Japan se okreće inozemstvu radi širenja nuklearne tehnologije

Povezani članci

• Njemački međunarodni posmatrač: Referendum u Turskoj nije bio ni slobodan ni pošten
• Žudnja za smrću
• Meksiko osudio nove imigracione propise SAD
• Pravosuđe odustaje od optužbi protiv bivšeg Trumpovog savjetnika
• London i Brisel se nadaju dogovoru uoči Božića
• BRICS stvara vlastiti svjetski poredak: u planu je razvojna banka i monetarni fond

Iako Japan planira polako prestati s korištenjem nuklearne energije zato što se pokazala kao preopasna za domaću uporabu, vlada od domaće industrije traži da tehnologiju proda drugim zemljama. Japanski konglomerati u suradnji s vladom ponovno pokazuju interes za projekte vrijedne više milijardi dolara, naročito u manjim, energijom oskudnim zemljama poput Vijetnama i Turske.

Čini se pomalo nategnuto da bi Japan u inozemstvu hvalio svoju nuklearnu tehnologiju dok se kod kuće bori s posljedicama nuklearne katastrofe, zbog koje je 100.000 ljudi ostalo bez krova nad glavom. No, stranim partnerima tvrde da njihova najnovija tehnologija uključuje sigurnosne sustave koje trenutni reaktori u nuklearki Fukushima Daiichi, iz koje radijacija i dalje istječe, nemaju.”Neki se pitaju zašto pokušavama izvoziti nešto što kod kuće ne želimo”, kaže Itsunori Onodera, pravni stručnjak Liberalnodemokratske stranke i voditelj parlamentarnog odbora za inozemnu politiku koji vodi bilateralne pregovore o nuklearnoj tehnologiji. Novoizabrani japanski premijer Yoshihiko Noda brani plan izvoza. Iako nuklearka Fukushima Daiichi nije mogla izdržati onako jak potres i tsunami koji je u ožujku poharao veći dio sjeveroistočne obale Japana, japanski dužnosnici tvrde da je njihova zemlja naučila važnu pouku i da je nuklearna tehnologija bez problema podnijela ranije potrese.”Mnoge države diljem svijeta ozbiljno razmišljaju o nuklearnoj energiji, a mi smo im pomogli u poboljšanju sigurnosti”, izjavio je nedavno. “I dalje ćemo rado odgovarati na njihov interes.”Nodina vlada razmišlja o stranim projektima kao o poticaju japanskom gospodarstvu utemeljenom na izvozu, koje je u krizi nakon što je državu u ožujku potresla nuklearna i prirodna katastrofa. Potpora Tokija, uključujući financijsku pomoć zemljama partnerima, ključna je u pregovorima, naročito zbog toga što je nakon nesreće u Fukushimi opala vjera u sigurnost nuklearne energije. Iz Svjetske nuklearne organizacije javljaju da bi se svjetske zalihe nuklearnih reaktora, kojih trenutno ima 443, u sljedećih 15 godina mogle udvostručiti, no analitičari tvrde da je za širenje potrebna snažna potpora vlada obiju strana.Početkom rujna, nakon šestomjesečne stanke koja je uslijedila poslije potresa, japanska je vlada ponovno pokrenula pregovore s vijetnamskim vlastima oko projekta izgradnje dvaju reaktora na jugu Vijetnama vrijednog 13 milijardi dolara.

U projekt bi se uključila nova tvrtka pod potporom vlade, International Nuclear Energy Development of Japan, čiji je većinski dioničar Tokyo Electric Power, operator oštećene nuklearne elektrane Fukushima Daiichi. Industrijski konglomerati Toshiba i Hitachi, koji su sagradili reaktore u Fukushimi, također će uložiti u projekt, a predsjednik upravnog odbora nove tvrtke jest Ichiro Takekuro, bivši izvršni direktor Tokyo Electrica. Japanski se proizvođači natječu ili već rade na dvadesetak drugih projekata izgradnje nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Turskoj, Litvi i drugim zemljama. Tokio je obećao financijsku pomoć zemljama partnerima. Japanski nuklearni plan u suprotnosti je s nedavnim najavama Siemensa, najvećeg europskog inženjerskog konglomerata, o prestanku izgradnje nuklearnih elektrana. Siemens se tako priklonio odluci države Njemačke o postupnom gašenju nuklearki, koju je dobrim dijelom potaknula nesreća u Japanu. Međutim, proizvođači nuklearnih reaktora iz drugih država, na primjer francuska Areva, američki General Electric, ruski Rostacom u državnom vlasništvu i nekoliko kineskih konglomerata koji rade uz potporu vlade kreću s novim projektima. U Japanu su nastojanja službenog Tokija već potaknula prosvjede protivnika nuklearne energije. Japanskoj je vladi prije ožujka ove godine širenje izvoza nuklearne tehnologije bilo temeljna potka strategije rasta, a danas i dalje nastoji održati snažan izvoz unatoč tome što je zbog jakog jena cijena japanske robe na svjetskim tržištima izrazito porasla, nedovoljnim zalihama energije nakon nesreće u Fukushimi i konkurencije iz obližnjih azijskih zemalja.

Lani je vrijednost japanskog nuklearnog izvoza iznosila 15 milijardi jena.Vijetnamske vlasti pozdravljaju nastavak pregovora, a veleposlanik Vijetnama u Japanu Nguyen Phu Binh za list Mainichi krajem kolovoza je izjavio da smatra da će Japan “krizu u Fukushimi iskoristiti kako bi naučio vrijedne pouke”. Neke su japanske tvrtke nakon nesreće bile prisiljene povući ponude za razvoj nuklearne tehnologije pa su se tako Toshiba i Tokyo Electric povukli iz projekta širenja nuklearnog postrojenja na jugu Teksasa nakon što je operator NRG Energy najavio da će prekinuti projekt zbog događaja u Japanu.Dvojac je također odustao od plana izgradnje druge po veličini nuklearne elektrane u Turskoj nakon što je turska vlada najavila da je zanima drukčija tehnologija, a ne reaktori s uzavrelom vodom, po kojima je Toshiba poznata, a stariji su se modeli takvih reaktora koristili i u Fukushimi. Međutim, od toga bi koristi mogla imati druga japanska tvrtka, Mitsubishi Heavy Industries, koja se bavi tlačnim vodenim reaktorima, za koje je Turska pokazala interes. Mitsubishi je već dobio tri natječaja za izgradnju nuklearnih reaktora u SAD-u, jednog u Virginiji te dva u Teksasu. No japanski političari odugovlače s potencijalnim projektima u inozemstvu. U parlamentu je nedavno izglasano odgađanje nuklearnog sporazuma s Jordanom, prema kojem bi se Japan mogao natjecati za izgradnju nuklearne elektrane u toj zemlji. Jedan je razloga taj što se elektrana treba graditi daleko od nekog većeg izvora vode pa ne bi imali prirodan i dostupan izvor za hlađenje reaktora ako dođe do nesreće. “Nakon onoga što se dogodilo u Fukushimi”, kaže Onodera, “mislimo da bi to mogao biti velik problem.”

The New York Times