Jaki signal

Povezani članci

• SAD neće mijenjati ugovor o Guantanamu
• U Beču masovni prosvjed podrške izbjeglicama, 20.000 ljudi poručilo: “Dosta je smrti i patnje”
• Mosul čeka haos i nakon izbacivanja ISIL-a
• Geopolitika i inflacija usporavaju izvoz iz Kine
• Hoće li musliman biti predsjednik SAD-a?
• Rusija planira da smanji prisustvo u Siriji do kraja godine

Foto: DPA – Idemo za Brisel! Predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen sa nekadašnjim premijerom Sjeverne Makedonije Zoranom Zaevim.

Putin na Balkanu slijedi jasnu agendu. Sa brzim pristupom zemalja Zapadnog Balkana EU bi poslala jasnu poruku.

Piše: Balša Božović –  ipg-journal.de – 11.03.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Prije rata protiv Ukrajine Vladimir Putin je na više sastanaka sa šefovima država insistirao na tome da je Rusija ugrožena. kao posledicu ima pravo da „interveniše“ da bi razriješio sporove između svoje zemlje i Zapada. Vjeran nacionalističkom narativu „ruskog svijeta“ – prema kojemu svi Rusi imaju pravo da žive u zajedničkoj zemlji – on je tvrdio da Ukrajinci ne predstavljanju nikakvu naciju, nego su ustvari ruski građani. Ukrajina nije država nego Lenjinov projekat i morala bi biti integrisana u Rusiju. Putinova retorika pokazuje izuzetnu sličnost sa narativom koga je Slobodan Milošević koristio da započne 1991. rat u Jugoslaviji – i sa današnjim narativom “srpskog svijeta” koji je usmjeren na etničke Srbe u Crnoj Gori kao i u Bosni i Hercegovini.

Od početka invazije Putin i Rusija su u najtežoj situaciji od kraja hladnog rata. Rusko gospodarstvo trpi pod sankcijama bez presedana. Putin bi čak mogao biti osuđen za ratni zločin. Neki bi rekli da sliči Miloševiću – samo sa nuklearnim oružjem.

Kao odgovor na Putinovu agresiju Zapad se ujedinio jače nego ikada prije toga. Rusiju je finansijski izolovao. EU je skoro blizu da prihvati Ukrajinu kao kandidata za pristup. Putinove sve očajnije akcije – naprimjer njegova divljačka prijetnja sa nuklearnim oružjem svima koji odluče da podrže Ukrajinu, prinuđuju čak i bliske saveznike kao Viktor Orban, da se okreću od njega. Međutim u Evropi postoji i par crnih ovaca koje se ne priključuju zajedničkom zapadnjačkom odgovoru: Srbija kao i Bosna i Hercegovina su odbile da se pridruže sankcijama protiv Rusije. U Bosni i Hercegovini to nije uspjelo zbog blokade prema Rusiji prijateljskog Milorada Dodika, srpskog člana bosanskog državnog predsjedništva.

Putinova retorika pokazuje izuzetnu sličnost sa narativom koga je Slobodan Milošević koristio da započne 1991. rat u Jugoslaviji.

Postaje sve jasnije kako su određeni akteri na Zapadnom Balkanu pripremali put za veći konflikt između Rusije i Zapada – i kroz razaranje skupih zapadnjačkih sigurnosnih arhitektura u regionu. Već odavno Moskva radi na tome da destabilizuje Evropu i NATO. Na zapadnom Balkanu to se pokušava na dva kolosijeka: politika i bezbjednost.

Na političkom kolosijeku Putin pokušava kao prvo da blokira evropske integracije država u regionu. Kao drugo on cilja na to da kroz destabilizaciju Crne Gore i Sjeverne Makedonije potkopa proširenje NATO. 2016. Putin – i ruska i srpska ortodoksna crkva – podržali su pokušaj državnog udara i planirano ubistvo predsjednika Crne Gore Mile Đukanovića. Godinu dana kasnije ruska tajna služba povlačila je konce kod napada na sjevernomakedonski parlament i napad na tadašnjeg vođu opozicije Zorana Zaeva.

Sa gledišta cilja destabilizacije bezbjednosti u regionu Moskva je podržavala namjeru promjene granica na Zapadnom Balkanu radi osnivanja tri veće države: Srbije – sa pogledom na „srpski svijet“ analogan „ruskom“ – Albanije i Hrvatske, u koje bi trebalo da uđu manje države kao Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina kao i Kosovo. Takav plan doveo bi u konačnici do novoga rata na Balkanu. Putinov poslednji adut u Evropi sastoji se u tome da preko svojih zastupnika isprovocira novi konflikt. Time bi se pažnja od NATO i EU skrenula na Zapadni Balkan.

Putin pokušava da blokira evropske integracije država na zapadnom Balkanu i da kroz destabilizaciju Crne Gore i Sjeverne Makedonije potkopa proširenje NATO.

Uprkos njihovoj slabosti države regiona pružaju više ili manje uspješan otpor protiv hibridne agresije Rusije. Najveći izazov je režim u Srbiji gdje se jasno osjeća ruski i kineski uticaj. Zvanično je Srbija „vojno neutralna“. Ali ona treba pomoć da bi se izvukla iz čeličnog zagrljaja ruskog uticaja.

EU se sada nudi prilika da postane vanjsko i bezbjednosno politički rezolutnija. Ukrajina, Gruzija i Moldavija podnijele su zahtijev za članstvo u EU. U svakom slučaju to je pobudilo očekivanja i na drugim mjestima. Zbog toga bi EU trebalo prvo da okonča svoj posao na Zapadnom Balkanu i da nastavi sa integracijom zemalja sa kojima već pregovara. Crna Gora kao član NATO, koja je već otvorila sva pregovaračka poglavlja mogla bi prilično brzo pristupiti EU. Gledajući na mali broj stanovnika i sposobnost prilagođavanja gospodarstva zemlje to EU ne bi mnogo koštalo. Važnije je da bi to Zapadnom Balkanu i demokratskom svijetu poslalo jaku poruku – naime, da EU ne odustaje od vizije njenih osnivača o ujedinjenoj i miroljubivoj Evropi.

Uprkos njihovoj slabosti države regiona pružaju više ili manje uspješan otpor protiv hibridne agresije Rusije.

Sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom – također članovima NATO – trebalo bi da konačno budu dogovoreni očekivani termini za početak pregovora. Bosna i Hercegovina treba sa aspekta bezbjednosnih problema pažnju EU i NATO. Još uvijek tamo traje debata oko izbornog zakona i organizacije zemlje koja bi se morala organizovati na građanskim a ne etničkim principima. Kosovo će vjerovatno postati član NATO. To bi ubrzalo sveobuhvatan dogovor Kosova sa Srbijom i pokopalo iluziju da bi Kosovo moglo pristupiti Velikoj Albaniji.

Međunarodni okvirni uslovi su se promijenili: Zapadni svijet demonstrira danas više jedinstva i solidarnosti nego prije samo nekoliko dana. Ovaj momentum trebao bi se iskoristiti za fleksibilniju politiku EU na Zapadnom Balkanu – bez da se zaboravi da prioritet u konačnici leži na tome da se okonča rat u Ukrajini.

ipg-journal.de