Je li Porošenko povezan sa sumnjivim ugovorom od 500 miliona dolara?

Povezani članci

• Zatvoren zračni prostor u Nigeru, pučisti žele spriječiti vojnu intervenciju
• Kammenos: Ako Grčka izađe iz eurozone idući su Španjolska i Italija, a i Njemačka
• „Smrt partnera nagovještava vlastito umiranje“
• Ruski Daleki istok ne paniči zbog korona virusa, ali pogledajte bliže
• Turska novinarka uhapšena zbog vrijeđanja predsjednika Erdogana
• Hiljade ljudi na ulicama Amsterdama protestovalo protiv mjera zbog koronavirusa

foto: Anadolija

Postoje tvrdnje da je Porošenko uključen u dogovor u vezi kupovine najveće medijske grupe u Ukrajini 2013.

To je po svim standardima bila nevjerovatna pogodba. Oligarh koji je došao niotkud, sa svega 28 godina, skupio je pola milijarde dolara da kupi medijsku grupu koja ga je ranije istraživala.

Sergej Kuršenko, „plinski čarobnjak Ukrajine“, prvi put se pojavio u javnosti godinu dana ranije, a sada je bio u stanju kupiti časopis koji je vodio istragu o njemu, ukrajinski Forbes. Osoblje je mahom dalo ostavku. Više nisu željeli pisati o njegovim iregularnim poslovnim praksama.

To je on mislio. Ali Kuršenko nije mogao znati da će za nekoliko mjeseci on pobjeći u Rusiju, odakle će morati posmatrati kako njegovu dragocjenu kupljenu imovinu tužitelji rastavljaju s namjerom da mu zamrznu sredstva i da dokažu da su ukradena.

Dodatno je pogoršala situaciju činjenica da je Forbes u SAD-u pokrenuo pravni postupak da vrati svoje ime. I dalje šute o sramotnom odobrenju direktora za pogodbu iz 2013. i o njegovoj savjetodavnoj ulozi.

Za prodavače United Media Holdingsa (UMH), novac nije mogao doći u bolji čas. Boris Ložkin, koji je karijeru započeo kao novinar u Harkovu, gradu na istoku Ukrajine 1990-ih, a sada se ubraja među najbogatije i najutjecajnije ljude u zemlji, u ovoj prodaji je zaradio stotine miliona dolara.

Njegov poslovni partner i prijatelj, milijarder „kralj čokolade“, Petro Porošenko, u junu 2014. postao je predsjednik Ukrajine i Ložkina je imenovao šefom osoblja, a kasnije, glavnim savjetnikom za ekonomiju.

Prljavi novac

Međutim, prodaja grupe UMH ukaljana je prljavim novcem i taj se zaostatak neće lako oprati.

Prvo se desila Euromajdanska revoluciju, koja je smijenila predsjednika Viktora Janukoviča, uslijed dokaza da su on i njegov klan isisali milijarde iz ukrajinske blagajne. Onda je uslijedila intenzivna akcija da se razmontira njihova offshore mreža finansijskih holdinga. Uskoro je postalo jasno da je Sergej Kuršenko sjedio na vrhu „kriminalnog poduhvata“ koji mu je pomogao da prikupi glavne naftne i plinske kompanije, a kasnije i medijsku imperiju.

Potom je 2015. objavljeno da austrijski zvaničnici istražuju transakciju od 130 miliona dolara povezanu sa prodajom UMH sa latvijskog računa na račun Ložkinove kompanije Integrity Holdings d.o.o. pod sumnjom pranja novca. Srećom po Ložkina, odbacili su ovaj slučaj do 2016. rekavši kako nisu vidjeli dokaze koji bi sugerisali da je porijeklo ovog novca nezakonito.

Međutim, nove informacije do kojih je došla istražna jedinica Al Jazeere ukazuju na mogućnost da je novac kojim je plaćeno prljav, jer je došao iz zajma osiguranog pomoću ukradenog novca. Učesnici kampanje sada pozivaju na dublju istragu i u Ukrajini i u Austriji.

„Ukrajinski tužitelji trebaju imati čvrste dokaze o nezakonitom porijeklu sredstava kojima je Kuršenko platio UMH u oktobru 2013.“, kazala je Daria Kaleniuk iz ukrajinskog Antikorupcijskog centra (ANTAC).

Trebali bi ih imati i zapravo i imaju.

Osigurani zajam

Mi sada znamo da je, da bi mogao platiti Ložkinu i njegovim partnerima, Kuršenko osigurao zajam od 160 miliona dolara od državne banke koristeći, kako su tužitelji utvrdili, ukradena sredstva kao depozit za zajam.

Dokument koji je prošle sedmice objavila Al Jazeera kao dio šire istrage pokazuje da je Kuršenko ponudio državnoj Banci Ukrajine za uvoz i izvoz depozit od 50 miliona dolara držan u tri fiktivne kompanije na Kipru kao i imovinu koja je pripadala kompaniji koju je on trebao dobiti.

Prethodno tajni sudski nalog ukrajinskog suda, koji je u januaru objavila Al Jazeera, pokazuje da su 50 miliona dolara i tri kompanije na Kipru bile dio šire mreže kompanija posvećene pronevjeri i pranju 1,5 milijardi dolara u ime bivše Janukovičeve vlade.

U decembru prošle godine, sud u Kijevu je zapečatio korporativna prava grupacije UMH. Jedan od argumenata koje su tužitelji koristili bio je da ugovor o izdavanju zajma od 160 miliona dolara pokazuje „znake pranja prihoda od krivičnog djela“.

„Zašto se ne konfiskuju sredstva onih koji su – ako ćemo vjerovati zapisima državnog suda – primili prljavi novac od Kuršenka za UMH 2013?“ pita Kaleniuk.

Ona vidi odgovor na svoje pitanje. „Vrhovni tužitelj Ukrajine nikada neće djelovati u suprotnosti sa poslovnim i političkim interesima Petra Porošenka.“

Korupcija je ‘prioritet’

Ukrajina, koja je na 131. mjestu od 176 nacija po Indeksu percepcije korupcije, istraživanju Transparency Internationala, počela je dobijati novac od zajma u iznosu od 17 milijardi dolara od Međunarodnog monetarnog fonda koji joj treba pomoći da ponovo stane na noge.

Ovaj novac je došao sa strogim uslovima da vlada izgradi snažne institucije koje će se boriti protiv korupcije.

Uz podršku Zapada, Porošenko je kreirao nacionalni antikorupcijski biro i postavio posvećenog tužitelja koji se bori protiv korupcije. Trebao je to biti početak nove ere, u kojoj bi „oligarhija“ – vladavina nekolicine nevjerovatno bogatih – bila razmontirana.

To se nije dogodilo. Biro i njegovi saveznici suočili su se sa napadim i osujećeni su u svojim nastojanjima da oligarhe dovedu iza rešetaka. Porošenko nije uspostavio specijalizirani antikorupcijski sud, odabravši da se osloni na stare suce.

U Davosu u januaru, rekao je publici da je ovaj potez i dalje njegov prioritet.

„Ovo nije zahtjev Svjetske banke, niti MMF-a, niti stranih partnera. Ovo je važno meni i Ukrajini“, rekao je on, dodavši da je ovo njegov „principijelni stav“.

Učesnici kampanje nisu ubijeđeni u to. Nedavni autorski članak u Kyiv Postu opisao je Porošenka kao „kralja korumpirane i kleptokratske oligarhije“ i „tužitelja svojih političkih neprijatelja i antikorupcijskim aktivista“.

Medijska imperija

Ložkin je UMH preobrazio od časopisa o slavnima u Harkovu u ogromni konglomerat koji kontroliše brojne novine, web stranice, radio stanice i TV kanale. Objavljivao je poznate časopise uključujući Vogue i Forbes i zapošljavao gotovo 4.000 ljudi.

Do 2013, Porošenko je posjedovao časopis i nekoliko drugih medijskih podružnica, kao i nešto manje od tri posto udjela u UMH. On tvrdi da se riješio raznih sredstava od medija prije nego što je objavljen ovaj sporazum u junu 2013. Međutim, dokumentacija kompanije ukazuje na to da, iako je moguće da je Porošenko odustao od svojih časopisa i radio stanica, zadržao je svoje dionice u UMH do dana prodaje u oktobru.

Dokumenti koji su čuvani u arhivi kompanije na Kipru ukazuju na to da je on prikupio dionice tokom 2011. preko offshore kompanije sa sjedištem na Britanskim djevičanskim otocima.

Platio je blizu pet miliona dolara za nešto manje od tri procenta kompanije. Nema pisanih tragova koji bi rekli da su dionice prodate do dana kada je kompanija promijenila vlasnika u oktobru 2013. Prema tome, osim ako nije ranije povukao sredstva iz kompanije BVI, u trenutku prodaje, Porošenko je trebao dobiti 15 miliona dolara, čime bi utrostručio svoju prvobitnu investiciju.

Povrh svega toga, novinari nikada nisu pitali je li predsjednik platio pripadajući porez na ovaj sporazum, uzimajući u obzir da je on proveden u offshore zoni bez poreza, putem kompanija sa sjedištem na Britanskim djevičanskim otocima.

Višeslojne kompanije i oligarsi

Struktura vlasništva u UMH je pod Ložkinom bila višeslojna. Sastojala se od najmanje pet slojeva kompanija u Ukrajini, u Holandiji, na Kipru i na Britanskim djevičanskim otocima. Svi investitori u UMH koristili su offshore kompanije da kupe dionice u holding kompaniji na Kipru nazvanoj UMH Group Public Limited.

UMH Group Public Limited u svom vlasništvu je imala holandsku kompaniju koja je posjedovala sva sredstva u Ukrajini. Ta je kompanija bila u vlasništvu kompanije na Britanskim djevičanskim otocima koja je opet bila dio druge kompanije na istoj lokaciji.

Predsjednik Porošensko je prvi put kupio dionice 12. septembra 2011., pokazuju dokumenti u arhivi kiparske kompanije. Koristio je kompaniju sa Britanskih djevičanskih otoka pod nazivom Linquist Services Limited. Tek nešto više od dvije sedmice nakon tog, Porošenko je povećao ulog kupujući više dionica od još jedne kompanije na Kipru pod imenom Torbock Holdings Limited.

Ta je priča povezana sa oligarsima Genadijem Bogoljubovim i Igorom Kolomojskim, koji su ranije bili vlasnici najvećeg ukrajinskog kreditora PrivatBanke. U to vrijeme, tri milijardera su bili prijatelji i poslovni partneri, međutim, nakon što je PrivatBanka nacionalizirana krajem 2016, njihovi su se odnosi pogoršali.

Porošenko

Do kraja 2012, Porošenko je bio vlasnik manje od tri procenta kompanije.

Ložkinova kompanija na Britanskim djevičanskim otocima, koja je nosila naziv Integrity International Holdings, čuvala je veliki dio preostalih dionica, nešto više od 80 posto. Fond Deutsche Bank u New Yorku imao je gotovo 12 posto u ime drugih investitora, dok je ostatak pripadao ukrajinskim brokerima Concorde Capital, i šačici drugih.

Početkom 2013, lokalna štampa je izvijestila da je Porošenko počeo prodavati svoje medijske ogranke grupaciji UMH, uključujući dvije radio stanice u februaru i još jednu TV stanicu i časopis kasnije.

Nije zabilježena nikakva prodaja u holding kompaniji na Kipru.

Onda je 21. juna UMH najavio da ga kupuje Sergej Kuršenko. U obavještenu za štampu je pisalo da je ova grupa imala ‘opciju sa Petrom Porošenkom da otkupi njegov udio u „Korrespondentu“ i drugim uzajamnim projektima’, i da je ta opcija provedena u aprilu“.

Izgleda da je taj sporazum sklopljen 28. oktobra kada je državna banka odobrila Kuršenku zajam od 160 miliona dolara. Istog dana su direktori holding kompanije na Kipru promijenjeni.

Ložkin je pisao o ovom sporazumu u svojoj knjizi The Fourth Republic (Četvrta republika). „Kuršenko je radio na tome da preuzme vlasništvo zbog čega je ovaj sporazum zaključen četiri mjeseca prije nego je planirano – početkom novembra 2013.“

Kriminalni poduhvat

Kuršenko, kako se ispostavilo, nije kupovao UMH novcem koji je zaradio već novcem koji je ukrao.

Banka Ukrajine za uvoz i izvoz naplatila je kamatu od 10,1 posto godišnje i zatražila osiguranje za zajam u omjeru od 178 posto. Kao osiguranje, Kuršenko je ponudio jedan dio sredstava kompanije UMH i 50 miliona dolara u kešu.

Taj je novac čuvan u tri kiparske kompanije, Quickpace Limited, Kviten Solution Limited i Sabulong Trading Limited.  Tajni sudski dokument koji je objavila Al Jazeera u januaru pokazuje da su te tri kompanije bile dio velikog „kriminalnog poduhvata“ posvećenog krađi gotovo 1,5 milijardi dolara od Ukrajine.

U februaru 2014, u Ukrajini se desila druga revolucija u deceniji i Kuršenko je prebjegao u Rusiju, gdje se i dalje krije. Al Jazeera je snimila njegov dolazak u ured u Moskvi prošle godine sa velikim mjerama sigurnosti.

Zbog revolucije Kuršenko nije ispunio obaveze u vezi zajma na vrijeme. Osmog oktobra, banka mu je poslala dopis da ga obavijesti da je zaplijenila 50 miliona dolara i da im je i dalje dugovao još nekoliko miliona.

Kuršenko je sada upleten u brojne pravne bitke za svoja sredstva, uključujući i onu s časopisom Forbes u SAD-u, koja se tiče njegovog vlasništva njihove ukrajinske franšize. Kuršenka predstavlja advokat i bivši pensilvanijski državni senator Bruce Marks.

Niko ne sugeriše da su prodavači znali za sumnjivo osiguranje za zajam koje je korišteno da se plati za UMH, ali možemo pitati šta je poduzeto po tom pitanju u to vrijeme.

Austrijska istraga

Šest dana nakon odobravanja zajma od 160 miliona dolara Kuršenku i zvanične promjene vlasnika, Ložkin je navodno dobio 130,52 miliona dolara sa latvijskog bankovnog računa kompanije Trejoli Business d.o.o. na Britanskim djevičanskim otocima, koja je povezana sa Kuršenkom.

Novac je otišao na račun austrijske Raiffesen banke na ime njegove kompanije na Britanskim djevičanskim otocima Integrity International Holdings. Ovaj je transfer doveo do izvještaja o sumnjivim aktivnostima koji je podnesen o ovoj banci, što je dovelo do istrage austrijskih vlasti zbog sumnje o pranju novca.

Tužitelji su odlučili da ne idu dalje sa slučajem. Navodno je slučaj zatvoren 2016. Iz bečkog Ureda tužitelja su izjavili da nisu dobili nikakve dokaze od ukrajinskih zvaničnika o nezakonitom porijeklu novca.

„U Ukrajini nema istrage o ovom slučaju, i nema okolnosti koje bi dale osnova za takvu istragu.“

Međutim, u svjetlu informacija koje je objavila Al Jazeera, izgleda da bi moglo biti osnova za daljnju istragu. Ložkin je 2016. pisao o prodaji UMH i o muškarcu koje je prodao kompaniju, o Kuršenku. Nije se kajao.

Kosturi u ormaru

„Svaki oligarh ima stvarne – i navodne – kosture u ormaru“, napisao je on. „Znači li to da ne možete napraviti normalne transparentne sporazume s njima? Ne znači, kako ja to vidim. U suprotnom nikada nećemo izaći iz logike hladnog rata, građanskog rata i preraspodjele imovine.“

Nekoliko sati nakon što je Al Jazeera kontaktirala predsjednika i njegovog savjetnika o ovoj priči, Ložkin je na društvenim medijima objavio da je izbačen iz Nacionalnog investicionog vijeća Ukrajine.

„Ja sam biznismen i investitor“, napisao je on rekavši da je prošle godine osnovao novu investicionu kompaniju. „Sada je vrijeme da započnem investiciju niza investicionih projekata.“

Ukrajinski i austrijski tužitelji su odbili dati komentar za ovu priču. Glasnogovrnik predsjednika je rekao da on nije direktno ili indirektno posjedovao dionice u United Media Holdingsu 28. oktobra 2013. Shodno tome, Porošenko nije dobio nikakav novac od prodaje na koju smo se pozvali u pitanju i stoga nije mogao imati nikakve poreske obaveze u tom pogledu.

On je dodao da je Porošenko prodao svoje dionice u svim UMH projektima 2012 i u maju 2013 tim redoslijedom.

Porošenko je razriješio Ložkina dužnosti u Nacionalnom investicionom vijeću u četvrtak, nekoliko sati nakon što je Al Jazeera kontaktirala ove muškarce s pitanjima o ovoj priči.

Al Jazeera još čeka Ložkinov komentar.

balkans.aljazeera.net