Izbori u Turskoj: Erdogan pred svojim najvećim političkim izazovom

Birališta širom Turske otvorena su jutros u osam sati po lokalnom vremenu (sedam sati po srednjoevropskom), čime je počelo glasanje na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u ovoj zemlji.

Građani Turske glasaju na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, a biraju između tri predsjednička kandidata, te 24 političke stranke i 151 nezavisnog kandidata za parlament koji ima ukupno 600 zastupničkih mjesta.

Pravo glasa na izborima ima 64,11 miliona ljudi, a više od 4,9 miliona turskih građana glasa po prvi put, javila je Anadolija.

Aktuelni predsjednik Recep Tayyip Erdogan, Kemal Kilicdaroglu i Sinan Ogan, prema redosljedu na glasačkom listiću, kandidati su za predsjednika Turske.

Današnji izbori u Turskoj najveći su dosadašnji politički izazov za turskog predsjednika Erdogana (69) koji je na vlasti dva desetljeća.

Turska opozicija smatra ih svojom najboljom prilikom da ga smijeni s vlasti i promijeni njegove politike.

Predsjednički i parlamentarni izbori, koji će se održati danas, odlučit će ne samo ko će voditi Tursku nego i kako će se njome upravljati, kako će se usmjeravati njena ekonomija i oblikovati njena vanjska politika, prenosi Hina.

Polarizirajuće teme

Najdugovječniji vođa moderne Turske, članice NATO-a, Erdogan se kod kuće zauzima za pobožan život i niske kamatne stope, jača turski utjecaj u regiji i popušta veze sa Zapadom.

Izbori se održavaju tri mjeseca nakon potresa na jugoistoku Turske u kojima je poginulo više od 50.000 ljudi.

Erdoganov glavni suparnik je Kemal Kilicdaroglu (74), vođa sekularističke Republikanske narodne stranke (CHP), kojeg podržava koalicija šest opozicionih stranaka.

Erdogan na jedne od najvažnijih izbora u modernoj historiji Turske izlazi s poljuljanom popularnošću zbog krize visokih troškova života i posljedica potresa.

Zbog realne mogućnosti da bude poražen, Erdogan se prkosno okrenuo jako polarizirajućim temama zbog čega u zemlji vlada eksplozivna atmosfera.

Optužuje Zapad da financira njegove „pro-LGBT” suparnike i prikazuje se kao zaštitnik konzervativnih vrijednosti nasuprot napada stranih „terorista”.

Sve užarenija atmosfera potaknula je opozicionog vođu Kemala Kilicdaroglua da svoje pristalice zamoli da ostanu kod kuće čak i ako oni pobijede.

„Ako iziđemo, može biti nereda, naoružani ljudi mogu izaći na ulice”, upozorio je 74-godišnji sekularni opozicioni vođa.

Nacija od 85 miliona stanovnika izgleda da nikada nije bila više podijeljena u pogledu toga je li Erdogan učinio više štete nego koristi u toj jedinoj većinski muslimanskoj članici Sjevernoatlantskog saveza.

Na izborima se kandidirao još jedan slabiji kandidat, a Erdogan i Kilicdaroglu vjerojatno će se morati ponovno suočiti u drugom krugu izbora 28. maja.

Kakva je važnost izbora za Tursku?

Najsnažniji turski vođa još od Mustafe Kemala Ataturka koji je osnovao republiku prije stotinu godina, Erdogan i njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) islamističkih korijena udaljili su Tursku od Ataturkove sekularne vizije.

Erdogan je također centralizirao vlast, uveo predsjednički sistem i stoluje u palači s hiljadu soba na rubu Ankare, gdje određuje politiku na području ekonomije, sigurnosti, unutarnjih i vanjskih poslova.

Erdoganovi kritičari tvrde da vlada guši disidentske glasove, potkopava prava i da je pravosuđe stavila pod svoju kontrolu. Dužnosnici to negiraju tvrdeći da vlada štiti građane u kontekstu jedinstvenih sigurnosnih prijetnji uključujući pokušaj državnog udara 2016. godine.

Ekonomisti smatraju da je Erdoganovo insistiranje na niskim kamatnim stopama potaknulo skok inflacije od 85 posto prošle godine, najviše u 24 godine, a lira je u zadnjih deset godina pala na desetinu vrijednosti u odnosu prema američkom dolaru.

I svijet?

Turska je pod Erdoganom demonstrirala svoju vojnu moć na Bliskom istoku i šire, pokrenuvši četiri vojne operacije u Siriji i ofanzivu protiv kurdskih militanata u Iraku te poslavši vojnu pomoć Libiji i Azerbejdžanu.

Turska je imala i niz diplomatskih sukoba sa Saudijskom Arabijom, Egiptom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelom te spor s Grčkom i Kiprom oko granica na istočnom Sredozemnom moru, sve dok prije dvije godine nije promijenila pristup nastojeći se ponovno zbližiti s nekim od svojih suparnika.

Erdoganova kupovina ruskog sistema za protuzračnu obranu rezultirala je američkim sankcijama, a njegova bliskost s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom navela je kritičare da postavljaju pitanja o predanosti Turske Sjevernoatlantskom savezu. Prigovori Ankare aplikacijama za članstvo Švedske i Finske u NATO-u također su podigli tenzije.

Međutim, Turska je uspješno posredovala u sklapanju sporazuma o izvozu ukrajinskog žita koji je bio pod ruskom blokadom, u sklopu Erdoganovih nastojanja da se zaustavi rat u Ukrajini. Ne može se znati hoće li njegov nasljednik biti istog profila kao on na svjetskoj sceni, što će on vjerojatno naglasiti u predizbornoj kampanji.

Šta obećava opozicija?

Dvije glavne opozicione stranke, sekularistička Republikanska narodna stranka (CHP) i nacionalistička stranka desnog centra Dobro (IYI), udružile su se s četiri manje stranke s programom koji bi poništio mnoge Erdoganove ključne politike.

Obećavaju da će obnoviti neovisnost centralne banke i poništiti Erdoganove ekonomske politike. Ukinule bi također njegov predsjednički sistem i vratile parlamentarni, te vratile kući sirijske izbjeglice.

Žele i poboljšati odnose sa zapadnim saveznicima uključujući SAD i vratiti Tursku u program borbenih aviona F-35 iz kojeg je isključena pošto je kupila ruski protuzračni sistem.

Analitičari smatraju da bi politike koje obećava opozicija mogle potaknuti strana ulaganja.

Erdogan je podržavao neuspjela nastojanja da se sruši s vlasti sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, ali je i primio najmanje 3,6 miliona sirijskih izbjeglica koji su sve manje dobrodošli zbog ekonomskih poteškoća u Turskoj.

Opozicija je preuzela Erdoganove planove da izbjeglice vrati u Siriju, ali niko od njih nije još iznio kako to misli sigurno izvesti.

Koliko je utrka tijesna?

Zadnje ankete pokazuju da Kilicdaroglu vodi pred Erdoganom, čija je popularnost pala zbog krize visokih troškova života izazvanih visokom inflacijom. Opoziciji su porasli izgledi jer se ujedinila, kažu analitičari.

No Erdogan još nije otpao i predsjednička utrka mogla bi ići u drugi krug u kojem će odmjeriti snage s Kilicdarogluom.

Prva ispitivanja javnog mnijenja provedena nakon potresa 6. februara sugerirala su da će uspjeti u velikoj mjeri zadržati podršku birača uprkos optužbama da je vlada sporo reagirala i da je nemarno provodila građevinske propise što bi spasilo ljudske živote.

Ključno je koliko će opozicija uspjeti privući glasova kurdskih birača koji čine 15 posto biračkog tijela.

Prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) nije članica glavne opozicione koalicije, ali se žestoko protivi Erdoganu nakon obračuna s njenim članovima zadnjih godina.