ENG
Povezani članci
Christie volontira pred klinikom za pobačaje: »I’m a woman, not a womb« – Foto: Annie Mulligan / DER SPIEGEL
U SAD bi mogli pobačaji u mnogim saveznim državama uskoro postati ilegalni. Na jednoj klinici u Teksasu pokazuje se koliki je bijes i očaj žena već sada.
Piše: Daniel C. Schmidt, Houston – spiegel.de – 08.05.2022.
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Kratko nakon 7 sati stražar otvara kapiju ka Houston Women’s Clinic. Prema zgradi od crvene cigle, jednoj od malo klinika za pobačaje u gradu, svake minute ulaze automobili. Vijest, da će Vrhovni sud uskoro vjerovatno ukinuti pravo na prekid trudnoće, stara je tek jedan dan. Žene, koje jedna za drugom izlaze iz automobila, imaju jedno zajedničko: one su donijele egzistencijalnu odluku.
Christie, stara 75 godina, pomaže ženama koje izlaze iz auta. Od prije skoro četiri godine ona radi pred klinikom kao volonter. Preko svoje crne majice žena sa sivim loknama nosi prsluk u bojama duge sa natpisom „CLINIC ESCORT“. Kada protivnici pobačaja, koji ne smiju u dvorište, sa mikrofonom i pojačalom, uzvikuju svoje parole preko ograde da bi žene odvratili od ulaska u kliniku, Christie stavlja svoju zaštitnu ruku oko pacijentkinja – i mirno ih uvodi u zgradu.
Houston Women’s Clinic ne nudi uobičajene ginekološke usluge, ona je specijalizovana jedino i samo za pobačaje, preko pilula ili hirurškim zahvatom. Pored ulaza stoji jedna parkovska klupa, pored nje tabla sa natpisom „Keep Abortions Legal” i jedna sa upozorenjem „Nije dozvoljeno unošenje ručnog vatrenog oružja“.
„Mnoge žene, koje pratim u kliniku, su uplašene, nesigurne, panične. Druge su prilično samouvjerene jer tačno znaju šta žele“, kaže Christie.
I ona je jednom znala šta je htjela. Ali to je bilo tako davno da se više ne sjeća tačno godine njenog pobačaja. „Bila sam u tridesetim godinama i apsolutno nesposobna da odgojim dijete.“ Tada, u kasnim sedamdesetim, nekoliko godina nakon odluke Roe pobačaji su bili mogući bez komplikacija. Ona je jednostavno dobila termin, kaže Christie.
„Roe versus Wade“ bila je jedna od najvažnijih odluka u istoriji američkog pravosuđa. Feministički pokret je slavi kao prekretnicu. Ženama samim se prepušta odluka o njihovoj trudnoći. Kasnija presuda koja je slijedila „Planned Parenthood protiv Casey“ garantovala je da je pobačaj legalan do trenutka kada je fetus životno sposoban van majčinog tijela – dakle u pravilu do 24. tjedna trudnoće.
Konzervativne sudije bi mogle pravo na pobačaj drastično ograničiti
Međutim, sada bi konzervativna većina sudija na Vrhovnom sudu mogla srušiti “Roe v. Wade”. Savezne države u kojima vladaju republikanci time bi dobile mogućnost da jako ograniče pobačaje ili da ih sasvim zabrane. Neke od njih su već usvojile oštre zakone protiv pobačaja: U Floridi i Kentakiju ne smije se nakon 15. tjedna u najvećem broju slučajeva vršiti pobačaj, u Teksasu od 2021. nisu dozvoljeni pobačaji nakon šestog tjedna trudnoće, ako se kod fetusa utvrde otkucaji srca. Slični zakoni nedavno su usvojeni u Oklahomi i Ajdahu.
Sudovi su djelom ove zakone privremeno stavili van snage očekujući pravnu odluku na saveznom nivou. Ali konzervativni dijelovi SAD, prije svega na jugu i srednjem zapadu, rade ciljano na dan X. 13 država, među njima Teksas, donijele su takozvani „trigger laws“, koji stupa na snagu odmah ili kratko nakon mogućeg kraja „Roe“ i činio bi pobačaj u najvećem broju slučajeva kažnjivim.
Kada je Christie u ponedjeljak uveče primila vijest o prijedlogu presude Vrhovnog suda, bila je u prvom trenutku šokirana. Onda samo još bijesna. Borba se mora nastaviti, kaže ona, više nego ikada. Christie vjeruje: Kada bi bilo prema konzervativcima u zemlji, političarima i religioznim fanaticima, žene bi imale samo još jedan zadatak: “Da budu inkubatori”.
U najmanju ruku Christie danas nema problema sa protivnicima pobačaja. Oni često blokiraju pristup klinici. Ovoga jutra samo jedan mladi čovjek u košulji, plisiranim hlačama i sa sunčanim naočalima kleči na ulazu i tiho se moli. Prstima prelazi preko jedne srebrne krunice.
Njegovo ime je Joel Cruz. Ima 28 godina i “pobožni je kršćanin“, kako on kaže. Da djeca u stomacima pacijentkinja Houston Women’s Clinic ne bi trebala biti pobačena nego doći na svijet je božja volja. U principu, kaže Cruz na pitanje, on je za ravnopravnost spolova. Međutim, pobačaj za njega ide predaleko.
Karina, stara 23 godine, nema više izbora. Država Teksas joj ga je oduzela. Mlada žena sjedi pred klinikom na stolici pod suncobranom. Jučer je imala svoj prvi termin za pretragu i nalazi se u šestom tjednu trudnoće. Udari srca kod fetusa nisu se čuli. Na drugom terminu, koji je završen prije par minuta, kucanje srca se pojavilo. Time ona u cijelom Teksasu, saveznoj državi, čija površina je skoro dvostruko veća od površine Njemačke, ne može izvršiti pobačaj. Tako želi aktuelno zakonodavstvo.
Karina djeluje zbunjeno, utučeno, želi uprkos tomu govoriti. „Trenutno sam šokirana i ne još ne znam šta dalje. Moj prijatelj će sada doći po mene. Moramo se dogovoriti.“ Ona se bori sa suzama. „Možda bih mogla pokušati otići u drugu državu i tamo dobiti termin.“
To bi bila komplikovana i skupa stvar. Oko 700 dolara za pobačaj, ako se mogne izvršiti, platila bi jedna neprofitna organizacija. Ona kaže da finansijski sebi trenutno ne može dozvoliti odgajanje još jednog djeteta. Ona radi kod Amazona u jednom skladištu i mora usto paziti na svoje dvije kćerke. One imaju jednu i četiri godine.
Kraj „Roe“ pogodiće prije svega one, koji sebi ne mogu dozvoliti da putuju stotine kilometara. Demokratima ovladane države kao Ilinois ili Kalifornija svjesno su olakšale pristup pobačaju u mudroj predostrožnosti. Kathy Kleinfeld, koja vodi jednu drugu kliniku za pobačaje u Hjustonu, ne vjeruje da će se zbog toga smanjiti tražnja za pobačajima. Neke žene bi išle u Meksiko i Kanadu, druge bi naručivale pilule za pobačaj na internetu, kaže ona. „Žene su uvijek bile pune ideja.“
Samo, nažalost, nove metode nisu baš sigurne, nisu regulisane. Među industrijskim nacijama SAD već imaju jednu od najviših stopa smrtnosti majki. To bi, pribojava se Kleinfeld, moglo još jednom znatno porasti.
Bijes na Vrhovni sud nestao je noć ranije. Demonstrantkinje su marširale između nebodera u centru Hjustona i dizele su metalne vješalice u zrak. To je trebalo značiti da bi pobačaji sa vješalicama mogli u SAD uskoro opet postati normalna metoda. To je zastrašujuća predstava.
Žene, koje su sa bijesom i očajem izašle na ulice, imaju jednostavnu želju: One bi rado da same odlučuju o svome tijelu. Na njihovim plakatama stoji „My body is not a political playground” (Moje tijelo nije teren za politiku) ili “I’m a woman, not a womb” (Ja sam žena a ne maternica). Mary, jedna od govornica na čelu demonstracija, govori u mikrofon: “Ako mi prijateljica kaže da je trudna, želim živjeti u svijetu u kome ću bez problema reći: “Trebamo li ići tražiti odjeću za dijete ili trebam li te voditi u kliniku za pobačaj?‘“
Dan kasnije, u Houston Women’s Clinic, trajalo je nekoliko minuta dok je Karinin prijatelj stigao na parkiralište da je vozi kući. Ona će trebati nešto vremena da sortira svoje razmišljanje, kaže ona, prije nego je ušla u auto. „Međutim, kada se jednom čuju otkucaji srca odluka nije jednostavna.“
Autor/ica 👤 Daniel C. Schmidt
