Kakva je sudbina nuklearnog sporazuma sa Iranom?

Povezani članci

• U Evropi 10.000 djece izbjeglica bez pratnje
• Ako se Evropa zatvori to je pobjeda terorista
• Militanti IDIL-a izložili teško naoružanje i vojna vozila u gradu Rakka
• Nafta i rat – ekologija i mi
• U Maliju proglašeno vanredno stanje
• Prisluškivanje: Kongres smanjio ovlasti NSA

Priredila: Una Čilić

Značajni nuklearni sporazum iz 2015. godine između Irana i vodećih svjetskih sila, smanjio je obim atomskih aktivnosti Teherana i stvorio ono što iz nuklearnog nadzora Ujedinjenih naroda zovu “najsnažnijim revizorskim sistemom na svijetu.”

No, američki predsjednik Donald Trump koji već odavno kritikuje sporazum, prijeti da će se povući iz njega, ukoliko se ne postigne dogovor o daljem riješavanju, kako on kaže, “nedostataka” postojećeg sporazuma.

Povlačenje Sjedinjenih Država iz nuklearnog sporazuma promijenilo bi određene stvari i za nuklearni nadzor UN-a i njihovo nadgledanje nuklearnih aktivnosti Irana.

Trenutna situacija

Glavni cilj sporazuma kojeg su potpisale Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Njemačka, Francuska i Britanija jeste osigurati da Iran bude najmanje godinu dana iza prikupljanja dovoljno nuklearnog materijala za bombu. Ovaj sporazum učinio je da Teheran sreže broj centrifuga, mašina koje obogaćuju uran, ali i zaliha obogaćenog urana.

Sporazum također nameće stroga ograničenja na stepen na koji Iran dovodi zasićenje urana, što je ustvari mnogo manji stepen od onoga koji je potreban da bi se napravila atomska bomba.

Potpisivanjem sporazuma Iran je također pristao na to da UN-ova Međunarodna agencija za atomsku energiju može opsežno da prati iranske nuklearne postrojbe i povezana nalazišta. To uključuje dnevni pristup inspektora i kontinuirano praćenje, kao što je snimanje kamerom u Natanazu i Fordowu, dva podzemna mjesta za obogaćivanje.

Sporazum zahtjeva od Irana da implementira Dodatni protokol UN-ovog nadzora, koji omogućava inspektorima širok pristup informacijama o iranskim nuklearnim aktivnostima ali i mogućnost da ispita bilo koje mjesto za koje smatra da je neophodno provjeriti kako bi se uvjerili u to da sve aktivnosti teku mirno.

Dogovor, zvanično poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan aktivnosti (Joint Comprehensive Plan of Action, JCPOA), također zahtjeva od Irana da odobri dugoročne vize i obezbjedi prikladan radni prostor za 130 do 150 određenih UN-ovih nuklearnih inspektora.

Da li se inspekcije dešavaju bilo gdje i bilo kada?

Ne. UN inspektori moraju Teheranu predočiti razloge zbog kojih žele da posjete mjesta koje Iran nije označio kao dijelom svog nuklearnog programa.

UN-ov nadzorni odbor često vrši ubrzane inspekcije. U martu je šef nadzornog odbora rekao je da je, otkako je sporazum stupio na snagu, Agencija je provela više od 60 takozvanih dopunskih inspekcija. Većina tih inspekcija sprovedena je u veoma kratkom roku, naveli su diplomatski izvori bliski radu Agencije.

Iz UN agencije kažu da imaju pristup svim mjestima koje je potrebno posjetiti te da su detalji inspekcija povjerljivi. Iz Irana ali i iz UN-ovog nuklearnog nadzora kažu kako Iran sprovodi obaveze na koje je pristao sporazumom.

Šta će se desiti ako se Trump povuče?

Ako Trump ne obnovi odricanje američkih sankcija protiv Irana do 12. maja kao što prijeti da će uraditi, uklanjanje jednog od glavnih razloga zbog kojih se Teheran složio na sporazum, bi moglo da rasprši sporazum.

Prema tekstu sporazuma, Iran je naveo da ako se sankcije ponovo uvedu oni će to tretirati kao „osnovu za prestanak ispunjavanje svojih obaveza sporazuma, djelimično ili u potpunosti.“

Tri evropska potpisnika, zajedno sa Evropskom unijom, koja je isto potpisala sporazum, nadaju se da će se sporazum održati iako se Sjedinjene Države povuku.

Iranski predsjednik je upozorio da će biti „ozbiljnih posljedica“ ako se Trump povuče iz dogovora. Ali isto tako, Iran je također razgovarao i o spašavanju dogovora.

Totalni kolaps

Ako se Iran povuče iz sporazuma, to će dramatično smanjiti mogućnost UN-ovih nadzornih organa da nadgledaju aktivnosti u ovoj zemlji.

Iz UN-ove agencije tvrde da je njihova prisutnost u Iranu u pogledu radnih dana udvostručena na 3000 u 2017. u poređenju sa 2013.

Njihovi inspektori bi i dalje nadgledali poznate iranske nuklearne pogone jer je Teheran potpisnik Ugovora o zabrani korištenja nuklearnog naoružanja iz 1970. Ali inspektori više ne bi, na primjer, mogli imati dnevni pristup Fordow i Natanz mjestima i imali bi ograničen pristup područjima za iskopavanje urana.

Neki od iranskih zvaničnika su prijetili da će se povući iz Ugovora o zabrani korištenja nuklearnog naoružanja, što bi bio drastičan potez koji bi uključivao izbacivanje svih UN-ovih inspektora, kao što je Sjeverna Koreja uradila 2009. godine.

Ublažavanje udarca

Ukoliko se Iran povuče iz sporazuma, iz nuklearnog nadzora UN-a se nadaju da će Teheran nastaviti da primjenjuje protokol koji bi omogućio da zadrže dovoljno moći koja bi im omogućila da pregledaju sva neprijavljena mjesta, ukoliko se za to pokaže potreba.

Postoji presedan za ovo: iako Iran nije ratificirao Dodatni protokol otkako su ga potpisali 2003. godine, privremeno su ga implementirali od 2003. do 2006. godine.

RSE