha kome se on pridružio samo radi dobrobiti slobodne Ukrajine. Njegovi protivnici nasuprot tomu rado prezentiraju fotografije koje pokazuju Banderu okruženog njemačkim oficirima. Osim toga optužuju ga, iako je ostao u zatvoru do 1944., da je suodgovoran za masakre koje je OUN i iz nje nastala „Ukrajinska ustanička armija“ UPA izvršila na Jevrejima i posebno na poljskom civilnom stanovništvu. Od 1943. postojala je i jedna ukrajinska divizija Waffen – SS. Motivacija za zvjerstva na civilima: san o etnički čistoj ukrajinskoj državi. Prema procjenama poljskih istoričara ukrajinske milicije su ubile oko 80.000 Poljaka. Najgori masakri su se desili u regionu Wolhyniens na području današnje zapadne Ukrajine koja je tada pripadala istočnoj Poljskoj.

„Nema slobodne Ukrajine“

U jednom momentu to je postala borba svih protiv svih sa alijansama koje su se stalno mjenjale. Ukrajinci, koji su na početku posmatrali Nijemce kao oslobodioce od brutalne sovjetske okupacije, uskoro su primjetili da novi vlastodržci nisu ništa manje osjetljivi, da bezobzirno pljačkaju zemlju i da Ukrajince podcjenjuju kao „nižu rasu“ kao uostalom  i ostale Slavene. Sam Hitler je izjavio da su Ukrajinci „isto tako lijeni, neorganizovani i nihilističko – azijatski kao i Velikorusi“. Visoki nacistički funkcioneri su naglašavali da neće biti slobodne Ukrajine.

Zbog toga je za ukrajinske gerilce neprijatelj uskoro bio svuda. „Mi nećemo da radimo za Moskvu, Jevreje, Nijemce i druge strance nego za nas“, stoji u jednom OUN letku. „Ili ćemo stvoriti samostalnu ukrajinsku državu ili ćemo izginuti za nju.“ OUN, koja je sama bila razdjeljena u više frakcija borila se sa svojih oko 30.000 gerilaca čas protiv Crvene armije čas protiv Vermahta.

A Stepan Bandera? Kada je Crvena armija potisnula njemačku armiju Nijemci su ga 1944. odpustili iz zatvora. Bandera se, opskrbljen njemačkim oružjem borio protiv Rusa. A onda sa njemačkim oružjem protiv Nijemaca.

Da je neko sa tako zapetljanom biografijom do danas patriotski uzor ne samo za desničarsko populističke pristalice „Slobode“ nego i za politički umjerene i demokratski nastrojene Ukrajince ima više razloga. Na jednu stranu za mnoge i sam radikalni ukrajinski nacionalizam ne izgleda tako negativan kao ruski, jer je u prošlosti radio na rušenju autoritarnih režima umjesto da sam neke stvori. Ruska invazija na Krim posiliti će nacionaliste u zapadnoj Ukrajini u ovoj procjeni. Na drugu stranu baš Sovjetski savez, koji ga je svojom propagandom demonizirao i u odsustvu osudio na smrt, načinio je Banderu još popularnijim: 1959. KGB agent Bogdan Stašinski ubio je Banderu u njegovom minhenskom egzilantskom stanu pištoljem koji je rasprskavao cijanidnu kiselinu.

Bilo je to skoro savršeno ubistvo, sve je izgledalo kao iznenadni srčani zastoj. Međutim počinioca je počela gristi savjest. Predao se njemačkim vlastima i priznao sve – i time načinio od Bandere mučenika i uzor za sve one koji hoće da potisnu ruski uticaj na istoku Ukrajine.

spiegel.de